Kardinal Franjo Šeper od 1968. do 1981. godine bio je prefekt Svete kongregacije za nauk vjere, prvi Hrvat u povijesti koji je imenovan na tako visoki crkveni položaj. Bio je i zagrebački nadbiskup, na toj dužnosti naslijedivši kardinala Alojzija Stepinca, a prethodio kardinalu Kuhariću.
Na njegovu odluku da postane svećenikom navodno je utjecalo poznanstvo s današnjim blaženikom Ivanom Merzom. Na papinskom sveučilištu Gregoriani, stekao je doktorat iz filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen u Rimu 1930. s Alojzijem Stepincem.
Od 1941. do 1945. bio je rektor Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a od 1954. zagrebački nadbiskup koadjutor. Nadbiskupom je imenovan 1960., pokrenuvši niz kapitalnih projekata u životu Crkve u Hrvatskoj.
Začetnik je Pastoralnog tjedna za trajnu naobrazbu svećenika, osnovao je katoličku novinsku kuću Glas Koncila (1964.) i Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost (1968.). Bio je sudionik Drugog vatikanskog koncila gdje se istaknuo teološkim znanjem i jezicima te je promicao obnovu Crkve, dijalog sa suvremenim društvima, uvođenje narodnog jezika, ređenje trajnih đakona laika...
Papa Pavao VI. imenovao ga je 1965. kardinalom. Od 1968. obnašao je i dužnost predsjednika Međunarodne teološke komisije te Papinske biblijske komisije, a 1974. imenovan je za Komornika Svetog kardinalskog zbora.
Kongregaciju za nauk vjere reformirao je u ured vrednovanja važnih teoloških mišljenja pa je po ocjenama mnogih zaslužan za razvoj postkoncilske teologije i Crkve. Dužnost predstojnika Kongregacije obavljao je do mjesec dana prije smrti, a naslijedio ga je kardinal Ratzinger, kasnije poznat kao papa Benedikt XVI.
Misu zadušnicu u bazilici Sv. Petra u Rimu služio je papa Ivan Pavao II. Njegovi posmrtni ostaci položeni su u grobnicu zagrebačkih nadbiskupa iza glavnog oltara zagrebačke prvostolnice.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
