Naslovnica Priče

Pismo bratu u Australiju iz 1939. godine: Nemoj zaboraviti dom i roditelje

Prebirući po uspomenama iz prošlosti, Ivan Dolenec našao je jedno pismo koje je prije 77 godina dobio iz rodnog Međimurja
24. rujna 2016. u 16:00 1 komentara 12223 prikaza
Mildura
Foto: Thinkstock
Pogledajte galeriju 1/2

U Australiji je Mildura poznata po svom slatkom grožđu i dobrim vinima, a nama je poznata prije svega po naseobini naših Međimuraca koji su prije osamdesetak godina u tom gradiću počeli stvarati svoj drugi dom.

Jedan od njih, Ivan Dolenec rodom iz Donjeg Vidovca, živi je leksikon podataka o razvitku mildurske naseobine Međimuraca.

Mnoga saznanja o tome crpio je iz vlastitih iskustava jer je kao dugogodišnji predsjednik i tajnik zavičajnog kluba u Milduri, voditelj radio-sata na hrvatskom jeziku i organizator brojnih priredbi naših iseljenika uvijek bio na čelu svih aktivnosti.

Kad je Ivan Dolenec došao u Australiju imao je nepunih 17 godina. Sjeća se da je rodni Donji Vidovec napustio točno 24. siječnja 1938. Otišao je starijem bratu Josipu, koji je u Milduri živio još od 1927.

Ivan Dolenec | Autor : Matica Foto: Matica

Osim što je za vrijeme rata proveo tri godine i devet mjeseci u australskoj vojsci, sve ostale "iseljeničke godine" Ivan je radio u svom vinogradu i – kako nam piše u jednom od posljednjih pisama – "uzgajao vinovu lozu, slatko grožđe i vino i tako ja se ne sjećam u mom životu puno dosadnih sati jer nisam imao vremena za njih".

Prebirući po uspomenama iz prošlosti, Ivan Dolenec našao je jedno pismo koje je prije 77 godina dobio iz rodnog Međimurja.

Pisao ga je njemu u Australiju stariji brat Franjo iz Donjeg Vidovca. Brinuo je za mlađeg brata daleko u tuđem svijetu, savjetovao ga, ali i informirao o događanjima u domovini u predvečerje svjetskog rata. Uostalom, evo tog pisma u izvornom obliku:

"D. Vidovec, 10. IX. 1939. – Dragi Ivane! Evo, ja sam se opet vratio iz vojske ali ne znam kako ću dugo biti ovako miran, pa prije nego li me možda opet pozovu, hoću Te lijepo pozdraviti i želim Ti od Boga mnogo dobra. Sigurno znaš, jer znam da baći (Ivanov brat Josip) čita novine, da se u svijetu opet stvorilo neprijateljstvo, i počeli su razgovarati topovima i avionima, i da opet prijeti svijetu opasnost ali daj Bože da te opasnost i tamo prestane gdje je počela a ne da se širi po čitavom svijetu, jer dobra neće sigurno ništa donijeti. Mnogi prijašnji Tvoji drugovi nalaze se sada u zemlji gdje je ovaj rat započeo, misleći jadni mladići da će nešto zaslužiti, a evo već su se pomalo počeli vraćati...

Koliko znamo i tu nije posve mimo, ali Vi ste ipak daleko i Vas ne može ta nesreća u tolikoj mjeri zadesiti, sprem mislimo i nadamo se da neće ni ovdje biti tako opasno. Znam da Te sigurno zanimaju prilike i politika u našoj zemlji, jer znaš kakove su borbe bile kada si bio doma, a baćiju to nije tako poznato pa im nisam ni opisivao. Vlada se sada promijenila, a Stojadinović je još u zimi propao, sada je naš vođa dr. Maček potpredsjednik vlade sa još 4 hrvatska ministra a mi imamo posebno Banovinu Hrvatsku kojoj je na čelu ban dr. Ivan Šubašić koji je radio sa dr. Mačekom. Banovina Savska i Primorska su se ujedinile i još k tome 8 kotara, pa se to zove sada Banovina Hrvatska. Ona će biti još veća kada se pitanje potpunoma riješi. Izgleda da će se sada prilike i ovdje srediti samo ako bude mir u svijetu, pa će onda i ovdje biti malo bolje. Sada bude u Zagrebu 'Hrvatski sabori' tamo će se odlučivati o sudbini Hrvatske.

John Aranza Drugi dio priče Posljednje očevo pismo: Oči stare, naočale ne pomažu, zbogom sine moj! Pismo iz Chicaga Ljubav koja povezuje kontinente Pismo iz 1909. godine: Sine, ako ne radiš, imaš se gdje vratiti

Ali ipak najbolje je tu kod Vas, najmirniji je život kod Vas, samo daj Bože da tako ostane. Ne znam ti što još pisati, jer će Vam sigurno svaki nešto napisati, samo Ti kažem budi dobar i marljiv, piši malo gušće, nemoj dom zaboraviti, nemoj roditelje zaboraviti... Kada će Ti biti lijepo sjeti se i nas koji si ne možemo to priuštiti pa nam više napiši kako je tu jer znaš da mnogi pitaju pa nam je onda teško kazati da već davno nismo ništa dobili. Kaži baćiju i nevjesti neka i oni malo češće pišu, znam da imate toliko vremena a i pisma nisu tako skupa. S tim Te pozdravlja Brat Ti Franjo.

P. S. Piše nam nevjesta da sada nisi stalno kod njih, pa Te sada ne može baći opominjati i paziti na Tebe. Zato se pazi i čuvaj si zdravlje, nemoj vrući vode piti, ili vrući u hladovinu leći, jer time najlakše zdravlje izgubiš a bez zdravlja je svaki siromah. Zato čuvaj si zdravlje jer ono je najskuplje i najviše vrijedi. Dolenec Franjo".

Kad je ovo pismo stiglo do Australije, svijetom je već harao požar velikog rata. U Milduru su sve rjeđe dolazile vijesti iz zavičajnog Međimurja pa je možda i zato Ivan Dolenec sačuvao bratovo pismo.

N. G.