U organizaciji novoosnovane udruge Hrvatski dom Beč, na čijem je čelu uspješni hrvatski poduzetnik u Austriji Andrej Lucić (41), u Kongresnoj dvorani bečkog Austria Centra u četvrtak 5. prosinca 2019. godine, s početkom u 18 sati , održat će se Prvi kongres hrvatskih udruga u Austriji.
Vijest koja je kod nekih udruga pobudila znatiželju i radost, a kod drugih suzdržanost i skepsu uz pitanje tko je uopće taj mladi bečki Hrvat koji obećava da će povezati sve hrvatske udruge u ovoj alpskoj zemlji, osnažiti njihov rad i pod geslom "Hoćemo, možemo, moramo!" zajednički djelovati na dobrobit mnogobrojne hrvatske zajednice u Austriji.
Odgovor na to i druga pitanja potražili smo osobno kod Novogradiščanina Andreja Lucića, vlasnika BD Gruppe Austria, tvrtke za reciklažu građevinskog otpada te gradnju građevinskih objekata, koji nas je srdačno dočekao u reprezentativnom prostoru u središtu Beča, na prestižnoj adresi Wipplingerstrasse 23 / 27 u prvom bečkom stambenom okrugu. U istom prostoru i na istoj adresi nalazi se i Ured nove udruge Hrvatski dom, otvoren svim udrugama da u njemu održavaju svoje sastanke i druge priredbe, ako to žele, tako dugo dok se ne izgradi zgrada Hrvatskog doma, a to bi barem prema Lucićevim obećanjima trebalo biti "vrlo brzo".
Što želite postići sazivanjem Prvog Kongresa hrvatskih udruga u Austriji?
Prvo da Hrvatski dom koji je počeo s radom 1. listopada ove godine predstavi hrvatskim udrugama u Austriji svoj program, ciljeve i buduće projekte, kao i svoj mladi tim, kako bi što je moguće prije mogao početi raditi na zajedništvu i međusobnom povezivanju Hrvata. U radnom djelu Kongresa, priliku za predstavljanje nazočnim gostima i uzvanicima, a očekujemo ih između 2.500 i 3.000, imat će i hrvatske udruge. Kongres će svojim nastupom uveličati i brojni hrvatski glazbenici i Kulturno umjetnička društva, a kruna zabavnog djela bit će nastup najboljih hrvatskih i slavonskih tamburaša Zlatnih Dukata. Bit će to od samostalnosti Hrvatske prvi takav susret hrvatskih udruga u Austriji, kojim će se pokazati ono što one njeguju i čuvaju već desetljećima, a gradišćanski Hrvati već pet stoljeća.
Jeste li svjesni zahtjevnosti i odgovornosti ovog velikog projekta okupljanja Hrvata u Austriji pod isti krov, tim više što do sada to još nikome nije uspjelo?
Znam da je to velika, zahtjevna i odgovorna zadaća. Ali mi smo to odlučili i dati ćemo sve od sebe da u tome uspijemo. Hoćemo li 100 posto i uspjeti, pokazat će vrijeme. Za sada imamo ogromnu podršku sa svih strana i sve ide u pozitivnom smjeru. Stalno nas zovu i nude nam suradnju. Među njima ima mnogo mladih profesora, doktora, vlasnika tvrtki itd. koji su do sada bili potisnuti negdje u pozadinu.
Ali ima i dosta onih koji vas uopće ne poznaju i pitaju se gdje ste do sada bili i kako ste i zašto došli odjednom na ideju o povezivanju hrvatskih udruga?
Možda sve to izvana izgleda nekima malo surovo ili neobično. Ali ja sam u Austriji već 20 godina i niz godina u tišini pomažem mnoge hrvatske udruge i KUD-ove, kao i pojedince. Možda je bilo pogrešno da moju financijsku i ostalu pomoć i suradnju nisam stavljao na velika zvona, pa sam sada za neke nepoznat. Ali ja sam od onih koji kada pomažu, pomažu od srca i bez ikakvih kalkulacija. Zadovoljstvo mi je vidjeti rezultate te pomoći kao primjerice na subotnjoj Božićnoj proslavi Cro Vienne, jednog od naših najboljih sportskih klubova koji okuplja 200-ak djece i mladih. Tu je i Udruga hrvatskih poduzetnika u Beču čiji sam bio član i sponzorski joj pomagao. Ali smatram, obzirom na mnoge probleme koje muče hrvatske udruge u Austriji, da nije dovoljno samo financijski pomagati te sam s nekima iz udruga došao na ideju da napravimo korak naprijed i međusobno se povežemo, jer zajednički smo sigurno mnogo jači. I tako je došlo do osnivanja Hrvatskog doma.
Ne skrivaju li se iza svega toga i vaše političke ambicije?
Gledajte, što znači političke ambicije. Pa sve oko nas je politika. I ova naša udruga je politika, ali nešto više od toga nije. Financijski sam neovisan, želim pomoći mojim Hrvatima i pritom radim ono što mislim da je najbolje. A i politički sam neovisan tako da u cijeli taj projekt idemo čistog srca, čistog uma, čistog karaktera i čistog obraza! Naravno da računamo i s određenim preprekama i stepenicama kojima ćemo se morati penjati do cilja, ali na to sam naučen i u mom poslu, koji uspješno obavljam već 20 godina. Vjerujem u naš mladi i obrazovani tim i mislim da smo na pravom putu.
Na društvenim se mrežama vrti vaša izjava kako Hrvata nema nigdje u austrijskom političkom spektru, te da su slabo zastupljeni i na drugim područjima austrijskog društvenog života. Kako namjeravate to promijeniti?
Dobro ste to uočili, ali imajte razumijevanja da vam još ne mogu ništa konkretnije reći dok prvo naš program ne predstavimo na predstojećem Kongresu. U svakom slučaju pokrenut ćemo procese povezivanja s gradom Bečom i saveznim vlastima u Austriji kako bi konačno dobili ono što nam pripada, te raditi na jačanju povezivanja austrijskih Hrvata s Hrvatskom. Naš program i namjere već smo predstavili i u Zagrebu Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske, od kojeg smo također dobili potporu.
Najavili ste i izgradnju Hrvatskog doma,odnosno Hrvatskog kulturnog centra koji će okupljati sve Hrvate u Austriji, uključujući i gradišćanske...
Radimo intenzivno na tome kako bi okončali tu priču koja traje već 30-ak godina. Cilj nam je taj projekt realizirati do kraja 2020. godine.
Hoće li onda i gradišćanski Hrvati pod vaš krov?
Nama nije cilj biti krovna udruga i sve tjerati pod naš krov, jer nitko nikome nije konkurencija. S gradišćanskim smo Hrvatima uspostavili sjajnu suradnju i već radimo na zajedničkim projektima, a jedan od njih je i Hrvatski bal 18. siječnja 2020. u Beču, kojem je moja tvrtka BD Gruppe, koja zapošljava 100-ak ljudi glavni sponzor. Vjerujem u jedno zajedničko povezivanje, jer svi smo mi Hrvati, bez obzira jesmo li ovdje došli prije 500 godina, 1968. kao gastarbajteri ili 1990-tih nakon rata kao treća generacija Hrvata.
Na kraju razgovora Andrej Lucić je pozvao sve zainteresirane ljude dobrog srca i dobre volje za zajedništvo u hrvatskom iseljeništvu da navrate 5. prosinca u Austria Centar u Beču i sami se uvjere o čemu se radi. Za one koji ga ne poznaju rekao je da je „ponosan Slavonac“ rođen u Novoj Gradiški, sretno oženjen i otac dvoje djece te da je jedan od onih koji je 1999. godine, kao i mnogi drugi, došao u Beč samo s torbom u ruci u potrazi za poslom i boljim životom.
