Naslovnica Priče

Naslušala sam se onih koji govore: Parkao je karu iza kornera

Smatram da smo mi Hrvati sretnici jer su nam preci ostavili prekrasan jezik. Jasno, ostavili su nam jezik na čuvanje, a što mi radimo?
26. prosinca 2016. u 08:00 0 komentara 1942 prikaza
Valentina Krčmar
Foto: Snježana Radoš
Pogledajte galeriju 1/5

I razmišljam sada na što me podsjeća hrvatski jezik? Nećete vjerovati, ali podsjeća me na naše hrvatsko cvijeće i na naše prelijepe hrvatske nošnje.

Kad dolazim u svoj rodni Zagreb (iako nisam rođena u Zagrebu, već u Slavoniji, ali sam prohodala, progovorila, završila školu, udala se i rodila djecu u Zagrebu), odlazim na Dolac, zagrebačku tržnicu.

Na potezu od Trga bana Jelačića do tržnice prodaje se cvijeće. Tada svaki put ostajem bez daha od te nevjerojatne ljepote različitog cvijeća.

Moj suprug uvijek traži ciklame, a meni nije uopće važno koje je cvijeće, jer svako je prelijepo. Sve vrste, sve boje, svaki cvijet ima svoju posebnost.

Ako netko ne vjeruje u Boga, neka samo prođe pokraj cvijeća na tržnici i tu će se uvjeriti kako samo Bog može stvoriti cvijeće svih vrsta, boja i oblika!

Eto, upravo takav je naš lijepi hrvatski jezik, raznovrstan. Razlikujemo ga prema krajevima u kojima se govori određeno narječje.

Samo malo bacite pogled na hrvatske narodne nošnje. Koja je to ljepota i raznolikost?

Baš kao raznolikost hrvatskih narječja i govora. I nemojte mi govoriti kako su svi jezici svijeta posebni! Nisu, prijatelji moji! Naš hrvatski jezik je nevjerojatan, baš kao i prekrasno hrvatsko cvijeće ili posebne hrvatske narodne nošnje.

Smatram da smo mi Hrvati sretnici jer su nam preci ostavili prekrasan jezik. Jasno, ostavili su nam jezik na čuvanje, a što mi radimo?

Mi ovdje u Kanadi upravo ubijamo taj prekrasan jezik. Naslušala sam se onih koji govore: "Parkao je karu iza kornera" ili "Poklinala sam living rum".

A ni u Hrvatskoj više ne mogu slušati taj veliki broj tuđica koje se upotrebljavaju bez ikakva razloga.

Čim otvorim usta kako bih nekog ispravila, javljaju se oni koji tvrde kako ne znam dobro hrvatski jezik, bolje mi je da šutim. Tako onda zašutim i pustim neka govore što god hoće.

Da, neki kažu kako ne govorim "pravi" hrvatski jezik, a bavim se pisanjem! Zamislite sramote! To govore oni koji se tako dobro "brinu" za moju dušu. No to mi ne smeta.

Vjerojatno je istina da mi jezik nije savršen, ali živim izvan Hrvatske toliko godina pa to i nije čudno.

Ne smeta mi kad me netko ispravi ako griješim. Neki to ne podnose. Više ne prihvaćam ispravke baš od svakoga, samo od onih koji rade i dobronamjerni su.

Onih drugih sam se već naslušala dosta! Što se pisanja knjiga tiče, tu nemam problema. Koliko god tekst bio dobro ili ne tako dobro napisan, uvijek postoje lektori koji pregledavaju pravopis i ispravljaju sve što nije jezično korektno.

ulomak iz knjige, str. 354. – 355.

Snivala sam Božić u Hrvatskoj | Autor : Naslovnica Foto: Naslovnica

Najvažnije od svega, Valentina u knjizi "Snivala sam Božić u Hrvatskoj" donosi vrijedne i do sada neobjavljene priloge istraživanja o američkom nadbiskupu Josephu P. Hurleyju s Floride.

Malo je poznato u Hrvatskoj kako se taj američki nadbiskup, kao tadašnji nuncij u Jugoslaviji, hrabro suprotstavljao montiranom suđenju zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu.

Pregledavanje arhiva nadbiskupa Josepha P. Hurleyja donosi vrlo značajne podatke te je to autoričin doprinos istini.

Pronađeni su dokumenti i članci objavljeni u The Florida Catholicu iz ranih 50-ih godina prošlog stoljeća, kad se Hrvatska gušila u jarmu zločinačkog jugokomunizma.

Oni upućuju na zauzimanje nadbiskupa Josepha P. Hurleyja za istinu i pravdu u vremenu montiranog suđenja, ali i kasnijem pomaganju Stepincu u zatočeništvu i u bolesti.

Ti nalazi svakako mogu potaknuti neka nova stručna istraživanja te rasvjetljavanje svih okolnosti o zlostavljanju kardinala Stepinca.

Konačno, knjiga "Snivala sam Božić u Hrvatskoj" prikaz je osobnog duhovnog rasta, od mladenačkog sudbonosnog susreta sa slikom Stepinca u katoličkom domu jedne hrvatske obitelji u okolnostima komunističke strahovlade, zatim prijateljskih druženja s vlč. Josipom Gjuranom u Torontu, sve do posjeta arhivu Biskupije St. Augustin na Floridi te pregledom ostavštine dokumenata Josepha P. Hurleya, prvog poslijeratnog vatikanskog nuncija u Jugoslaviji.

Valentina time zaokružuje svoj vrijedni životni hod, dajući osobni doprinos vjere, ufanja i ljubavi u hrvatsku istinu, koja tek treba zablistati u svetosti mučenika Alojzija Stepinca.

Damir Borovčak, urednik knjige

Valentina Krčmar | Autor : Snježana Radoš Foto: Snježana Radoš

Knjiga "Snivala sam Božić u Hrvatskoj" predstavljena je u četvrtak u Hrvatskoj matici iseljenika.

Emil Cipar Emil Cipar U Berlinu predstavljena knjiga brodskog novinara i pisca Mildura Mildura Hrvat u Australiji već 12 godina gradi brod kojim će jednoga dana slavno uploviti u šibensku luku

Uz autoricu Valentinu Krčmar iz Toronta, o djelu su govorili: Mirjana Piskulić, v. d. ravnateljica Hrvatske matice iseljenika, Damir Borovčak, publicist i urednik djela te Zdenko Mlakar, ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac. Prigodni program atraktivno je izveo Glazbeni sastav Gračani.

Knjiga "Snivala sam Božić u Hrvatskoj" svojevrsna je putopisna proza, a nastavak je autoričinog prvog djela.

Sastoji se od sedam povezanih cjelina naslovljenih kao Poruke iz povijesti, Napaćena Slavonija, Priče o ljepotama, Putevima hrabrih, Hrvatski biseri, Naše boli i patnje te Božić u srcu.

Knjiga sadrži upečatljive fotografije te kazalo imena pa se pretražuje i čita kao uzbudljiv dnevnik najdraže prijateljice koja umije putovati svijetom. Sav prihod od prodaje autorica je velikodušno namijenila u humanitarne svrhe.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.