Neven Antić
Vijest da mladi nogometaš hrvatskog nogometnog kluba Melbourne Knights, odnosno Croatia koja je bila prisiljena promijeniti ime, odlazi u nogometni klub PAS Giannina iz Grčke, iznenadila je sve članove ovog kluba kao i samog igrača.
Naime ovaj mladi igrač uopće nije niti znao da se Grci interesiraju za njega. 23-godišnji Antić rođen je u Hrvatskoj, a u Australiju je došao kao 12-godišnji dječak sa svojim roditeljima.
Svoju nogometnu karijeru započeo je u Wangaratta Soccer Club iz istoimenog malog mjesta u Australiji. Iz ovog kluba Antić odlazi igrati za juniore Melbourne Knightsa, a zatim u St. Albans Dinamo.
Iz St. Dinamo Albans kluba Antić ponovno odlazi igrati za Melbourne Knights, ali ovaj put za prvu momčad.
Svojom igrom uspio je privući pozornost, što najbolje potvrđuje podatak da je u sezoni 2006. godine bio proglašen za najboljeg i najkorektnijeg igrača.
Nema nikakve dvojbe da pred Antićem stoji nogometna karijera.
Marijan Bilić
Jedna od legendi Toronto Croatije jest njezin višegodišnji igrač, a kasnije u nekoliko navrata i trener, Marijan Bilić.
Svoju nogometnu karijeru Bilić je počeo davne 1954. godine kao pionir u zagrebačkom Dinamu. Iz omladinskog kadra uspio se nametnuti u prvu momčad, s kojom trenira u sezoni 1958./1959. godine.
Zbog velike konkurencije za prvu momčad, Dinamo odlučuje početkom 1960. godine posuditi Bilića, Miljenka Ražova i Davora Ivču Čeliku iz Zenice, koji s prinovama uspijeva osvojiti prvo mjesto i ulazak u drugu ligu zapad.
Dinamo vraća svoje igrače natrag u Zagreb i nakon što je odigrao jednu utakmicu za prvu momčad, klub ponovno posuđuje Bilića, ovaj put Proleteru iz Osijeka, koji igra u drugoj ligi.
Iz Osijeka put ga vodi nazad u Dinamo, gdje nije uspio postati igrač prve momčadi.Bilić zatim igra jednu sezonu u Metalcu iz Zagreba, da bi konačno sa svojom obitelji 1967. godine otišao u Toronto, u Kanadu.
Po svom dolasku u Toronto pristupa hrvatskom klubu, s kojim osvaja nekoliko titula prvaka Nacionalne lige Ontario kao i apsolutnog prvaka Kanade.
U velikoj krizi nastaloj u klubu u završnoj fazi natjecanja za prvaka Sjevernoameričke profesionalne nogometne lige, s Domagojem Kapetanovićem vodi klub kao trener u završnim utakmicama kada Metros-Croatia osvaja titulu prvaka NASL.
Filip Blašković
U sportskoj povijesti Toronto Croatije ime Filipa Blaškovića bit će zapisano zlatnim slovima.
Svojim dolaskom u klub, odnosom prema igri i ljudskim vrlinama izvan terena, Blašković je osvojio srca i simpatije ne samo hrvatskih navijača nego i Kanađana nehrvatskoga podrijetla.
Blašković je prije toga za zagrebački Dinamo nastupao od 1966. do 1976. godine, odigravši blizu 500 utakmica.
S Dinamom je osvojio i Kup velesajamskih gradova 1967., Kup Jugoslavije 1969., a igrao je i za reprezentaciju Jugoslavije.
Prije dolaska u Dinamo Blašković je tri sezone igrao za BSK iz Slavonskog Broda.
Marijan Bradvić
Svoju nogometnu karijeru počeo je u nogometnom klubu u svom rodnom mjestu Jaska.
Već s 14 godina igra za prvi tim Jaske, ali umjesto svog brata Petra. Kao veliki nogometni talent, 1964. godine priključuje se juniorima zagrebačkog Dinama, koje u to vrijeme treniraju Ivan Marković-Đalma i Zorislav Srebrić.
Svojom se igrom nameće i postaje kapetan juniora Dinama, s kojima četiri puta osvaja Omladinski turnir Kvarnerske rivijere, jednog od najkvalitetnijih turnira u tom dijelu Europe.
Marijan Bradvić potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor za Dinamo 1968. godine, ali zbog velike konkurencije za prvi tim, on sa suigračima Ražićem, Kafkom, Kovačićem i trenerom Đalmom biva posuđen Orijentu iz Rijeke, s kojim osvaja prvo mjesto druge lige zapad u sezoni 1968./1969. godine.
Osim trenera Markovića, Bradvića su trenirali još Branko Zebec, Ivica Horvat, Zlatko Čajkovski, koji se vraća u Dinamo iz Zapadne Njemačke u sezoni 1969./ 1970. godine.
Nakon Dinamove turneje u SAD-u i Kanadi 1970. godine Bradvić, u dogovoru s klubom, ostaje u Torontu, gdje igra za tamošnju Croatiju.
Po završetku sezone vraća se 1971. godine nazad u Dinamo, koji tada trenira Stjepan Bobek.
Međutim Bradvić ne ostaje u klubu, nego ponovno s Ražićem i trenerom Đalmom odlazi u Maribor, s kojim osvaja prvo mjesto u drugoj ligi zapad i ulazak u prvu ligu bivše države.
Za vrijeme služenja vojnog roka igra jednu sezonu u Čeliku iz Križevaca, da bi nakon izlaska iz vojske, u periodu između 1975. do 1978. godine igrao za Jedinstvo iz Bihaća.
U svim klubovima u kojima je igrao Bradvić je ostavio dobar dojam, ne samo kao vrstan nogometaš nego i kao sportaš na sredinu u kojoj se nalazi, što je doprinijelo njegovoj popularnosti među navijačima.
Baš zbog svog sportskog ponašanja i svoje igre, Bradvić je tri puta bio proglašen sportašem godine grada Bihaća.
U sezoni 1977./1978. Bradvić igra za amatersku reprezentaciju Jugoslavije, koju trenira Otto Barić i s kojom osvaja titulu prvaka Europe.
U sezoni 1978./1979. godine Bradvić igra za NK Zagreb u prvoj ligi. Uglavnom u ljetnim stankama Bradvić igra za Toronto Croatiju, gdje postaje jedan od najomiljenijih igrača kluba.
Svoju nogometnu karijeru završava osamdesetih godina u Austriji, gdje je četiri sezone igrao u Grazu kao trener-igrač.
Jason Ćulina
Svoju nogometnu karijeru standardni igrač nizozemskog prvoligaša PSV Eindhovena započeo je u Melbourne Croatiji, gdje je njegov otac bio igrač i neko vrijeme i trener kluba.
Svojim nogometnim znanjem i dobrom igrom skrenuo je na sebe pozornost selektora nacionalnog tima koji ga uvrštava u prvu postavu reprezentacije.
Za nacionalni tim Australije, s kojim je išao na svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, Ćulina je odigrao preko dvadeset utakmica.
Joseph Didulica
Joseph Didulica, vratar hrvatske nogometne reprezentacije, nogometnu je karijeru počeo u klubu Warriors iz sjevernoga Geelonga.
U NK Croatia Melbourne prelazi 1996., gdje igra do 1999. godine. Iz Australije odlazi u amsterdamski Ajax, karijeru nastavlja u NK Austria.
U sezoni 2005./2006. izabran je za najboljeg golmana u Austriji. Zbog nezdrave situacije koja se stvorila oko njegova imena, kad je zbog nenamjernog prekršaja na terenu završio na sudu i bio novčano kažnjen, Didulica odlazi u nizozemski Alkamar, gdje i danas brani.
U sportskoj karijeri Didulica je imao još pehova, zbog ozljede je propustio Olimpijske igre u Sydneyju, iako je bio izabran u nacionalnu vrstu Australije.
Nakon toga Didulica uzima hrvatsku domovnicu i brani za Hrvatsku, za koju je zbog izvanredne konkurencije (Butina, Pletikosa) nastupio tek u četiri utakmice.
Ali bez obzira na sve neočekivane probleme s kojima je bio suočen, Joseph je izvrstan vratar i puno je mečeva pred njim.
Ivan Đalma Marković
Ivan Đalma Marković bio je jedan od najboljih poznavatelja nogometa u Hrvatskoj, stručnjak koji je reputaciju stekao trenirajući i odgajajući mlade nogometaše.
Za trenera Toronto Croatije dolazi 1974., s kojom osvaja titulu prvaka Kanade 1975. godine. Nažalost, zbog nagloga temperamenta i hirovite naravi sukobljava se s pojedinim igračima, posebice sa svjetski poznatim Eusebiom, koji je tada igrao za Croatiju - i prisiljen je na ostavku.
Marković napušta klub i 1976. odlazi u klub talijanskih iseljenika, Toronto Italija, s kojim postiže izvanredne uspjehe.
U tom klubu Marković u dva navrata provodi po punih pet sezona.
Prije dolaska u Toronto, kao i nakon odlaska u domovinu, trenirao je velik broj klubova - zagrebački Dinamo, Varteks, Maribor, Sturm iz Graza, Olympique iz Marseillesa i druge.
Ante Đonlić
Ovaj izvanredan igrač New York Croatije imao je veoma uspješnu nogometnu karijeru.
U hrvatskom klubu Đonlić igra od 1972. do 1975. godine, da bi te godine prešao u nogometni klub Cosmos, koji igra u Sjevernoameričkoj profesionalnoj ligi.
Bilo je to vrijeme kada u ovom klubu iz New Yorka igraju najveće nogometne zvijezde svijeta, poput Beckenbauera i Pelea i kada na rasprodanom stadionu boravi u prosjeku 62 tisuće gledatelja.
U Cosmosu Đonlić igra uspješno tri pune sezone do 1978. godine. Svojom igrom skrenuo je pozornost na sebe, tako da je odigrao trideset utakmica za državnu reprezentaciju SAD-a.
Nakon igranja u Cosmosu Đonlić 1978. i 1979. godine igra u San Diego iz NASL.
Nogometnu karijeru on završava u Miami Americans, u kojem igra 1981. i 1982. godine. Iz Miamija vraća se nazad u svoju Croatiju, gdje u jednom trenutku osim dužnosti trenera obnaša i dužnost predsjednika kluba.
Uspostavom slobodne i demokratske Republike Hrvatske vraća se sa svojom obitelji u domovinu, gdje i danas živi.
Ferriera Eusebio Da Silva
Bivši igrač Sportinga i Benfice, poznatih portugalskih i europskih klubova, reprezentativac Portugala, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Londonu, najbolji nogometaš Europe 1965. - kad mu je France Football dodijelio Zlatnu loptu - kao i najbolji strijelac Europe 1968. i 1969., kad je dobio Zlatnu kopačku, za Toronto Croatiju igrao je 1976. godine.
Svojom igrom, a osobito utjecajem na suigrače na terenu i izvan njega, presudno je pridonio da Croatia osvoji titulu prvaka Sjevernoameričke nogometne lige.
Taj je uspjeh senzacionalno odjeknuo, ne samo u sportskim krugovima SAD-a i Kanade nego i diljem svijeta.
Jerko Granić
Jedan od najinteligentnijih nogometaša Croatije svoju karijeru počeo je u juniorima Hajduka, gdje je trenirao od 1958. do 1959. godine.
Iz juniora Hajduka prelazi u Split, gdje igra od 1959. do 1961. godine.
Iz Splita Granić odlazi 1961. godine u drugoligaški klub Karlovac, u kojem igra do 1969. godine.
U Karlovcu 1969. godine Granić kao kapetan momčadi osvaja s klubom drugo mjesto u veoma kvalitetnoj drugoj ligi zapad.
Početkom 1970. godine Granić dolazi u Toronto i odmah pristupa Croatiji, u kojoj završava svoju nogometnu karijeru.
Propustili ste drugi dio priče? Pročitajte ovdje!
Propustili ste treći dio priče? Pročitajte ovdje!
