Moja Hrvatska
Naslovnica Priče

Hrvatski iseljenik u društvu Ivana Meštrovića i Milke Trnine. Prihvaćao je svaki, pa i najteži posao koji je redovito pratio pjesmom

Satovi glazbe u kratkom roku su se isplatili. Zaninović je s lakoćom savladao tehniku pjevanja te su ga pedagozi iz Portlanda, svjesni da ih je učenik nadmašio, uputili u New York na daljnje usavršavanje
21. siječnja 2017. u 20:28 0 komentara 1021 prikaza
Nikola Zaninović
Foto: Matica
Pogledajte galeriju 1/4

Stari Grad, antički Faros, povijesno srce otoka Hvara iznjedrio je mnoge velikane. 

Poznate, poput Petra Hektorovića čije se Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 16. stoljeća i danas čita, ali i one poput Nikole Zaninovića, opernog pjevača koji je u prvoj polovici prošlog stoljeća hrvatsku glazbenu baštinu uspješno promicao s one strane Atlantika, što je široj javnosti do danas ostalo posve nepoznato. 

Nikola Zaninović rođen je 7. rujna 1878. u Starom Gradu. Rodno mjesto napušta već kao petnaestogodišnjak. Kao i mnogi Hvarani, zbog poznate ekonomske situacije trbuhom za kruhom odlazi u svijet. 

Sreću je odlučio potražiti u obećanoj zemlji Americi, gdje se pridružio svojim rođacima koji su živjeli u Portlandu, u državi Oregon. 

U zemlji belcanta

Odmah po dolasku prilagodio se na novi način života. Prihvaćao je svaki, pa i najteži posao koji je redovito pratio pjesmom. 

Njegov veliki talent nije prošao nezapaženo: na poticaj svojih rođaka počeo je školovati glas. 

Satovi glazbe u kratkom roku su se isplatili. Zaninović je s lakoćom savladao tehniku pjevanja te su ga pedagozi iz Portlanda, svjesni da ih je učenik nadmašio, uputili u New York na daljnje usavršavanje. 

Selidba u Veliku Jabuku bila je pun pogodak. Već po dolasku 1905. godine Nikola Zaninović počeo je kazališnu karijeru u jednom od poznatijih kazališta. 

Sudbina je htjela da se u to vrijeme u New Yorku nađe i operna pjevačica iz Zagreba Milka Trnina. 

Primadonino iskusno uho zapazilo je Zaninovićev lirski, a opet, kako je tvrdila, muževni bariton koji mora dobiti mjesto u samom vrhu. 

Svjesna da njegovo vrijeme tek dolazi, Zaninoviću je savjetovala nastavak školovanja u Italiji, što je on bez razmišljanja prihvatio. 

Boravak u zemlji belcanta višestruko mu se isplatio: dobio je prigodu pjevati u Donizettijevoj operi "Lucia di Lammermoor" 1911. godine. Već za prvi nastup pobrao je priznanja i visoke ocjene publike, ali i kritike. 

Iako je pjevački uspjeh pratio i uspon na društvenoj ljestvici, sve više ga je mučila nostalgija za domovinom.  

Godine 1912. posjećuje obitelj u Starom Gradu, prvi put otkako je otišao u Ameriku. Iako je mislio da će se nakratko odmoriti od pozornice, boravak u rodnom zavičaju provodi radno. 

Prvi koncert održao je u Hrvatskom domu u Visu, a potom je nastupio u Starome Gradu, Splitu te u Zadru. 

Njegovi nastupi nisu prošli nezapaženo. Tako zadarski Narodni list 25. rujna 1912. piše: "Glasbeno-pjevačko društvo Zoranić priredilo je u nedjelju u večer u dvorani Hrvatske čitaonice veoma uspjeli koncert. Gostovao je g. Nikola Zaninović, operni pjevač, koji je prvu glasbenu školu izučio u Americi, a kasnije je došao i Italiju, gdje je popunio obuku i pjevao u više kazališta. U velike se dopao i radi glasa, koji je jak i ima ugodan timbar, i radi dobre škole".

I sljedeća, 1913. godina bila je za Nikolu Zaninovića uspješna. Angažiran je u njemačkoj operi u Pragu, o čemu Narodni list 22. ožujka te godine piše: "Publika je Zaninoviću iskazala priznanje dugotrajnim, opetovanim pljeskom, dok se kompetentna kritika u novinama jednoglasno veoma laskavo izrazila o jučerašnjem izstupu. Igra je također bila na umjetničkoj visini. Zaninović ima glas osobite boje, koja čisto osvaja, te uz izvrsnu školu jamči za još veće uspjehe".

Druženje s Meštrovićem

Iako je boravak u Pragu bio više nego uspješan, politička previranja u Europi Zaninovića vraćaju na Hvar, odakle već 1916. godine ponovno odlazi u Ameriku. 

Sjećanja na domovinu bila su živa i bolna: na turnejama pjeva skladbe domaćih kompozitora poput Hatzea, Zajca, Ružića, Novaka... Svojim nastupima pobudio je zanimanje američkih stručnjaka za našu glazbenu baštinu, što je zapaženo i u domovini. 

Tako zagrebački Svijet u svom broju od 3. srpnja 1924. godine njegov koncert u Portlandu navodi kao prvorazredni umjetnički događaj na kojem je moderna hrvatska pjesma kroz istančanu Zaninovićevu izvedbu osvojila naklonost američke publike tog važnog središta dalekog Zapada.

Zaninović se u Americi družio s našim ljudima, među kojima je bio i slavni kipar Ivan Meštrović kojeg je pratio na studijskom putovanju po Americi. Sudjelovao je u glazbenom dijelu programa, a središnji dio njegova nastupa bila su djela hrvatskih skladatelja. 

Iscrpljujući rad, gotovo svakodnevni angažmani te bogat društveni život, Zaninoviću su ozbiljno narušili zdravlje. 

Ivo Paić Kuhao je za Johnsona, Clintona i Tuđmana Hrvatski iseljenik otkrio tajne Buckinghamske palače: Kraljica Elizabeta i princ Charles nisu bili izbirljivi u jelu Detroit Hrvatski iseljenik U domovini je izgubio suprugu, a u Americi obojicu sinova: Otišao sam u svijet u jednom odijelu praznih džepova

Nastupi mu pričinjavaju sve veći napor te u New Yorku otvara vlastiti studio i počinje se baviti pedagoškim radom kojeg potom nastavlja u Portlandu, gdje je i počeo svoju glazbenu karijeru. 

Uz pedagoški rad povremeno nastupa i na koncertima koje kritika hvali. Iako njegov studio postaje sve poznatiji, Zaninović je zbog sve lošijeg zdravlja morao prestati s radom. 

Pokušao se izliječiti odlaskom u sanatorij, gdje je nedugo potom preminuo, 19. svibnja 1942. godine. 

Pokopan je u Portlandu. Ispratili su ga njegovi američki štovatelji, ali i brojni hrvatski iseljenici. 


Ana Kaštelan

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.