Matija Pavković doselio se prije godinu dana u Hrvatsku, gdje je upisao magisterij na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Zasad je odlučan ostati u Lijepoj Našoj i nakon što diplomira. I prije je održavao čvrste veze s domovinom uz folklor, redovito je dolazio u posjete, pa mu napuštanje Kanade ne pada teško.
"Zagreb je lijep i siguran grad. Shvatio sam da je mnogo sigurniji od Mississauge, gdje sam rođen i proveo sam djetinjstvo. Po dolasku, nisam mogao vjerovati da žene mogu hodati u tri sata ujutro i ne bojati se da će ih netko napasti. U velikim gradovima u Kanadi ne osjećate se tako sigurni, pogotovo noću. S prijateljima iz škole katkada raspravljam o tome kako smo u Hrvatskoj stvarno sigurni i da smo blagoslovljeni što nemamo prijetnji od terorizma. Nakon četiri mjeseca provedenih u Francuskoj razumijem da nije svuda u Europi kao u Lijepoj Našoj. Kada vidiš naoružane vojnike na ulicama Pariza, to postaje jako realno", otkriva Matija, čija je majka Amerikanka talijanskih korijena, a otac je iz Hercegovine.
Naš sugovornik odlično govori hrvatski jezik. Uz talent za učenje stranih jezika, u svladavanju hrvatskog pomogla mu je glazba.
"Dok sam živio u Kanadi, studirao sam glazbenu kompoziciju na Sveučilištu Wilfrid Laurier i UofT. Oduvijek sam volio svirati glazbu, a pogotovo tamburicu. Preko folklora sam upoznao maestra Sinišu Leopolda, a u gimnaziji sam imao jednog jako dobrog učitelja, Marka Špisića, koji je sa mnom organizirao putovanje skupine studenata u domovinu. Maestro Leopold tom prilikom održao je privatni koncert za nas studente iz gimnazije sv. Alojzija Gonzaga u Mississaugi. Utjecaj njih dvojice, ali i naša dobro organizirana zajednica u Kanadi, zaslužni su za moju orijentaciju prema hrvatskoj glazbi i folkloru. Vraćao sam se svake godine, stalno sam napredovao, a s 15 godina svirao sam s orkestrom HRT-a prilikom turneje u Kanadi. I sâm sam počeo skladati glazbu s temama o hrvatskoj povijesti i folkloru. Temelj mog odgoja jest da uvijek moraš znati tko si. Ja sam ponosan Hrvat. Zbog svojih skladbi dobio sam nagradu za mlade hrvatske glazbenike koja se u Kanadi zove Croatian Canadian Chorale Society Merit Award. Dobio sam i stipendiju, a također sam svirao svoju novu kompoziciju na njihovim koncertima. Nažalost, danas ne sviram tako često jer sam zauzet. Međutim, donio sam brač i bisernicu iz Kanade pa katkada sviram s folklornim društvom sv. Jana u blizini Jastrebarskog. Dok sam bio na glazbenoj akademiji u Kanadi, naučio sam što znače tolerantnost, marljivost i rad u timu. Jako sam zahvalan na tome što sam se bavio glazbom i mnogo sam naučio kroz ta iskustva i izvedbe", ističe Matija kojem sam postavio nekoliko pitanja.
Što te navelo da upišeš studij u Zagrebu nakon što si već završio fakultet glazbe?
Moj dida, Janko Herak, uspješan je poduzetnik u Kanadi i moj je uzor u poslovnom životu. Na kraju obrazovanja u glazbenoj akademiji razmišljao sam o tome želim li biti glazbenik ili će mi glazba biti samo hobi. Uvijek sam mislio da sam drukčiji od dide, ali tada sam shvatio da je on utjecao na mene te da sam i sâm počeo razmišljati kao on. Njegova misao vodilja jest da treba razmišljati mozgom, raditi racionalno i biti odgovoran. I sâm sam prihvatio njegov moto. Trenutačno se u poslovnoj karijeri mogu bolje afirmirati, a ljubav prema glazbi bit će sporedna u budućnosti. Drugi utjecaj bio je događaj iz studenoga 2016. godine kada je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović došla u službeni posjet Kanadi. Posljednjeg dana posjeta Kanadsko-hrvatska gospodarska komora organizirala je svečanu večeru "Kanada za Vukovar" radi prikupljanja novca za obnovu vodotornja u Vukovaru. Prikupili smo više od 200 tisuća kanadskih dolara. Nakon te večere počeo sam se osjećati drukčije. Predsjednica je tijekom posjeta Južnom Ontariju govorila o tome kako je visoko razvijen unatoč nedostatku resursa, a ima sustav koji funkcionira. Pitao sam se zašto Hrvatska, u kojoj postoje resursi i izvrstan geopolitički položaj, iz nekog razloga ne može napredovati? To sam si pitanje, nakon njezina govora, postavljao svaki dan. Mislim da je to bila prekretnica u mojoj karijeri i od tada gledam kako se afirmirati u Hrvatskoj i ovdje realizirati nove ideje. U Kanadi sam radio kao asistent profesora tijekom studija glazbe. Jedan vikend kupio sam povoljnu zrakoplovnu kartu do Zagreba da provedem ovdje studentske praznike u veljači. U sebi sam uvijek razmišljao o Lijepoj Našoj i kako bih se mogao vratiti, o praznicima u domovini i sličnome. Ovaj put bilo je malo drukčije jer je moja mama otišla tjedan dana prije mene. Boravila je u našem stanu blizu Kvatrića. Bila je na oporavku nakon što je drugi put pobijedila rak, a u Zagrebu je punila baterije jer joj ovdje odgovara što je mirno. Stoga smo uredili stan u svijetlim bojama po njezinu ukusu. Dok sam bio s njom, ohrabrivala me da provjerim fakultete u Hrvatskoj. Čuo sam da postoji dobra škola na Jordanovcu. Nisam bio siguran jer sam u Kanadi već upisao školu za urbano planiranje i nisam znao gdje bih trebao biti. Nakon dugog razmišljanja, upisao sam ZŠEM jer sam mislio da imam priliku vratiti se u domovinu i zato što sam još uvijek mlad. Ako ne uspijem, uvijek se mogu vratiti u Kanadu.
S kime se družiš u Zagrebu, jesu li to većinom studenti iz dijaspore ili svi pomalo?
Družim se sa svima. Kad sam tek došao u Zagreb, družio sam se sa strancima koji su došli ovdje na razmjenu. Bio sam odgovoran za njih i pokazao bih im grad zato što sam često dolazio u Hrvatsku, a Zagreb mi je bio kao drugi dom. Družim se s rođacima jer ovdje ima mnogo Hercegovaca i također se družim s Hrvatima iz škole. Radim s povratnicima. Direktorica međunarodnih projekata, Marija Durakovich, dolazi iz Detroita, Tina Ereš je iz Austrije, Petra Dimitrijević dolazi iz Londona, a Ana Čutura je iz Kitchenera u Kanadi. U novom startup hubu družim se s posebnim studentima, pokretačima "Stabla znanja", Markom Komeričkim i Tomislavom Jantolom.
Kako se navikavaš na razlike u mentalitetu i stilu života u Hrvatskoj?
Svjestan sam da je u Hrvatskoj mnogo prepreka, posebno nakon što sam živio u Kanadi koja je izvrsno uređena i sve je transparentno. No gdje drugi vide prepreku, ja vidim priliku. U Hrvatskoj ima povoljne i lako obradive zemlje. Nažalost, ljudi bi rekli da nije održivo živjeti u mjestima kao što su Slavonija i Lika, no ja ne razmišljam tako. Pitam se koje su to prepreke u Slavoniji da se tamo ne bi moglo lijepo živjeti? Zašto ne gradimo staklene kuće? Zašto ne uzgajamo nešto drukčije nego samo krumpire, kukuruz i rajčicu? Uvijek kada me ljudi pitaju zašto bih se želio vratiti u Hrvatsku, ja sebe pitam: "Zašto se ne bih vratio? Hrvatska je moja domovina i ja je volim?" Želim istaknuti da to nije samo moja želja, nego zaista ima mnogo prilika u domovini za koje ljudi ne shvaćaju da su prilike. U Kanadi je teško razviti novu ideju, ali za Hrvatsku bismo rekli "The world is your oyster". Ako želiš implementirati nešto u Hrvatskoj što dobivaš iz svoje zemlje, to možeš učiniti. Neke stvari ovdje nisu savršene, ali to me motivira. Ima prostora za napredak. Mislim da u domovini moj naraštaj smatra da je trava zelenija kod susjeda. Prijatelj i osnivač "Stabla znanja" rekao mi je da je neodgovorno ako odlaziš i ne pokušaš riješiti probleme u Hrvatskoj. Uistinu se s njime slažem. Kada nekoga upoznam, uvijek me pitaju kako je u Kanadi, a ja odgovaram: "U Kanadi je dobro, uvijek ću biti zahvalan na tome što sam odrastao tamo, ali Hrvatska je moj dom." Mnogo nas je koji smo se vratili, imamo svoju udrugu u Zagrebu. Većina povratnika uspješno je asimilirana u život grada, ponajviše stoga što razmišlja o Hrvatskoj na drukčiji način. Domovina je sada demokratska, no ako nešto u političkom ili poslovnom pogledu nije dobro, većina ostaje ravnodušna i ne prosvjeduje, ljudi su dosta su apatični.
Kako ste došli na ideju pokretanja YouTube videokanala? Kakvi su odjeci i komentari na dosadašnji rad?
Hrvat iz Australije Andrian Jurić i ja upoznali smo se preko Facebook grupe "Hrvatske tradicije u Australiji". Andrian je bio zainteresiran za startupove u Lijepoj Našoj, a ja sam slučajno bio uključen u projekt "Stablo znanja", prvi tehnološki hub u zagrebačkom studentskom centru. Komentirao sam objavu i sve ostalo je povijest. Ubrzo nakon toga počeli smo razgovarati putem Skypea o prilikama koje ljudi ne iskorištavaju u Hrvatskoj te smo shvatili da moramo razgovarati s drugim povratnicima koji su se vratili, s poduzetnicima i ljudima koji imaju ideje za razvoj budućnosti Hrvatske. Počeli smo snimati naše razgovore i uređivati snimke. Trenutačno se mijenjamo i u procesu smo integriranja Verbum Croatia, našeg YouTube kanala, sa Stablom znanja. Marko Komerički i Tomislav Jantol jako su ambiciozni i snimili smo jednu emisiju s njima. Nakon toga odlučili smo nastaviti suradnju. Naš plan jest razviti dio stranice "Stablo znanja" i nazvati ga "One Croatia", gdje će biti sve poslovne informacije za međunarodne ulagače. "Verbum Croatia" bit će jedan dio u kojem ćemo na engleskom objasniti kako ispuniti papirologiju, odnosno što sve trebate ako želite kupiti zemljište i slično. U procesu smo razvijanja aplikacije u kojoj ulagači mogu doznati sve o Hrvatskoj na jednom mjestu. U Lijepoj Našoj već imamo sustav za građane, e-građani, i po mom mišljenju, ako domovina želi biti uspješna, moramo krenuti u smjeru e-države u kojoj ćemo biti transparentni i gdje će ljudima biti jasno što trebaju raditi. Hrvatska je relativno mala zemlja, stoga nije nemoguće posložiti sve potrebne informacije u računalnom sustavu. Voljeli bismo da "One Croatia" postane sustav koji će olakšati poslovanje.
Jednom prilikom dobila sam nekoliko fotografija od tvoje majke Jeanine, koja je inače moja kolegica iz škole u Mississaugi gdje smo zajedno predavale. Uz fotografije iz Lourdesa bio je njezin komentar: "Mate je danas u Lourdesu i moli za sve nas." Kakvu ulogu ima vjera u tvojem životu?
Mama nas je odgajala da budemo vjernici, a moj tata je iz Širokog Brijega. Imali smo priliku posjećivati Međugorje svake godine. Tatin rođak povezan je s Thompsonom, a on je također utjecao na mene. Moto koji kažem sebi kada se probudim jest: "Ora et labora", dakle moli i radi. Mogu raditi cijeli dan, no znam da je sve u Božjim rukama.
Koji su tvoji planovi?
Želim ostati u Hrvatskoj. Želim se boriti za domovinu i nastaviti svoj rad na ZŠEM-u i u "Stablu znanja". U Hrvatskoj je mnogo prepreka, ali čvrsto vjerujem da su prepreke prilike i da je Hrvatska kao Kanada prije 50 godina, dakle da postoji mnogo potencijala za poduzetnike i prostora za nove ideje. Nadam se da mogu doktorirati i pridonijeti domovini. Mislim da ćemo u budućnosti uspjeti, samo trebamo biti strpljivi. Nažalost, katkada mislimo da nije tako, ali faktori koji će nas ujediniti jesu nove ideje i hrabrost poduzetnika.
