Franjevci Jozo Grbeš i Robert Jolić odlučili su 2000. godine u dvadeset dana proputovati automobilom kroz Sjedinjene Američke Države. Danas donosimo dojmove s njihova devetog dana puta.
Nedjelja, 9. srpnja 2000.
Rano ujutro opet smo na putu. Idemo na zapadnu stranu Floride. Vrijeme prekrasno. Prolazimo nepreglednim močvarama. Prvi cilj je Tampa. Nedjeljno jutro – nigdje žive duše. Put ravan kao svijeća. Prelazimo baru, Everglades National Park. Nigdje nikakva naselja na stotine milja unaokolo. Samo šaš i krokodili. Osvježava pogled na šume na zapadnoj obali Floride. Okrećemo na sjever.
Dva veličanstvena mosta, duga kojih 10 do 15 kilometara. Povezuju Tampu (280 tisuća stanovnika), St. Petersburg (240 tisuća stanovnika) i kopno. Impozantno!
U St. Petersburgu skrećemo u grad u pohod Muzeju lijepe umjetnosti (Museum of the Fine Art), čiji je vlasnik Hrvat. Nedavno je tu organizirao izložbu hrvatske naivne umjetnosti. Muzej je u nedjeljno prijepodne zatvoren, a izložba više ne gostuje u Americi.
Florida je zaista jedinstvena država. Od Miamija (na jugoistoku) do Pensacole (na sjeverozapadu) udaljenost je oko 1000 kilometara. Istočna je obala puna života: od Jacksonvillea (najrasprostranjenijeg američkog grada) preko poznate plaže Daytona Beach (duge 20 milja), pa sve do Miamija i dalje na jug do Key Westa.
U Miamiju je 80 posto stanovništva kubanskog podrijetla. "Mala Havana" samo je jedan izrazitiji dio te stvarnosti. Kako je to važno mjesto kubanske emigracije govori i podatak da su ovdje pokopana i dva svrgnuta kubanska predsjednika: Gerardo Machado i Carlos Prio. Isto tako, ovdje je pokopan i nikaragvanski diktator Anastasio Somoza.
Na Floridi je turizam sve. Svaki komad zemlje i oceana iskorišten je u turističku ponudu. Ovdje je atrakcija sve, pa tako i kuće slavnih ljudi. Sve je to započeo Henry Flagler, kojeg nazivaju ocem floridskog turizma. Naime, Flagler je postao bogataš krajem 19. stoljeća, zajedno s Johnom D. Rockefellerom u Standard Oil Company (nafta). Godine 1880. došao je s bolesnom suprugom u St. Augustine, svidjela mu se klima, tu je ostao i 1888. izgradio hotel "Ponce de Leon" s 540 soba.
Taj hotel bio je prva turistička ponuda u cijeloj Floridi. Međutim, Flagler nije stao na tome. Sagradio je, naime, željezničku prugu sve do Palm Beacha i tu otvorio najveći hotel na svijetu. Pruga je nastavljena prema jugu, do onoga što je danas Miami. Grad je počeo rasti 1897. godine. Kasnije je došlo do produženja pruge sve do Key Westa. Ona je poslije korištena kao temelj autoceste US-1.
Ipak, kada krenemo na zapad Floride, zadivljuje nas Nacionalni park Everglades. Širok je oko 50 milja. To je veliko područje pokriveno plitkom vodom (kojih 30-ak centimetara). Voda dolazi sa sjevera, iz velikog jezera koje ima indijansko ime, Okeechobee te se razlijeva po cijelom južnom dijelu Floride. Na tom velikom području živi bogati biljni i životinjski svijet.
Uz cestu katkada primjećujemo pokojeg aligatora, mnoštvo ptica... Uz put je podignuta visoka žičana ograda, da ne bi životinje prelazile na cestu. Park je samo 2,7 metara iznad razine mora. Pratimo nepregledne linije autoceste, nigdje izlaza, nigdje nikakva naselja. Lijevo i desno krokodili i ptice – mi u sredini. Kamo god krenemo, prati nas spoznaja o veličini ove zemlje i o veličanstvenosti njezinih predjela.
Primjećuje se da su ovdje na jugu ljudi vrlo susretljivi, dragi, raspoloživi za razgovor. Putujemo prema sjeveru, autocestom br. 75.
Sad su oko nas šume, farme i tišina dana. Ugođaj je smirujući. Poremetio ga je s vremena na vrijeme neobičan zvuk koji dolazi s prednje strane našeg automobila. S jedne strane neizvjesnost hoće li vozilo izdržati dugi put, a s druge povjerenje u Providnost da će nas i dalje na putu pratiti blagoslov mira i dobra.
Do sada smo prešli više od 2600 milja, a iza nas su ostali Miami, St. Petersburg, Tampa. Približavamo se gradu Tallahassee, ostaje
nam još "samo" 200 milja do Pensacole, odnosno našega bivšeg samostana u Gulf Breezeu, na granici Floride i Alabame. Nekoliko milja od Pensacole prolazi granica dviju vremenskih zona, na rijeci Apalachicola. Tako ponovno ulazimo u "Chicago time" ili središnju američku vremensku zonu.
U kasno popodne, oko 17 sati, ulazimo u predgrađe Pensacole (60 tisuća stanovnika). Grad se nalazi na krajnjem zapadu Floride, samo nekoliko milja od granice s Alabamom. Uz njega se proteže lijep zaljev, East Bay. Predvečer ulazimo u Gulf Breeze, prilično malo naselje (5530 stanovnika). Pokušavamo pronaći samostan koji je bio vlasništvo naše franjevačke kustodije. Tu su hrvatski franjevci 1956. godine kupili jednu kuću, uredili je i proglasili franjevačkom rezidencijom. Trebala je služiti za odmor braće u pastoralu.
Fratri koji su ovdje boravili odlazili su u američke zrakoplovne vojne baze Eglin i Hurlburt, gdje su služili kao vojni kapelani. Godine 1962. kupljeno je još okolnog zemljišta te je kuća proširena i nadograđena. Posvećena je 1963. Rezidencija je zatvorena 1977. jer je fratri nisu dovoljno koristili za odmor.
Rečeno nam je da se bivši samostan nakon prodaje zvao "Fransiscan Manor" i da je tu smješten starački dom. Nailazimo na katoličku crkvu sv. Ane. Tražimo svećenika, htjeli bismo tu proslaviti sv. misu, ali nema nikoga. Odlazimo do policijske postaje. Policajci nemaju pojma o bivšem franjevačkom samostanu. Pitamo za savjet nekoga gospodina. On nam govori o jednom mjestu gdje je nekad, prema njegovu sjećanju, pisalo "Friary" (samostan).
Slijedimo upute i dolazimo do našega bivšeg samostana. Sada je tu starački dom, zove se "Bay Breeze". Pitamo osoblje za informacije. Ne znaju. Gospođa na recepciji, inače vrlo ljubezna, radi ovdje tek tri mjeseca. Spominje drugu gospođu koja tu radi više od 20 godina, ali ta je upravo jučer otišla u mirovinu! Utješno...
Ostavljamo joj naše ime i adresu da bi nam tako poslala dodatne informacije. Prihvaća. Jedna zanimljivost: na izlasku iz Gulf Breezea nailazimo na ulicu St. Francis (sv. Franjo). Svraćamo i gle: na naše čuđenje ispred crkve u koju gledamo stoji "St. Francis Episcopal Church" (episkopalna, dakle protestantska, crkva sv. Franje Asiškog). Mala niska građevina. Kratko je razgledamo i polazimo dalje.
Gulf Breeze povezan je s kopnom s dva velika mosta. Mostovi su dugi po nekoliko milja. Čudesa! Prelazimo jednim mostom (drugim smo došli) i gledamo još jedno čudo. Naime, uz naš putnički most nalazi se još jedan, isto toliko dug, samo ribarski. Taj Fishing Pier najduži je most za ribolov na svijetu. Golem. Ljudi parkiraju automobile na njemu i onda ribare.
Dolazimo u Pensacolu. Lijep gradić uz Meksički zaljev. Nastavljamo autocestom br. 10 koja nas vodi u Alabamu. Svraćamo na brzinu u Visitor Welcome Centar na granici. Pokupili smo nekoliko brošura s informacijama o državi.
Nastavit će se...
Lijepi pokušaj pisanja puta kroz Floridu ali je napisano Sa BRDA I DOLA krenuli preko Evegleds o onda nazad u Majami pa su u Jeksonvil pa u Tampe pa onda u Penaskoli pa opet u Sant Petasburgu pa Fišing Pierrgu pa Fišing Pier kod Sarasote ( nije spomenuta)Pa SONEschein most pod koim se nalaz Fising pier sve sa brda i dola kao ovo moje pisanje mmm mmmm.... Mora da su oni išli prstom po karti Floride i pisali svoje putovanje . Fising pier je ostatak mosta za kojega zapeo jeda Švetski tanker pa su napravili novi Tako zvani Sunčani most i ostavili stari kao Fising pier u stvari ima dva dijela sa južne strane ( bio sam na Njenu u ribalovu) i sa druge strane iz pravca Dan Petarsburga . malo kaos ali nemam vremena ,,,