Susret iseljenika i radnika u inozemstvu s domovinom uvijek pobuđuje različite osjećaje i dojmove. Već je poznato da naši ljudi iz inozemstva posjećuju domovinu nekoliko puta godišnje, ponajviše u povodu ljetnih godišnjih odmora, a potom za Božić, Uskrs ili neku drugu značajniju prigodu.
Zapaženo je međutim da je proteklih božićnih i novogodišnjih blagdana vrlo mali broj iseljenika i radnika bio u domovini. Tijekom blagoslova svećenici su morali zaobići mnoge gastarbajterske ili iseljeničke kuće jer u njima nije bilo nikoga. Mora se priznati da se početno oduševljenje domovinom polako topilo i sve više pretvaralo u neraspoloženje i razočaranje.
Domovina je za takvo raspoloženje dala i daje previše razloga. Ne radi se samo o politici, jer ljudi znaju da je politika posao za strpljive, mudre i snalažljive.
Iseljenike i radnike u inozemstvu zabrinjavaju slabe ceste, razvoj divljeg kapitalizma i tajkunstva, skupoća, korupcija, privatizacijske malverzacije, protekcionizam, zaduženost, kašnjenje mirovina i naknada, problematična opća ekonomska i financijska situacija. Tko prati stanje u domovini uz ovo može nadodati još mnoštvo primjera. Ne pišemo dakle ni o čemu ekskluzivno novom. Iseljenici međutim ponajprije osjete razliku na cestama, a u cestogradnji se sigurno moglo više učiniti (osobito glede povezivanja s hrvatskim jugom).
U svakoj od navedenih anomalija suvremenoga hrvatskoga društva da se raspravljati nadugo i naširoko. Ekonomsko stanje mjerilo je svake politike, a to stanje u domovini je – katastrofalno. I ovdje su ljudi postali alergični na tzv. tajkune ili skorojevićke bogataše koji svojom gramzljivošću ne razaraju samo pojedine tvrtke nego cijelu nacionalnu ekonomsku osnovicu. Mnogi iseljenici već su imali i još uvijek imaju posla s korupcijom i podmićivanjem. Od njih se traži veće mito i za najmanju potvrdu.
Neki su opet uložili novac u banke (imena im znate) koje su nudile iznimno visoke kamate i time postale poznate preko noći. Ali, kako došle, tako i otišle, tj. propale. Te su se financijske institucije naveliko reklamirale i u iseljeništvu. Sada mnogi ljudi muku muče kako da dobiju barem dio uloženog novca natrag i proklinju dan kada su ulagali. Ništa bolje nije s ulaganjem u hrvatske proizvodne pogone. Čini se da je povjerenje dijaspore definitivno prokockano. Hoće li itko odgovarati za to i tko će nadoknaditi štete, kako političke, tako i materijalne?
Zato i ne čudi izostanak velikog posjeta naših radnika i iseljenika domovini i njihov ostanak u krugu obitelji u inozemstvu. Kako li je tek našim ljudima u domovini koji se moraju ponižavati i ići u "shopping" u susjedne zemlje!
Domovina je za dijasporu postala uistinu teško pitanje, a očigledno i dijaspora za domovinu (barem kada je u pitanju posebna lista). Dok se nekada hrvatsko iseljeništvo brutalno omalovažavalo, iskorištavalo i diskvalificiralo politički, a sada i ulagivački, dotle se to iseljeništvo sada od domovine drži podalje korupcijom, skupoćom, pronevjerama, neradom, financijskim i drugim skandalima. Domovina je teško pitanje. Postoje načini da i dijaspora na njega adekvatno odgovori, zar ne?
Anto Batinić (Njemačka)
vi i vaša dijaspora.to su sve izdajice i izbjeglice, gastarbajteri koji su pobjegli trbuhom za kruhom.lako se kurčiti izvana...ali imaj muda i ako voliš kolindinu RvaCku..vrati se u zemlju...mislim da se onda niti jedan neće nijedan vratiti.