Golema većina hrvatske vojske - ustaških i domobranskih postrojba - kao i civila, koji su uspjeli sačuvati gole živote u hrvatskoj poratnoj tragediji 1945. kod Maribora i Bleiburga, završili su u izbjegličkim logorima - većinom u Austriji i Italiji.
Naivno vjerujući u brzi povratak u hrvatsku domovinu uz pomoć zapadnih savezničkih vojnih snaga, organizirali su razne aktivnosti.
U logorima (camps) osnovali su i nogometne klubove, kojima su u većini slučajeva dali ime Croatia.
U veoma teškim uvjetima grupa hrvatskih mladića u izbjegličkom logoru Fermo u Italiji osniva 1945. Hrvatski sportski klub "Croatia". Pri klubu je osnovana nogometna sekcija, na čelu s tajnikom društva Vilimom Perošom. Za prvog trenera izabran je gosp. Zdunić.
Momčad Croatije odigrala je desetak utakmica unutar logora, a neke i s lokalnim talijanskim momčadima. U prvoj utakmici, protiv momčadi Fermana iz Ferma, pobijedila je s 3:1.
Za Croatiju su nastupili: Telegdy, Mandić, Pereza, Vidović, Petek, Dolić, Sandukčić, Lužić, Svalina, Cividini, Suk te pričuvni igrači Kolaković, Vidović II, Gajdek, Čurić, Ivanković, Jakovljević i Topić.
Nakon pobjede za nagradu su dobili porciju kruha i prežgane juhe! Croatia je dobila i sljedeću utakmicu, porazila je San Giorgio s 1:0.
U trećem nastupu momčad engleske vojske pobijedili su s 8:1. U ogledima protiv lokalnih talijanskih momčadi, Grota Zolina i Civita Nova, slave rezultatom 6:1 i 4:0.
Nakon toga Croatia igra protiv momčadi poljskog vojničkog korpusa u Italiji. U veoma uzbudljivoj utakmici, protiv protivnika u čijem je sastavu igralo nekoliko predratnih poljskih reprezentativaca, Croatia gubi 3:2.
Na osnovi šturih podataka iz tog vremena donosimo rezultate samo nekih utakmica koje je Croatia tada odigrala:
• Croatia - Grotta Mare 7:1;
• Croatia - San Benedetto 6:1;
• Croatia - Ascoli Picceno 3:1;
• Croatia - Anconitana 2:2;
• Croatia - Engleska vojna momčad u Anconi 2:2;
• Croatia - Fermano Fermo 6:1;
• Croatia - Reprezentacija provincije Ascoli Picceno 0:1.
Igrač Croatije, Lužić, po izlasku iz logora igra vrlo uspješno za "Bolzano", profesionalnu momčad talijanske lige.
"Ascoli Picceno" 1946. uzima pet igrača Croatije kao pojačanje i osvaja univerzitetski kup. Uz pomoć Lužića, Topića, Sandukčića, Petaka i Suka - Ascoli Picceno pobjeđuje sveučilišne timove Bologne i Rima - 2:0 i 2:1.
Hrvatske poratne izbjeglice osnovali su svoje sportske klubove i u drugim logorima u Italiji i Austriji.
U Modeni, Reggio Emiliji, Bagnoli kraj Napulja, kao i Puchu kod Salzburga osnovani su nogometni timovi.
U Bagnoliju je skupina Hrvata 24. studenog 1946. osnovala HŠK "Građanski", koji brzo mijenja ime u "SK Bagnoli Camo".
Na osnivačkoj sjednici izabrana je uprava: dr. Milan Babić - predsjednik, Vlado Sinković - potpredsjednik, prof. Vilim Peroš - prvi tajnik, ing. Dončević - drugi tajnik, Elmauer - rizničar, Manestar i Muminović - odbornici.
Imenovan je i nadzorni odbor: dr. Branko Kaić - predsjednik, Valpotić i Ernjak - članovi. U Časni sud imenovani su dr. Slavko Linke - predsjednik, Majsec i Katušić - odbornici.
Hrvatske momčadi iz Ferma i Bagnolia odigrale su i jedan susret, u kojemu su s 3:1 slavili "dečki" iz Bagnolija.
Što se tiče hrvatskog kluba koji je 1946. osnovan u mjestašcu Puch kraj Salzburga, treba reći da je osnovan u američkoj vojnoj zoni i nazvan je HŠK "Sewel" - u čast vojnog zapovjednika logora australskog podrijetla prezimenom Sewel, a koji je bio naklonjen Hrvatima.
Hrvati su na području Salzburga odigrali nekoliko utakmica, među ostalim protiv momčadi srpskih izbjeglica - koju su dobili 3:1.
Iako su hrvatski klubovi djelovali u iznimno teškim uvjetima, nisu zanemarivali ni hrvatsku solidarnost i uzajamnu pomoć.
Primjer kluba "Bagnoli Campo", koji je ravnatelju Gimnazije hrvatskih izbjeglica u Bagnoliju poslao 2.000 lira - dar za novogodišnju priredbu za djecu iz logora - to najbolje potvrđuje.
U pismu se uz novčani prilog ističe: "Upravni odbor našega kluba nada se da će ovaj naš prinos barem donekle pridonijeti da se svako hrvatsko dijete iz ovoga logora osjeti malo vedrije i veselije kad dobije mali dar uoči tradicionalne proslave sv. Nikole".
Uz poklon najmlađima klub je poslao i 500 lira "kao svoj doprinos za sabirnu djelatnost što ste je poveli s namjerom da se jednom hrvatskom invalidu nabavi proteza za izgubljenu nogu. Smatramo svojom dužnošću priskočiti upomoć bratu Hrvatu, koji je stradao u borbi za nacionalne ideale čitavog hrvatskog naroda".
Nakon nekoliko godina u izbjegličkim logorima u Italiji i Austriji, Hrvati većinom odlaze u Južnu i Sjevernu Ameriku, gdje u svim većim gradovima - Buenos Airesu, Caracasu, Clevelandu, Torontu, New Yorku osnivaju nogometne klubove kojima mahom daju ime "Croatia".
Hej, neprijatelji Hrvatske, što vi ovdje tražite? Prosipajte svoju mržnju negdje drugdje. Nama Hrvatima ne pada niti nakraj pameti ići čitati ili još manje komentirati u vaš tisak. Ne zanima nas (kao niti vaše mišljenje o nama).