Docent dr. Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske liječničke komore, jedan je od najboljih poznavatelja hrvatskoga zdravstvenog sustava, ali i njegov konstruktivni kritičar. On se u posljednjih pet godina prometnuo u svojevrsnoga lidera hrvatskoga zdravstvenog sustava te se beskompromisno zauzima za primjereno pozicioniranje liječnika u društvu i vraćanje ugleda hrvatskom liječništvu. Dr. Golužu zanima iseljenička problematika i veseli se što će sudjelovati na Trećem hrvatskom iseljeničkom kongresu koji će se od 29. lipnja do 1. srpnja 2018. održati u Osijeku.
Dr. Goluža, za nekoliko mjeseci napunit će se tri godine otkako ste izabrani za predsjednika Hrvatske liječničke komore. Koliko ste zadovoljni dosad ostvarenim i što planirate učiniti do kraja mandata koji vam istječe za godinu dana?
Držim da smo ove tri godine prilično dobro iskoristili i da smo na najboljem putu za ostvarenje našeg glavnog cilja: od Hrvatske liječničke komore učiniti najorganiziraniju instituciju u hrvatskom društvu koja će svojim radom i programima nedvojbeno uvjeriti liječnike da im članstvo u Komori donosi konkretnu dobrobit. Čini ih profesionalno i društveno sigurnijim, omogućuje im kvalitetno stručno usavršavanje i napredovanje te im unapređuje svakodnevni život. Naš je credo: Hrvatska liječnička komora u službi hrvatskog liječništva i zdravlja hrvatske nacije!
Od hrvatskog članstva u Europskoj uniji iz Hrvatske je na rad u inozemstvo otišao znatan broj liječnika. Što treba napraviti da bi se zaustavio taj trend?
Vezano uz to pitanje u Hrvatskoj prije svega treba promijeniti paradigmu odnosa prema mladim obrazovanim ljudima. Umjesto politike sprječavanja odlaska, treba razviti politiku zadržavanja mladih. Penalizacijske mjere treba zamijeniti poticajnim mjerama koje će mlade ljude uvjeriti u dobru perspektivu života u Hrvatskoj. Broj od 570 nepovratno otišlih liječnika i još 900 onih koji su prikupili svu potrebnu dokumentaciju za odlazak i u "niskom startu" čekaju dobru ponudu za posao u inozemstvu, jasno govori tome u prilog.
Kakav je profil prosječnoga hrvatskog liječnika koji je otišao u inozemstvo?
Profil je idealan, poželjan za svaki zdravstveni sustav: mlad, samouvjeren u svoje stručno znanje i vještine, spreman na mukotrpan rad i daljnje stručno usavršavanje.
Vidite li konkretnu mogućnost suradnje domovinske s iseljenom Hrvatskom u području zdravstva i medicine?
Mnogobrojne su mogućnosti suradnje i ona isključivo ovisi o našim željama i angažmanu. Hrvatska liječnička komora u tom smislu planira ove godine učiniti networking. Napraviti svojevrsno mapiranje hrvatskih liječnika koji rade u inozemstvu, povezati se s njima i predložiti projekt dvosmjerne suradnje. Ideja je da hrvatski liječnici u inozemstvu, koji to mogu i žele, u sklopu svoje radne okoline stvore mogućnost za kratkoročno stručno usavršavanje liječnika iz Hrvatske koje bi u određenoj mjeri konkretno financijski podržala Komora. Isto tako, Komora je spremna etabliranim hrvatskim liječnicima iz inozemstva organizirati posjet, boravak i predavanja u regionalnim središtima Komore, na kojima bi naši gosti iz iseljeništva prikazivali domete suvremene svjetske medicine u disciplinama kojima se bave. Tema Drugog Sabora hrvatskog liječništva, koji će se održati od 30. studenoga do 2. prosinca 2018., bit će upravo vezana uz hrvatsko liječništvo u iseljeništvu i modalitete suradnje domovinske i iseljene Hrvatske. Eto konkretne prilike za stvaranje čvrstih međusobnih spona.
Osim stručnog povezivanja, vidite li druge mogućnosti zdravstvene suradnje?
Općenito gledajući, hrvatsko zdravstvo pruža solidnu zdravstvenu uslugu, a pojedine ustanove u pojedinim djelatnostima i više nego dobru uz vrlo konkurentnu, da ne kažem povoljnu, cijenu. Takve zdravstvene ustanove i njihove usluge mogu biti itekako zanimljive i hrvatskom iseljeništvu. Zdravstveni turizam nedovoljno je iskorišten potencijal hrvatskog zdravstva u kojem bi svoj interes moglo pronaći i hrvatsko iseljeništvo. Tu vidim i prigodu da hrvatski iseljenici ne budu samo korisnici već i promotori zdravstvenih usluga u Hrvatskoj.
Kako ocjenjujete potencijal hrvatskih sveučilišta u privlačenju djece iseljenika prvo za studiranje, a zatim možda i za povratak i život u Hrvatskoj?
Nemam potpun uvid u potentnost svih hrvatskih fakulteta u tom smislu. Ono što znam jest da medicinski fakulteti u Zagrebu i Splitu imaju studij medicine i na engleskome jeziku. Ti programi imaju potrebnu znanstveno-nastavnu težinu i međunarodnu prepoznatljivost. Zagrebačka medicina na engleskome jeziku već ima određenu tradiciju i na njoj je obrazovano 15-ak naraštaja studenata iz mnogobrojnih europskih država, pa i mnogi hrvatski iseljenici. Koliko znam, studenti su vrlo zadovoljni studijem koji je višestruko povoljniji nego u zapadnoeuropskim državama, državama Sjeverne Amerike i Australije. Držim da bi se uz dobru i ciljanu promidžbu preko naših veleposlanstava, misija i sjedišta hrvatskih zajednica u svijetu moglo dodatno na upis motivirati djecu naših iseljenika. Ako bismo im nakon završenoga fakulteta promptno, za što ima objektivne potrebe, omogućili nastavak profesionalnog usavršavanja, stalan i primjereno plaćen posao, mislim da bismo ostvarili potrebne preduvjete da nakon završetka studija ostanu u zemlji svojih očeva ili djedova.
Planirate li možda uskoro posjetiti hrvatsko iseljeništvo?
S obzirom na to da imamo ozbiljne namjere konkretno surađivati s hrvatskim iseljeništvom, međusobni posjeti i sastanci nameću nam se kao logičan slijed događaja. Uz to, Hrvatska liječnička komora izdala je knjigu "Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka", koja prikazuje događaje u vukovarskoj bolnici tijekom opsade grada i neposredno nakon njegova pada. Knjiga je dvojezična, pisana je na hrvatskome i engleskome jeziku. Hrvatska stručna i opća javnost ocijenila ju je vrlo vrijednim djelom tako da vjerujem da bi ona bila zanimljiva i iseljenoj Hrvatskoj. Djelo do kraja godine planiramo predstaviti i ponuditi hrvatskom iseljeništvu. U Europi sigurno, a možda i u Sjevernoj Americi i Australiji.
Marija Smiljana Škugor
Ne samo zadrzavanja nego i politiku nataliteta. Zdravlje ljudi ide prije svega. Covjek mora imati zraka izmedju balansiranja potreba za odrzavanjem i balansiranja emotivnih potreba. U zdravom tjelesnom i duhovno ispunjenom radu Covjek nalazi balans i ne gubi ravnotezu podpod nogama.Slobodno vrijeme da, ali ne previse, jer energija nakupljena hranom mora da se izbaci stvaranjem boljitka Covjeka a to je jedino radom. Preopterecenost s druge strane radom i previse rada ometa stabilizaciju duha i kreativnosti.Balans je kljucnja rijec.