Naslovnica Priče

EKSKLUZIVNO: Upoznajte ženu koja je na noge digla hrvatsku dijasporu: Mislite li stvarno da smo glupi i zaostali?

Najviše odjeka izazvalo je potpisivanje online peticije koju je pokrenula Milka Žepina, poznata Hrvatica iz New Yorka. Iseljeništvo u njoj vidi heroinu koja je jasno i hrabro formulirala stajališta dijaspore
27. veljače 2018. u 10:33 100 komentara 79701 prikaza
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/13

Prošlih tjedana hrvatsko iseljeništvo bilo je aktivno u širenju i potpisivanju peticije na internetskoj stranici change.org. Ponukani imenovanjem HNS-ova kandidata Borisa Blažekovića za generalnog konzula Republike Hrvatske u New Yorku, javili su se mnogi pripadnici naše dijaspore kako bi izrekli svoje nezadovoljstvo zbog njegove srednje stručne spreme, neiskustva, ali i određenih stajališta.

Stepinčevo Iseljeništvo Stepinčevo u New Yorku i Rimu

Vladi Republike Hrvatske upućena su protestna pisma, javio se i fra Nikola Pašalić, svećenik newyorške župe sv. Ćirila i Metoda, a svoje nezadovoljstvo iskazala je i Udruga hrvatsko-američkih stručnjaka. 

Najviše odjeka izazvalo je potpisivanje online peticije koju je pokrenula Milka Žepina, poznata Hrvatica iz New Yorka. Iseljeništvo u njoj vidi heroinu koja je jasno i hrabro formulirala stajališta dijaspore.

Recite mi nešto o sebi, čime se bavite i jeste li prije bili aktivni u zajednici?

Rođena sam u Lici, a kao dijete došla sam u New York. Moj otac Stipe Pavlak pobjegao je iz komunizma 1958. godine, mama i ja pridružile smo mu se 1969. Imala sam 11 godina kada sam prvi put srela svoga oca. Kasnije mi se u Americi rodila sestra. Živim na Long Islandu, a ovdje sam završila i fakultet. Radim u međunarodnoj špediciji, pa stoga imam kontakte u Državnoj sigurnosti zbog provjere izvoznika i uvoznika. Tijela državne sigurnosti provjeravaju sve tvrtke kako bi utvrdile da nisu američki neprijatelji i da nemaju veze s terorističkim organizacijama. Moj otac uvijek je bio aktivan u hrvatskoj zajednici i pri svim antijugoslavenskim aktivnostima pa sam tako i sama kao mlada djevojka postala prohrvatski orijentirana. Od 1971. stalno smo organizirali antijugoslavenske prosvjede, a svako ljeto održavali smo i "Povorku porobljenih naroda" u kojoj su sudjelovali svi narodi zatočeni iza željezne zavjese. Sve to trajalo je do pada komunizma. Prosvjedi, peticije, pisma, dijeljenje letaka o zatvaranju i ubijanju Hrvata, peticije za oslobađanje Hrvatske od totalitarizma, mjesec dana bdjenja ispred zgrade Ujedinjenih naroda tijekom rata, protesti da se oslobode hrvatski generali u Haagu – sve to bilo je dio mojega života. Također sam organizirala peticije 1978. i 1979. godine da se prvi put u Americi dopusti predavanje hrvatskog jezika. Često smo organizirali peticije za vrijeme komunizma, ali tada smo ih upućivali u Bijelu kuću, američkim zastupnicima u Kongresu, senatorima, gradonačelniku New Yorka te Ujedinjenim narodima.

Kako je došlo do pokretanje ove posljednje peticije protiv imenovanja Borisa Blažekovića generalnim konzulom u New Yorku?

Nju sam pokrenula ja, ali su je mladi Hrvati u Americi usavršili. Kako imaju mnogo više znanja o radu društvenih mreža, pomogli su da je proširimo. Ne mogu reći da sav kredit ide meni, ali moj je prijedlog i njima dao poticaj da nešto moramo učiniti i da ne možemo prekriženih ruku čekati sudbinu. Ideja o peticiji protiv imenovanja Blažekovića konzulom nastala je 11. veljače na proslavi Stepinčeva u New Yorku. U razgovoru s prijateljicama komentirali smo objavu na Facebooku o njegovu imenovanju, a prva stvar koja mi je upala u oko jest da je on član HNS-a, stranke koja se ne bori za interese hrvatske dijaspore i da je radio u kampanji bivše ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić. Nadalje u komentarima, ali i njegovim izjavama, vidjela se mržnja koju taj čovjek osjeća prema zemlji u koju je trebao doći obavljati časnu ulogu konzula. To me podsjetilo na sedamdesete i osamdesete kada smo imali slične konzule. Stoga nismo dugo razmišljali i krenuli smo u akciju. Pa ako Blažeković tako razmišlja o zemlji koja je meni dala život, kao i onoj koja me othranila, znam da moramo spriječiti toga čovjeka.

Koliko je ljudi do sada potpisalo peticiju?

Više od četiri tisuće ljudi. Istodobno smo skupljale potpise moja prijateljica i ja u naše dvije zajednice (Astorija i Manhattan). U samo sat vremena potpisalo ju je više od 330 ljudi. Da imamo više vremena i da nismo udaljeni od naših župa zbog obilnog snijega i praznika, sigurno bi bilo i više potpisa. Još uvijek dobivam pozive ljudi iz New Yorka koji žele podržati peticiju.

Očito ste se dokazali u djelotvornosti inicijative "Grass roots"...

Osobno vjerujem u takve inicijative i mislim da narod mora uzeti stvari u svoje ruke jer je dokazano da političari u Hrvatskoj kroje sebi karijeru i brinu o svojoj osobnoj budućnosti bez imalo obzira na Hrvate diljem svijeta. Treba ih podsjetiti da su izabrani od naroda, da moraju donositi odluke u skladu s njihovom voljom te raditi za dobrobit zemlje koja nam je od Boga dar, a nije ničije vlasništvo.

Kako ste se osjećali nakon što ste čuli priopćenje iz Ureda predsjednice o opozivu imenovanja konzula?

Presretno... Osjećala sam se isto kao onaj dan kada je hrvatski narod rekao "ne" komunizmu na prvim slobodnim demokratskim izborima! Ovime smo pokazali Hrvatima u domovini kako je pobjeda moguća i da možemo promijeniti stvari ako smo složni. Svojom odlukom političari u Hrvatskoj podcijenili su nas u dijaspori. Tim imenovanjem pokazali su koliko nisko mišljenje imaju o iseljenoj Hrvatskoj, stvarno misle da smo glupi i zaostali samo zato što se dosad nismo suprotstavili njihovim političkim igrama. Dosad smo manje-više prihvaćali konzule koji su dodijeljeni zajednici u New Yorku. Bilo je divnih ljudi, ali isto tako bilo je teških promašaja. Znam da nismo dobrodošli u Hrvatsku, svi bi najradije da samo šaljemo novac (što činimo godinama, za razne namjene), a da nikad nogom ne stupimo na tlo Lijepe Naše, i to je najbolnije. Osim predsjednice, nitko nas nije posjetio, nije bio čak niti jedan od trojice zastupnika za dijasporu.

Kakav je odjek u vašoj sredini nakon peticije. Što na to kažu prijatelji i obitelj?

Cijela zajednica oduševljena je uspjehom peticije. Svi su, naravno, ponosni. Naglašavam da ovo nije moj uspjeh nego uspjeh hrvatskih iseljenika. Volja naroda pokazala je da želimo promjene i da ih tražimo jer više ne želimo bačene "mrvice".
  
Kakvo konzularno predstavništvo priželjkuje zajednica Hrvata New Yorka i okolnih država?

U konzulatima trebali bi raditi ljudi koji imaju znanje i žele pomoći iseljenicima. Trebaju motivirati mlade da postanu državljani Hrvatske i raditi na programima koji im jednom u životu mogu donijeti besplatan put u Hrvatsku, kao što to ima Izrael za svoje mlade u dijaspori, takozvani "heritage trip". Moraju biti spremni pomoći povratnicima na sređivanju razne papirologije ili barem uputiti ljude na prave ustanove koje im mogu pomoći. Dosad to nitko nije radio u našem konzulatu. Barem jednom mjesečno trebali bi napraviti neku radionicu ili predavanje o promjenama koje se odnose na iseljeništvo. Naši ljudi manje-više privremeno su u Americi i rekla bih da njih 80 posto ima nekretnine u Hrvatskoj. Konzuli moraju biti pri ruci tim ljudima u vezi s bilo kojim pitanjima. Ljudi koji idu raditi u diplomatske misije diljem svijeta za domovinu ponajprije moraju osjećati lojalnost i ljubav prema svojoj zemlji, a ne biti stranci ljudima koje zastupaju. Neka se ugledaju u strane političare da vide kako se voli i poštuje vlastita zemlja. Djeca iz bivšeg sustava, koja pate za onom državom, nisu naši političari. Zajednička odrednica većine ljudi u New Yorku i okolici jest to da su desno orijentirani. Ovi ljudi pobjegli su iz komunizma. Netko tko ima veze s komunizmom ili bivšom državom nije dobrodošao u našu zajednicu. Netko tko veliča partizane i naziva ih osloboditeljima, ne zna engleski jezik, nema obrazovanje na diplomatskoj razini i nosi u sebi mržnju prema aktualnom predsjedniku ove zemlje, zar nam takav treba? Taj nije ovdje dobrodošao. Kako sada gledam na stvari i prema ovom sramotnom imenovanju, vidim da se pozicije kupuju i namještaju. Ljudi koji su obrazovani pa i visokoškolovana djeca naših iseljenika nemaju mogućnost doći do izražaja, a upravo bi oni bili izvrsni na ovim pozicijama jer razumiju stanje hrvatskih iseljenika.

Moja Hrvatska doznaje kako je prije desetak dana jedan ugledni političar u republikanskoj stranci poslao pismo državnom tajniku Rexu Tillersonu u kojem mu preporučuje da Amerika ne primi Borisa Blažekovića na službu. Dodajmo tome da je mjesto generalnog konzula u New Yorku ispražnjeno već godinu i pol dana.

Franjo Gržetić Franjo Gržetić Hrvat koji je preminuo usred konzulata Dubravko Duić Dubravko Duić Život nakon Domovinskog rata. Vukovarski branitelj došao do New Yorka Alojzije Stepinac Već 68 godina Odakle kardinal Stepinac usred New Yorka?
  • IVANIVANIVAN:

    Zbog otkrivanje ove afere Željka Markić će bito još proganjanija od strane HR medija ,civilnih udruga ,kurikulum ekipe,pupovca ,lijevih i desnih političkih opcija .

  • Avatar tituš
    tituš:

    kad se male ruke slože, sve se može, sve se može! Bravo sestre i braćo naša iseljena, uvijek smo znali da ste uz nas, da ste iza nas, ma nije bilo teško niti ginuti, to se doduše malo pogubilo od ... prikaži još! dvijetisućitih, no još uvijek za pravu stvar možemo naći dovoljno zajedništva i energije .. Bravo svima!

  • Avatar Haki68
    Haki68:

    Protiv hrvatske dijaspore su on koji ne vole našu domovinu ,komunjare i jugoslaveni, jer nemogu hrvatskoj dijaspori oprostiti što za vrijeme domovnskog rata pomagala, što u naoružnju, što humitarno