Hrvatski pustolov i humanist-polihistor u svome djelu "Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon" (Basel, 1559.) prvi na svijetu upotrebljava riječ enciklopedija u značenju srodnom današnjem.
On je Pavao Skalić, rođen 1534. godine u Zagrebu. Školovao se u Beču i Bologni, a 1553. ostvaruje doktorat iz teologije.
Temeljem krivotvorenih isprava i pod lažnim titulama markiza, grofa i baruna, probija se na različite europske dvorove. Čak je izabran i za dvorskog kapelana cara Ferdinanda, ali je ubrzo raskrinkan. Više je puta protjerivan iz raznih europskih zemalja zbog različitih prijevara.
U njemačkom Tübingenu prelazi na protestantizam i predaje na tamošnjem sveučilištu, no odmah dolazi u sukob s Primožem Trubarom, budući da je smatrao kako djela treba tiskati na jeziku koji je razumljiv svim Slavenima, a ne samo Slovencima.
Duže vrijeme živio je u Königsbergu, gdje postaje i prvi ministar pruskog vojvode Albrechta. Ali i od tamo bježi zbog prijevara i sklanja se u Pariz.
Ipak, u Münsteru se uspijeva pomiriti s Katoličkom crkvom i dobiva kanoničke časti.
Umro je na putu za Prusku, gdje mu je bio dopušten povratak, a pokopan je u karmelićanskoj crkvi u Danzigu 1575. godine.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
