Naslovnica Priče

Želimo biti most suradnje između BiH i RH i Hrvata raseljenih diljem svijeta

U intervjuu govori o radu Matice iseljenika, Udruge “Prsten”, Hrvatima u dijaspori...
04. studenoga 2017. u 09:50 2 komentara 1148 prikaza

Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika i predsjednik Udruge bosanskih Hrvata “Prsten” Mijo Marić tijekom posjeta Australiji i Novom Zelandu s izaslanstvom BiH obišao je brojne iseljenike, udruge... te se upoznao s njihovim radom i djelovanjem. U intervjuu govori o radu Matice iseljenika, Udruge “Prsten”, Hrvatima u dijaspori...

Dragan Čović Dragan Čović: 'Potrebno je napraviti mrežu odnosa s našim iseljenicima u Australiji'

Kako djeluje Matica iseljenika? - Hrvatska matica iseljenika djeluje već 66 godina i, kao što joj ime kaže, zadatak joj je okupljanje iseljenih Hrvata te Hrvata u BiH i Hrvata koji imaju status manjina u drugim državama. To okupljanje ima svoje emocionalno utemeljenje, ali i logičko, sadržano u činjenici da je učinak djelovanja skupine znatno veći od zbroja pojedinačnog djelovanja članova skupine. Narod kaže - zajedno smo jači.

Zašto onda imamo toliko međusobnih razilaženja?

- Sukobi su prirodni i svojstveni su ljudima u međusobnim odnosima. U sukobima se krije i potencijal za djelovanje i promjene. A cilj nam je promjena stanja. Ono što je sporno u sukobima je način njihova rješavanja. Ako ih previše emocionalno obojimo, što činimo često, onda smo na putu traženja krivca i međusobnog uzajamnog optuživanja. Pri tome izostaje činjenje. Poželjan je racionalan pristup jer je u njemu prisutna ideja traženja rješenja i djelovanja.

Ima li tu razlike u pristupu između Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata u dijaspori?

- Svako seljenje je teško i sadrži neugodu, a vrlo često i traumu. Velika seljenja često su velika trauma. To se događa u razdobljima koja u narodu uglavnom nazivamo teškim vremenima. U tim teškim vremenima svatko od nas nosi svoju muku, ali i svoju nadu. Nadu hranimo vjerovanjem u bolje sutra. To bolje sutra, u hrvatskom narodu, stotinama godina je hranjeno idejom stvaranja države Hrvatske. I, eto, ova generacija je dobila priliku stvoriti je. I u tome je uspjela. Ostvaren je san! A onda smo trebali probuditi se i suočiti s realnošću koja podrazumijeva vođenje, uređenje i poštovanje države. Naše države! Tu se nismo snašli. Umjesto rješavanja problema, koji se javljaju kao prirodno stanje, mi smo ih gomilali i frustracije su rasle. Zbog izostanka djelovanja, krenuli smo lakšim putem. Tražimo krivca i međusobno se optužujemo. Bilo bi dobro da povučemo crtu, jedni drugima oprostimo (nismo znali bolje) i u sadašnjem vremenu, kroz sadržaje tražimo funkcionalna rješenja. Tuzemna i iseljena Hrvatska imaju toliko toga zajedničkog, pa je zajedništvo jednostavno logično.

Vaša poruka na susretu s Hrvatima Novog Zelanda i Australije?

- U poruke uglavnom ugrađujemo naše potrebe i stanovit su oblik traženja njihova ispunjenja od onoga kome su upućene. A moj posao je čuti te ljude, pojedinačno i grupno, a potom, kroz sadržaje Hrvatske matice iseljenika i u suradnji s državnim institucijama, pretvoriti to u ciljeve djelovanja s jasnom operacionalizacijom i vremenskim određenjem kako ne bi bile samo želje. I to je veliki zajednički posao Hrvata u RH i iseljenih Hrvata. Vjerujem da je ovo i dobar trenutak. Suočavamo se ponovno s velikim valom iseljavanja Hrvata iz BiH i Hrvatske te to postaje prvorazredan problem obiju država. Stoga su premijer RH Plenković, predsjednica Grabar-Kitarović i predsjedatelj Predsjedništva BiH Čović tom pitanju posvetili iznimnu pozornost. Na ovom putovanju u Novom Zelandu i Australiji Čović i njegovi suradnici, uz državničke susrete s najvišim dužnosnicima Novog Zelanda i Australije, svaki trenutak koriste za susret s iseljenicima.

Što ste čuli od iseljenika?

- To su ljudi koji su otišli u daleki svijet i sa sobom ponijeli hrvatski duh koji su dodatno oplemenili podnebljem i iskustvom Novog Zelanda i Australije. Svojoj hrabrosti, radišnosti i iskustvu oni su dodali znanje i mudrost ovog razvijenog svijeta. Susreli smo se sa skupinama i vrlo važnim pojedincima čiji su znanje i iskustvo te ljubav prema Hrvatskoj pravo bogatstvo. Nadam se i vjerujem kako ćemo znati sve to pretvoriti u konkretne sadržaje.

Predsjednik ste i velike Udruge bosanskih Hrvata “Prsten”. Možete li reći nešto o njezinu djelovanju?

- Vjerujem da su dobre ideje samoodržive i da nađu svoj način življenja. Mi smo u ideju okupljanja Hrvata iz BiH u RH krenuli s dobrim namjerama i u ovih 12 godina Prstenova postojanja okupili više od 3000 fizičkih i više od 300 pravnih osoba. U okviru širokog polja sadržaja, svatko je našao svoj oblik djelovanja kroz druženja, kulturne i sportske aktivnosti, stipendiranje učenika i studenata te znanstveno i gospodarsko djelovanje. U okviru Prstena je oko 100 znanstvenika koji svojim znanjem i radom unapređuju stanje u društvu. Značajna je suradnja između njih i Prstenovih gospodarstvenika koji u vlastitim tvrtkama u RH i BiH zapošljavaju oko 50.000 radnika. Stalna nam je misija biti most suradnje između BiH i RH te Hrvata koji su raseljeni diljem svijeta.

Što vas se najviše dojmilo u Novom Zelandu i Australiji?

- Mnogo toga je dojmljivo u ovim dvjema zemljama, ali bih izdvojio susret s iznimno uspješnim Hrvatima na poslovnom polju. Fascinantna mi je njihova jednostavnost i sposobnost fokusnog opažanja. Unatoč njihovoj racionalnosti svojstvenoj poslovnim ljudima, moj doživljaj je da su i njihovi poslovni potezi obojeni hrvatskim osjećajima, doduše oslobođeni slabosti podneblja iz kojega su došli. Potom, boravak u Hrvatskom katoličkom centru i staračkom domu “Kardinal Stepinac”. Tu se čuvaju uspomene na zavičaj. Tu kolači još uvijek isto mirišu kao u doba djetinjstva, a sjećanja na livade, proplanke i potoke oživljavaju i međusobnim dopunjavanjima stvaraju domovinu onakvom kakva je bila ili bi trebala biti. Tu se domovina čuva i brani, ponekada kori, ali zauvijek voli.

Čović u Australiji Potpora euroatlantskom putu BiH iz daleke Australije Novi Zeland maorska dobrodošlica Brojni Hrvati ostvarili su svoj životni san u zemlji 'na kraju svijeta' Prijavite se Javni poziv za prijavu posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan RH
 
  • Deleted user:

    ti i takovi politikanski namjestenici nece ujediniti nikog u dijaspori radi tih i takovih mnogi u proteklim vremenima su izbrisani s lica zemlje ,,to dijaspora nesmije zaboravit nego se samostalno povezat bez guzicara

  • Avatar stef99
    stef99:

    Ne znam zažto se od 90' na ovamo bosance i ercegovce stalno gura u nekakve rvate ili turborvate, kad oni sa nama nemaju nikakve veze, jer povijesno su vrlo bliski turcima, što se i vidi po facama, naravi i govoru, ... prikaži još! ..... a to što su neki od njih kao katolici, ne ma veze sa etničkom pripadnošću, jer po tom bolesnom ključu koji kvarni hadezejovci forsiraju, onda je(su) pola Europe rvati svi koji su kahtoljici, glupost, ..... zna se zašto hadezejovci to rade, zato što im ta raja služi kao glasačka mašina uz masne beneficije, kvarno da ne može kvarnije, a sve to etnički pravi rvati trpe i plačaju, dokle će to trpjeti i šutjeti, ........ SFSN .......