Znate li koji je Hrvat osvojio četiri zlatne olimpijske medalje, tri u vaterpolu te jednu u plivanju, u štafeti 4x200 metara?
Malo će tko to znati, no njegovo ime je Paulo Radmilović.
Olimpijska zlata osvajao je u razdoblju od 1908. do 1920. godine, i to pod zastavom Velike Britanije.
Otac mu je bio Dubrovčanin koji se doselio u Cardiff, gdje je Paulo i rođen, a majka mu je bila Irkinja.
Paulo Radmilović rođen je 1886. Svoju olimpijsku karijeru započeo je na Olimpijskim međuigrama 1906. godine.
U utrci plivanja na 100 metara slobodno završio je kao četvrtoplasirani, a na 400 m zauzeo je peto mjesto.
Odlučio finale 1920.
Prvo zlato osvojio je na Ljetnim igrama 1908. godine, kao igrač vaterpolske reprezentacije Ujedinjenoga Kraljevstva.
U finalu je Britanija pobijedila Belgiju s 9:2, a Radmilović je postigao dva pogotka.
Dva dana poslije završne utakmice u vaterpolu, natjecao se kao jedan od plivača u štafeti – 4x200 m, a uskočio je u bazen zato što se jedan od britanskih olimpijaca razbolio.
Utrka je bila neizvjesna jer je plivačka štafeta Mađarske vodila gotovo do kraja utrke i imala veliku prednost do posljednje izmjene, no u toj je izmjeni mađarski plivač Zoltán Halmay izgubio svijest!
Britanski posljednji plivač u štafeti Henry Taylor to je iskoristio i s četiri sekunde prednosti donio zlatnu medalju Britaniji, ali i našem Radmiloviću.
Paul je i do danas ostao jedini sportaš koji je osvojio olimpijsko zlato kao plivač i vaterpolist.
Svoju treću zlatnu olimpijsku medalju Radmilović je osvojio s vaterpolistima Ujedinjenog Kraljevstva 1912. u Stockholmu. Britanci su u finalu pobijedili Austrijance s rezultatom 8:0.
Radmilovićeva četvrta zlatna medalja došla je tek poslije osam godina. Uzrok je bio Prvi svjetski rat i otkazivanje Olimpijskih igara koje su se trebale održati 1916. godine u Berlinu.
U Antwerpenu 1920. vaterpolska reprezentacija Velike Britanije superiorno je stigla do finala, gdje je čekao domaćin – Belgija. Do posljednje minute rezultat je bio 2:2, a utakmicu je odlučio baš Radmilović, koji je zabio za konačnih 3:2.
Natjecao se na još dvjema Olimpijskim igrama (1924. i 1928. godine), ali nije uspio popeti se na pobjednički podij. Olimpijsku karijeru završio je kada je imao 42 godine.
Njegov rekord od četiri osvojene zlatne olimpijske medalje bio je u Ujedinjenomu Kraljevstvu neoboren sve do pojave legendarnog veslača Stevena Geoffreya Redgravea, koji je u Sydneyu 2000. godine osvojio svoje peto zlato.
Koliko plivački, odnosno vaterpolski svijet cijeni Radmilovića, dokazuje podatak da je 1967. godine primljen u Kuću slavnih plivačkih sportova, i to kao drugi vaterpolist u povijesti. A koliko je dobar vaterpolist bio, pokazuje i činjenica da je za seniorsku reprezentaciju debitirao sa samo 15 godina, što je i danas britanski rekord.
Kada je 1967. godine primljen u Kuću slavnih, Radmilović je rekao: "Počeo sam plivati s pet godina, a već sa 12 godina pokušao sam preplivati La Manche. Valovi su bili veliki, pa sam se gotovo utopio. Tada mi je otac rekao: 'Proći ćeš La Manche kada izgrade tunel, nemoj više pokušavati preplivati ga jer ćeš umrijeti'. Da sam se tada utopio, sada ne biste gledali jedinog čovjeka na svijetu koji je svoju zemlju predstavljao na šest Olimpijskih igara".
Igrao i nogomet, golf...
Tigar u vodi, kako su zvali Radmilovića, u tom intervjuu 1967. godine pohvalio se još jednim uspjehom.
"Jedini sam u povijesti koji je bio plivački prvak svoje zemlje u sprinterskoj dionici na 100 metara te u maratonu od osam kilometara. Bio je to nestvaran uspjeh kakav je u današnjem sportu nemoguć".
No, Radmilović nije bio vrhunski sportaš samo u vodi već i u nogometu, golfu te atletici! Za nogometne vještine vjerojatno je zaslužna i hrvatska krv, a posebno uspješan bio je u atletici, s devet naslova državnog prvaka u različitim sprinterskim disciplinama.
Kao petnaestogodišnjak 1901. godine osvojio je naslov atletskog državnoga prvaka na 100 jardi, a s 43 godine (1929. godine) osvojio je titulu prvaka na 440 jardi.
Sa 40 je godina je pak plivački prvak cijele Britanije u utrci na jednu milju.
Zbog iznimnih sportskih uspjeha posmrtno je 1993. godine primljen u Velšku kuću slavnih, a uoči Igara u Londonu 2012. godine Velšani su izdali poštansku marku s njegovom slikom.
Hrvati mogu biti ponosni na Dubrovčanina Radmilovića jer je često u intervjuima isticao svoje hrvatsko podrijetlo.
