Naslovnica Priče

Cijeli život su čistili WC-e i radili teške poslove, a sad im predbacuju njemačku mirovinu

"Moja obitelj je mislila da radim u banci, a čistila sam kuće. Ni danas mi nije jasno kako su u to povjerovali, kad nisam znala jezik", smije se Ana L. koja živi u jednom malom gradiću na jugu Njemačke
17. srpnja 2016. u 14:17 47 komentara 35184 prikaza
Njemačka marka
Foto: Bernd Wüstneck/DPA/PIXSELL

Domovina i iseljeništvo! Dvije zemlje, jedna obitelj. Ali, u svakoj zajednici ima trzavica pa tako i u ovoj. Mnogi će reći da je hrvatsko iseljeništvo diskriminirala politika i kako nije ništa učinila za gastarbajtere. Najviše od početka Domovinskog rata pa do danas. Istina, no ostavimo politiku po strani.

Pokorni, poslušni i štedljivi

Nije politika kriva za sve probleme između domovine i iseljeništva. Krivi su ljudi s dvije strane.

Krenimo redom. Hrvatski čovjek je prije otprilike četiri desetljeća otišao u tuđi svijet. Žene su u većini slučajeva počele čistiti kuće bogatijih Nijemaca ili njegovati starije i nemoćne umirovljenike.

Muškarci su radili teške poslove po raznim tvrtkama i gradilištima. Čak su i dvije obitelji živjele zajedno u malom stanu. Ta prva generacija zapravo je neiscrpan izvor priča - od tragičnih do smiješnih. Na samoj granici s Njemačkom ostavljali su ponos, jer su u tuđini bili pokorni, poslušni i štedljivi. U domovini se o njima stvarala druga sliku. Nisu htjeli priznati da im je teško, niti što rade vani. Donosili su darove, pomagali svojima, gradili kuće i ostavljali dojam ljudi koji dobro zarađuju tamo negdje u Njemačkoj. Selo je počelo pričati i zavidjeti svom susjedu u tuđini.

Sramila se onoga što je radila!

"Moja obitelj je mislila da radim u banci, a čistila sam kuće. Ni danas mi nije jasno kako su u to povjerovali, kad nisam znala jezik", smije se Ana L. koja živi u jednom malom gradiću na jugu Njemačke.

Da čisti, znali su samo brat i njegova supruga, jer je njihovu djecu tijekom Domovinskog rata smjestila kod sebe. 

"Obećali su mi da u našem selu neće nikome reći", priznaje. 

A zašto? Jer se sramila posla koji je pošten, ali ipak neugledan. 

"Danas kad se sjetim, bila sam glupa zbog svih tih laži. Pa medicinska njegovateljica radi puno teži i prljaviji posao od čistačice. Njeguje te stare, nemoćne ljude, kupa ih, briše, mijenja im pelene, a to je puno gore nego očistiti nečiju kuću", dodaje naša sugovornica.

No, ipak, svojim susjedima još uvijek laže kojim je poslom zaslužila mirovinu. Ne želi priznati da je čak 34 godine u Njemačkoj bila čistačica!

Njemačka mirovina donijela ugled

Suprug i ona danas sa svojom mirovinom lijepo žive u Hrvatskoj. U svom selu još uvijek slove za imućnije ljude.

Njihova generacija godinama je u domovini gradila sliku o Njemačkoj kao o "zemlji spasa". Možda je to nekad i bila, ali danas sasvim sigurno nije. 

No, ta generacija je uspjela pobuditi zavist svojih ljudi. Kako su se integrirali u njemačko društvo, sad im u Hrvatskoj smetaju sve manjkavosti na koje nisu naučili pa često znaju reći: "Toga nema u Njemačkoj! To se ne bi moglo dogoditi kod Švabe!"

Time izazivaju bijes Hrvata u domovini, a i odgovor: "Pa ostani onda u Njemačkoj". I eto, na kraju ne treba politika za svađu i probleme!

Prvi gastarbajteri često iskazuju razočaranje domovinom. Ne shvaćaju da su ostavili jedno vrijeme, a vraćaju se u drugom. To vrijeme nije vezano za politiku, već za život. 

Ljudi su se danas otuđili, pritisnuti neimaštinom, gotovo da se i ne druže. Zatvoreni su u svoje domove, a na pitanje gastarbajtera: "Brate, što ima novo, kako si?", često odgovaraju onako po svome: "Ka i vrag, kako ću biti, zar ne vidiš što se događa?"

I odlaze, a gastarbajteri ostaju razočarani i zakinuti za radost koju su očekivali pri susretu s nekad dragim ljudima.

Ispod tri tisuće eura ne odlazim iz Hrvatske!

Dijelom politika, a dijelom ta stvorena slika, rezultirali su velikom nesnošljivošću među novim generacijama iz domovine i iseljeništva. Ekonomska kriza u Hrvatskoj nagnala je mlade ljude da bolji život potraže u tuđini, a kako je Njemačka ukinula ograničenja radnih dozvola, geografski je postala najbolja opcija.

Hrvati iz domovine traže pomoć Hrvata iz iseljeništva

Svi znaju sve o tome pa nećemo ponavljati. Spomenut ćemo samo njihova očekivanja, jer su se čak i osnivači nekih humanitarnih udruga počeli javljati misijama i medijima očekujući njihovu pomoć.

"Onaj tko hoće, može pomoći", ističu, ne priznajući "ne mogu" kao odgovor.

"Supruga i ja idemo u Njemačku. Pokušat ćemo naći posao u kuhinji. Nadam se da ću zaraditi oko tri tisuće eura", kaže jedan Slavonac. On ispod tog iznosa ne odlazi iz Hrvatske. Ima 50 godina i ne zna njemački jezik, ali ga uči, što je pohvalno.

Radije i 100 eura u tuđini nego minus u domovini!

Alen Šarić rođen je u Njemačkoj. Odlično se služi i s engleskim jezikom. Ima dobar posao, voditelj je jednog odjela. S 13 godina radnog iskustva i 38 godina života nema mjesečnu plaću od tri tisuće eura neto.

Darijo Stanušić Egzodus iz Slavonije U Njemačku povukao roditelje, sestru, zaručnicu i kuma Josip Bebić Intervju VIDEO: Mnogi Hrvati u Njemačkoj prihvaćaju bilo kakve poslove samo da prežive Beskućnik Život gastarbajtera u baraci na gradilištu "U Njemačkoj sam tri noći spavao u parku!"

Posao pomoćnog radnika u kuhinji Slavoncu će pronaći prijatelj koji je u Njemačkoj već dulje vrijeme. 

Spomenimo i to da će morati izdvojiti barem 1500 eura za stan i hranu, a vjerojatno će toliko imati neto plaću na kraju mjeseca. 

No, on ustraje: "Radije i 100 eura uštedjeti mjesečno, nego kod kuće biti u stalnom minusu". 

Uvjeren je kako Hrvati u Njemačkoj mogu pomoći kad bi htjeli, ali ne žele. Toliko je puta bezuspješno pozvonio na vrata hrvatskih misija, ugostitelja i institucija.

"Pokvareni su, gledaju samo sebe, ne žele pomoći", govori.

Ne pomažu li već svi ti ljudi domovini? Zar nedavno nisu objavljeni podaci kako je iseljeništvo u Hrvatskoj ostavilo 1,5 milijardu američkih dolara.

To je samo dio. A gdje su uplate za pomoć obiteljima?

Ne pomažu ni određeni internetski portali koji senzacionalno donose izmišljene priče o kupljenim automobilima i stanovima za samo pola godine rada. 

Javnost se obmanjuje i dalje, ali kad ipak napišeš pravu istinu, kažu: "Samo negativa". 

No, dođite i uvjerite se, rekli bi! I naravno, ne zaboravite, uspjeti nije nemoguće jer i prvi gastarbajteri su ostvarili svoje snove.

Ipak, važno je imati na umu da im je za to trebalo nekoliko desetljeća, a ne mjeseci ili godina.

  • Avatar AsItIs
    AsItIs:

    "Pokvareni su, gledaju samo sebe, ne žele pomoći"! Nisu oni pokvareni, nego im je dosta pljuvacine od onih koje pomazu jos od ranih 90-ih. Vecina nas je pomagala, neki vise a neki manje, prema mogucnostima i nacionalnom zanosu. Neki su ... prikaži još! i kredite uzimali da bi pomogli, a za uzvrat su pocasceni medijskim sotoniziranjem, najsirovijom mrznjom i svim vrstama uvreda... Rugali su se cak i onima koji su dolazili iz relativno lagodnog zivota i odlazili pravo na prvu liniju bojisnice. Sad bi im i pravo glasa ukidali, a klosari kojima su pamagali jos uvijek, 20 godina od zavrsetka rata zive od milostinje. Onako kako ste sijali tako i zanjete. Jako ste "zahvalni" za sve ucinjeno, pa ljudi jedva cekaju da vam opet pomognu...

  • tvrtko88:

    Imam sve skupa 8g gastarbeiterskog iskustva sa prekidima,od tog vecinom u Austriji i zadnju godinu u Njemackoj. Bilo je tu svega pa i rada na crno,al jedno je sigurno od svog rada mozete dostojanstveno zivjet. Nedavno sam bio na vikendu ... prikaži još! doma u Slavoniji i pita me inace drag konobar kolko mi mjesecno ostane viska,a ja mu velim nista jer zivim i tamo kao sto sam i ovdje punim plucima,jos mu kazem i da zaradim 5000e nebi mi nista ostalo,jer bih nasao rupu za njih. Stoga dragi moji koji razmisljate o Njemackoj upitajte se koji su vam ciljevi,i kakav stil zivota furate.

  • rrastovi:

    Njemačka, uređena država, sve klapa, nema šanse da radiš a da ne dobiješ plaću kako se u Hrvatskoj svakodnevno događa. Ali, nema jedne stvari: NEMA ŽIVOTA KAO U HRVATSKOJ, tamo je samo "kuća-pos'o, pos'o-kuća" kako je pjevao pokojni Ekrem Jevrić ... prikaži još!ć (karikatura od pjevača). Bio ja 6 godina u Njemačkoj i s visokom stručnom spremom nisam imao 3.000,00 € odmah na početku. Nije mi jasno šta sanja ovaj Slavonac za rad u kuhinji, tamo su plaće 1.400,00 do 1.500,00 € i to za čitave dane rada (vrlo često se događa da u kuhinjama baš i nema neke kontrole radnog vremena). Sve u svemu treba se držati one poznate pjesme "ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat' k'o što ovo grije...."