Naslovnica Priče

Hrvatica koja je radila s Michaelom Schumacherom: Dolaskom u Ferrari shvatila sam što znači tim

"Ostali smo u vrlo dobrim odnosima. Kako je znao da odlazim zbog studija, poklonio mi je knjigu o povijesti Ferrarija sa svojim potpisom. Od šefa mehaničara dobila sam svjećicu s pobjedničkog motora iz Monze"
15. rujna 2016. u 11:45 0 komentara 2505 prikaza
Michael Schumacher
Foto: JENS BUTTNER/DPA/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Sredinom srpnja objavili smo priču o Marlene Prischich koja je Michaela Schumachera učila talijanski jezik, a danas donosimo ekskluzivan intervju s ovom hrvatskom iseljenicom. 

Jedna od najbližih suradnica sedmerostrukog svjetskog prvaka u Formuli 1 prvi put govori o svom radu za Ferrari.

Otkriva nam i što je to pravo momčadsko zajedništvo, kakvi su bili njeni prvi dojmovi na Schumachera, čega se prisjeti iz tih godina...

Propustili ste priču o životnom putu Marlene Prischich? Pročitajte ovdje!

Kako Vas je pronašao Michael Schumacher? Tko je bio poveznica, koje godine i gdje?

Za to se pobrinuo Jean Todt, današnji predsjednik Međunarodne automobilističke federacije. Kad smo se upoznali 2000. godine bio je sportski direktor Ferrarija. Tražio je najbolje studentice sa sveučilišta stranih jezika diljem Italije. Tad sam kao 23-godišnjakinja u Bologni završavala germanistiku, romanistiku i lingvistiku. To je zapravo bio moj drugi studij jer sam četiri godine prije diplomirala glasovir u Modeni. Lions Club me s tek 19 godina nagradio kao studenticu godine s područja Emilie-Romagne. Nakon razgovora Jean Todt je izabrao mene.

Kakav je prvi dojam na Vas ostavio Schumacher?

Ušao je u ured Jeana Todta i pružio mi ruku. Prvo me pitao znam li voziti. Nasmijala sam se. Zatim sam opazila da obojica na ruci nose istu narukvicu, u obliku jedne pletenice, samo različite boje. Tad sam prvi put u životu shvatila što znači tim. Nije to samo neki sinonim suradnje, zajedničkih ciljeva ili momčadskog rada u kojem svaki član obavlja svoj dio posla, kako to danas smatra većina, već nešto puno više. Momčad je filantropska strast. Voliš to što radiš i s kime radiš. Tu nema mjesta za ljubomoru, osobne ambicije, spletke ili osvete. Tako bi se srušio rad svih. Schumacher je bio prvak jer je testirao bolid na stazi u Maranellu sve dok nije ostao bez goriva. No, i njegovi mehaničari su bili u garažama do tri sata ujutro, dok s bijelim rukavicama nisu provjerili i ulaštili svaki dio bolida. Bez strasti nitko pod takvim uvjetima ne bi mogao raditi – i nemojte misliti da ih novac motivira. Samo ako je duh u poslu i odnosu prema kolegama zdrav, moguće je postići najviše ciljeve. To ne može momčad, nego skupina profesionalaca. A profesionalac nije majstor u svojoj struci, već čovjek među srodnima. Schumacher je dobro znao da svaka pobjeda ovisi o radu njegovih mehaničara. Zato ih je iskreno poštivao i osjećao braćom. Ključne riječi timskog uspjeha su skromnost, solidarnost i ustrajnost.

Koliko dugo ste ga podučavali i kako mu je išlo?

Intenzivno tri mjeseci, a onda godinu dana rjeđe jer sam morala magistrirati u Bologni. Na početku smo radili u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Svaka tri dana smo negdje odletjeli. Upoznala sam cijelu Schumacherovu obitelj. Njegov osobni trener i ja smo ga pratili kao sjene. Jean Todt mi je predložio da idem s njima na sve utrke i nastavim s podukom. No, tako bi izgubila godinu na studiju, a to nisam htjela. 

Imali ste, znači, druge ciljeve u životu?

Cilj mi je bio magistrirati i upisati doktorat u Münchenu. Shvatila sam da nije dobro živjeti u tuđoj sjeni pa sam odlučila pronaći svoj put. Na to je utjecalo i moje poznanstvo sa Schumacherom. Divila sam se njegovoj psihičkoj snazi, ali i osobnom integritetu.

Je li tad komentirao svijet Formule 1? Momčadske kolege, druge vozače?

Nije imao vremena. Nakon posla trebao mu je fizički i psihički odmor. Najviše je držao do vlastite obitelji. Drugi po važnosti bio mu je bolid, a na kraju kolege.

Jeste li razgovarali o Hrvatskoj?

Da, pitala sam ga je li ikad bio u Lijepoj Našoj. Opisala sam mu ljepote hrvatskih krajeva i rekao je da će jednom doći.

Marlene Prischich Zanimljivi susreti Ovo je Hrvatica koja je Michaela Schumachera učila talijanski jezik

Imate li kakvu anegdotu iz tih dana?

Prenijet ću vam što mi je jedan kolega ispričao. Kako je stalno prevozio hranu i rezervne dijelove na stazu, u žurbi je zaboravio obući crvenu Ferrarijevu uniformu. Navečer je morao prevesti vozače i mene u hotel, no Mugello je malo mjesto pa se baš ne može voziti brzo. Schumacher je odlučio preuzeti upravljač i dao je više gasa. Kad se kolega vraćao na stazu, zaustavili su ga Carabinieri i kaznili. Tvrdio je da nije on vozio, nego Michael Schumacher, na što su mu oni ironično odgovorili: "Da, da". Nisu mu povjerovali jer nije imao uniformu.

Jeste li se još čuli sa Schumacherom poslije suradnje?

Ostali smo u vrlo dobrim odnosima. Kako je znao da odlazim zbog studija, poklonio mi je knjigu o povijesti Ferrarija sa svojim potpisom. Od šefa mehaničara dobila sam svjećicu s pobjedničkog motora iz Monze.

Kako ste reagirali na njegovu skijašku nesreću?

Bila sam u Lovranu na božićnim praznicima. Odmah sam njegovoj obitelji poslala telegram na koji su mi odgovorili. Nije zaslužio takvu sudbinu. Bio je i ostat će velikan u povijesti sporta – od njega svi možemo samo učiti. Nebu su potrebne zvijezde da bi čovječanstvo u moru života pronašlo svoj put kroz povijest. Ističem prave zvijezde koje vječno gore, a ne električne zvjezdice koje se na sklopci po volji i potrebi upale ili ugase.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.