Naseljavajući Južnu Ameriku, Hrvati su krajem 19. stoljeća došli i u Ekvador. Najprije su se nastanili u pokrajini Manabi, koja je smještena uz ocean, u gradovima Bahia de Caraquez i Manta te u Guayaquilu. Tamo i danas žive, a najmanje ih ima u glavnome gradu Quitu.
Prema izvješću Povjerenstva za iseljenike iz 1938. godine, u Ekvadoru je živjelo samo stotinjak naših ljudi. Do danas se taj broj popeo na oko četiri tisuće.
Dio tamošnjih Hrvata potječe s otoka srednje Dalmacije, na primjer Pečarević, Tramontana i Marić s otoka Visa, Peribonio s Hvara, Kusanović i Radić s otoka Brača. Dio ih je došao iz Konavala, poput obitelji Ćurlica, Kravarović, Knežević, Savinović i Uskoković. Neki potječu iz unutrašnjosti Dalmacije, poput obitelji Buljubašić iz Župe kraj Imotskog ili Barukčić iz Bosne.
Hrvati su se u početku bavili trgovinom. Krajem 19. stoljeća privukla ih je potraga za palmom iz koje se dobivala biljna bjelokost (tagua – sjemenke koštane palme).
Između dvaju ratova doseljavanje je vezano uz proizvodnju banana, čime su se mahom bavili Višani, Hvarani i Dubrovčani. Ekvador je od 1956. godine postao najveći izvoznik banana na svijetu.
Veliki izvoznici ekvadorske tune članovi su splitske obitelji Miletić koji su i u Splitu počeli kupovati nekretnine.
Inženjer Jure Barukčić osnovao je 1961. godine tvrtku "Cosmeticos Barukcic". Poslije, radeći pod nazivom "Casa Barukcic", kompanija je proizvodila kozmetiku koju su od prirodnih sastojaka stvarale ekipe biologa, liječnika, ali i domorodaca istočnoga Ekvadora.
"Casa Barukcic" započela je sa skromnom proizvodnjom prije gotovo 60 godina i ubrzo je postala vodeća kozmetička tvrtka u državi.
Za svoje proizvode dobila je mnogobrojna priznanja. Jure Barukčić je umro, a njegovo carstvo naslijedile su i unaprijedile kćeri Ivka i Anđelka.
Ekvador je u siječnju 1970. godine posjetio i splitski Hajduk u sklopu turneje po Srednjoj Americi.
Tada su odigrane dvije utakmice u Quitu, a Splićani su svojom igrom toliko oduševili tamošnju publiku da je iste godine osnovan klub Hajduck – Quito.
Njegovi juniori 1978. godine bili su prvaci države, ali se klub s vremenom ugasio.
Najčešća hrvatska prezimena u Ekvadoru su: Beuta, Bjažević, Bijelić, Bodnica, Brborić, Buljubašić, Bugarija, Cindrić, Ćuka, Ćurlica, Diminić, Gvozdenović, Hablić, Klindić, Knežević, Kravarović, Kovačević, Kusanović, Mandić, Marić, Marušić, Miletić, Munk, Panđić, Pehovac, Peribonio, Radić, Savinović, Srna, Tomšić, Tramontana, Uskoković, Vodopivec i Vušković.
Ana Kaštelan
DDR je je prodao svojih nekokiloko Stasi agenata prebjeglih zapadnoj Njemackoj za par tona banana...ovo je chru ...iliti istina....hence banana drzava...