Nikola Jurišić bio je hrvatski plemić, vojskovođa i diplomat, a proslavio se 1532. godine kada je sa 700 vojnika obranio malu utvrdu u tadašnjoj Ugarskoj – Kiseg i tako zaustavio 140 tisuća Osmanlija na čelu sa Sulejmanom Veličanstvenim, na vojnom pohodu za Beč.
Turci su mirno mogli zaobići utvrdu i iznenaditi nespremnoga kralja, međutim mislili su kako je riječ o laganom vojnom zadatku. S druge strane, Jurišić se trebao s vojskom pridružiti obrani Beča, ali je ostao zbog velikog broja žena i djece koji se bijahu sklonili u utvrdu.
Nakon čak 12 neuspješnih jurišanja, Turci su ponudili nagodbu za mirnu predaju uz obećanje da će ostati zapovjednik grada. No, hrabri Jurišić slao im je drske i cinične odgovore, što je razbjesnilo velikoga sultana.
U posljednjem napadu, u kojem je poginulo čak 60 branitelja, zapovjednik je ranjen, ali se turska vojska počela bezglavo povlačiti. Mnogi ovu pobjedu pripisuju čudu i zagovoru svetom Martinu kojem su se u utvrdi žarko molili da ih spasi.
Ferdinand I. imenovao je potom Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika koji je mudro obavljao svoje diplomatske dužnosti i vojničke poslove sve do svoje smrti.
Među ostalim bio je izaslanik Ferdinanda Habsburškog na Cetinskom saboru 1527. godine, a kasnije i poslanik u Carigradu. Zbog zasluga car i kralj ga je nagradio barunskom titulom i vlašću nad Kisegom. Njemu u čast nosi ime jedna od glavnih ulica u Zagrebu te mu je postavljeno poprsje među hrvatskim velikanima na Zrinjevcu.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
Nekoliko stotina dobro utvrđenih ljudi koji su se branili od sigrune smrti uspjelo je odbiti napade višestruko nadmoćnog neprijatelja i što je tu čudno? Povijest je ovo sasvim dobro dokumentirala. To što vi nemate pojma o njoj je druga priča.