Iako hrvatski liječnici i onkolozi ulažu velike napore da ulove korak sa svijetom i uvedu najmodernije metode prevencije i liječenja ove opake bolesti, onkologija u Hrvatskoj još uvijek u nekim segmentima nije na svjetskoj razini, pogotovo ne na američkoj, jer SAD je predvodnik u izvrsnim institucijama za liječenje raka.
Nekad sam se i sama bavila aktivnim istraživanjem tumora i radila sam na najprestižnijem svjetskom institutu, američkom Nacionalnom institutu za rak u neposrednoj blizini Washingtona.
>> Koristi li se Hrvatska dovoljno potencijalom svojih znanstvenika u iseljeništvu?
NCI je jedan od 27 instituta u sklopu National Institutes of Health, nacionalnog instituta američke vlade smještenog u Bethesdi s godišnjim budžetom od 33,1 milijardom dolara i vodeća je svjetska medicinska institucija čijeg ravnatelja izravno imenuje predsjednik SAD-a.
Biti ravnatelj NIH najprestižnija je funkcija koju netko u biomedicini može u karijeri zamisliti, a za sve one liječnike i znanstvenike koji se bave tumorima NIH-NCI među najboljim je institucijama za stjecanje znanja na svijetu.
Provela sam punih šest godina usavršavajući se na NIH-NCI-u od 1993. do 1999.
Još se sjećam jednog sunčanog subotnjeg jutra 2007. u Washingtonu i poziva za kavu koji mi je tada uputio dr. sc. Živko Steven Pavletić, a koji je tada već nekoliko godina radio kao kliničar stručnjak na NIH-u.
Našli smo se u Bethesdi, u blizini NIH-a, i Pavletić mi je iznio plan i zamolio me da mu se pridružim u projektu koji je osmislio, što sam rado prihvatila: Hrvatska treba stručnu pomoć u razvoju onkologije i organizirat ćemo znanstveni skup u Zagrebu s ciljem da mi, američki Hrvati, pomognemo kolegama u Hrvatskoj u poboljšaju onkologije, istraživanja tumora i brizi za pacijente.
Odlučili smo da sudionici skupa na kraju zajedno naprave strateški dokument koji će odrediti smjer poboljšanju onkologije u Hrvatskoj.
Odmah smo napravili plan i popis predavača na salvetama iz Starbucksa u Bethesdi. Osjećala sam da započinjemo vrlo vrijedan projekt i to me veselilo. Bili smo svjesni da slijedi ozbiljan rad i veliki angažman uz naše redovne poslove.
Odlučili smo uključiti najbolje stručnjake i znanstvenike, posebice one hrvatskog podrijetla, iz SAD-a, Europe i Hrvatske i tako je došlo do organizacije Hrvatsko-američkog skupa radi formiranja nove i bolje strategije razvoja hrvatske onkologije.
Skup se održao u hotelu Esplanade u Zagrebu, u svibnju 2007. godine. Pozvali smo i udruge onkoloških pacijenata iz Hrvatske i naše poznate sportaše, među kojima je bio i Mario Ančić koji se i obratio skupu.
U organizaciju smo uključili vodeće onkologe i stručnjake u dijagnostici i liječenju tumora – Mirka Šamiju, Borisa Labara, Edu Vrdoljaka, Antonija Juretića, Damira Vrbanca, Miroslava Samardžiju, Stjepka Pleštinu i akademika Zvonka Kusića – sve redom vodeće hrvatske onkologe i liječnike iz svih hrvatskih onkoloških centara i institucija.
U SAD-u su nam se odmah priključili prof. dr. sc. Branimir Šikić (tada zamjenik ravnatelja Cancer Centra Sveučilišta Stanford) i prof. dr. sc. Hedvig Hricak iz Memorial Sloan Ketteringa u New Yorku, oboje svjetski poznati stručnjaci u dijagnostici i liječenju tumora.
Bilo je to do tada neviđeno zajedništvo stručnjaka iz domovine i inozemstva te drugih vrhunskih stručnjaka iz SAD-a i Europe koje je kasnije urodilo strateškim dokumentom razvoja hrvatske onkologije, mnogim izvrsnim suradnjama, novim školovanjima naših stručnjaka na NIH, novim znanstvenim projektima i vrijednim rezultatima, novim znanstvenim skupovima, novim pristupima liječenju mnogih pacijenata...
Zahvaljujući dr. Pavletiću, potpisan je i sporazum Hrvatske s NIH o suradnji, što nije često kad je riječ o ovoj prestižnoj instituciji.
Svi ovi stručnjaci koje navodim zaslužuju posebnu pozornost jer svi vrijedno pridonose razvoju hrvatske i svjetske onkologije i sigurno će biti u mojim budućim osvrtima posebna tema, ali ovdje sam odlučila posebno predstaviti prof. dr. sc. Hedvig Hricak, američku Hrvaticu koja je među vodećim svjetskim znanstvenicima u dijagnostici tumora.
Da bi što bolje pomogla razvoju hrvatske onkologije i dala svoj stručni i profesionalni doprinos našem skupu u Zagrebu, dr. Hricak je tada kao glavnog predavača pozvala svog dugogodišnjeg suradnika i prijatelja, Eliasa Zerhounija, tadašnjeg ravnatelja National Institute of Health kojeg je na tu prestižnu funkciju imenovao predsjednik George Bush mlađi, a poslije ga je predsjednik Obama imenovao svojim posebnim savjetnikom za područje medicine u međunarodnim aktivnostima.
Dolazak u Zagreb dr. Zerhounija, koji danas obnaša ulogu glavnog ravnatelja za istraživanje i razvoj globalne farmaceutske tvrtke Sanofi sa sjedištem u Parizu, za Hrvatsku je bio veliki događaj. Svi smo bili počašćeni i uzbuđeni jer je Zagreb tih dana imao priliku ugostiti takvog stručnjaka svjetskog kalibra.
Dr. Zerhouni održao je na skupu izvrsno plenarno predavanje koje mnogi i danas pamte. Uz organizacijski odbor, primili su ga i tadašnji zamjenik predsjednika vlade Damir Polančec, tadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić i ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac.
Tijekom nekoliko dana u Zagrebu dr. Zerhouni sastao se s mnogim hrvatskim liječnicima, znanstvenicima i gospodarstvenicima.
Na odlasku sam ga pratila u zračnu luku i još pamtim hrvatsku zastavu na njegovoj jakni koju je dobio na dar u Zagrebu.
Dr. Zerhouni jedan je od najvećih svjetskih znanstvenika u radiologiji tumora i strategiji razvoja medicine. Zahvaljujući Hedi, dobili smo u njemu velikog prijatelja.
Nekoliko godina kasnije ponovno je došao u Hrvatsku, u Dubrovnik, a kad sam ga poslije srela u Parizu, u sjedištu Sanofija, nije krio sklonost prema našoj domovini čijoj se ljepoti divio.
Kad je Hedvig Hricak 2010. godine postala predsjednicom Radiološkog društva Sjeverne Amerike, Zerhouni je objavio izvrstan članak kojim joj je poželio dobrodošlicu na tu prestižnu funkciju, a u kojem je zapisao: "Čast mi je predstaviti Hedvig Hricak kao novu predsjednicu našeg društva. Imam posebnu privilegiju poznavati je i s njom surađivati 25 godina, i ranije tijekom svoga rada i sada kao ravnatelj NIH-a. Teško je pronaći osobu s toliko izvrsnih karakteristika poput dr. Hricak u našem području, bez obzira na to što imamo mnogo izvrsnih kolega".
Dr. Hricak ili Hedi, kako je od milja zovu prijatelji i suradnici, među vodećim je svjetskim stručnjacima u dijagnostici tumora.
Od 1999. godine do danas voditeljica je Odjela za radiologiju jedne od najprestižnijih svjetskih bolnica za tumore – Memorial Sloan Kettering u New Yorku i profesorica radiologije na Weill Medical College, Cornell University.
Istodobno je profesorica na smjerovima molekularne farmakologije i kemije. Zanimljiv je njezin profesionalni put do te prestižne funkcije, na koji je krenula iz rodnog Zagreba.
Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1970. godine i počela specijalizaciju u današnjoj bolnici Sestre milosrdnice, a već 1972. došla je u SAD, gdje je završila specijalizaciju iz dijagnostičke radiologije.
Nakon stipendije na Joseph's Mercy Hospital u Michiganu, 1982. prešla je na University of California, San Francisco (UCSF), gdje je već 1986. napredovala do profesorice radiologije, radijacijske onkologije, urologije i ginekologije te je postala pročelnica jednog odsjeka odjela za radiologiju UCSF-a.
Na prestižnom Karolinskom institutu u Stockholmu obranila je doktorsku disertaciju u istom razdoblju.
U znanstvenoj karijeri dosad je objavila više od 450 znanstvenih radova, članci su joj citirani 26 206 puta, napisala je 18 knjiga i više od 130 poglavlja u knjigama.
Dr. Hricak članica je Američke nacionalne medicinske akademije, dopisna je članica HAZU, vanjska članica Ruske akademije znanosti, članica nadzornih odbora mnogih svjetskih profesionalnih i znanstvenih udruga.
Posebice se ističe njezino prestižno članstvo u znanstvenim odborima NIH i NCI-a, a godine 2010. izabrana je kao predsjednica Radiološkog društva Sjeverne Amerike.
Prethodno je bila predsjednica Medicinske akademije Kalifornije (1999.), a od 2016. godine je predsjednica Akademije za istraživanja u radiologiji.
Za svoj rad primila je mnoge prestižne nagrade, a posebno se ističe nagrada Američkog društva žena radiologa "Marie Curie". Dobila je zlatnu medalju Međunarodnog društva za magnetsku rezonanciju u medicini i prestižne nagrade mnogih drugih svjetskih udruga.
Počasna je članica 15 različitih svjetskih udruga u radiologiji te je 2005. godine dobila počasni doktorat u medicini Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu.
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uručio joj je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
O doprinosu Hedvig Hricak razvoju radiologije u Hrvatskoj i njezinoj pomoći u obrazovanju i znanstvenom radu liječnika i stručnjaka u dijagnostici tumora više nam je rekao prof. dr. sc. Boris Brkljačić, njezin dugogodišnji suradnik i prodekan za znanost Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji obnaša i prestižnu funkciju člana Nadzornog odbora i drugog potpredsjednika Europske udruge radiologa sa sjedištem u Beču...
"Dr. Hricak jedna je od najpoznatijih specijalistica radiologije u cijelom svijetu i postigla je iznimnu stručnu i znanstvenu karijeru. Vodeće je svjetsko ime na polju onkološkog imaginga, objavila je izuzetno velik broj znanstvenih publikacija, više od 26.206 citata i h-indeks 90. H. Hricak također je donirala ultrazvučni uređaj KBC-u Zagreb, što je omogućilo početak izvođenja ultrazvučnih pretraga dojke na Zavodu za radiologiju.
Također je omogućila da više hrvatskih onkologa posjeti MSKCC. Poznato mi je da je omogućila i druga mišljenja i savjete vrhunskih onkologa iz institucije u kojoj radi za mnoge hrvatske onkološke pacijente.
Ipak, ostala je iznimno vezana za Hrvatsku i uvelike je pomagala u stručnom i znanstvenom razvoju brojnih hrvatskih radiologa – i dok je radila u San Franciscu i posljednjih 18 godina otkada je predstojnica radiologije na Memorial Sloan Kettering Cancer Centru (MSKCC) u New Yorku.
Omogućila je mnogim hrvatskim radiolozima, koji su poslije postali profesori Medicinskog fakulteta u Zagrebu, doticaj s najsuvremenijim radiološkim tehnologijama i uključila ih u istraživanja koja je provodila u SAD-u.
Osobno sam imao priliku nekoliko puta boraviti u MSKCC-u, prvo na edukaciji iz MRI dojke, koju sam poslije imao prilike uvesti u Hrvatsku, a zatim i kao gostujući profesor.
Posebno je važno za hrvatsku radiologiju što je dr. Hricak omogućila da se sedmero mladih hrvatskih radiologa educira iz imaginga dojke tijekom šestomjesečnih fellowshipa u MSKCC-u u New Yorku, u sklopu programa Breast Cancer Research Foundation – International Training in Breast Cancer Screening and Translational Research i European School of Radiology (ESOR) Scholarship Program for European Radiologists. To je znatno povećalo kvalitetu obavljanja slikovnih pretraga dojke u Hrvatskoj i pomoglo uvođenju programa nacionalnog probira – ranog otkrivanja karcinoma dojke 2006. godine.
H. Hricak potaknula je i da se na hrvatski jezik prevede Breast Imaging and Reporting Data System Lexicon American College of Radiology 2006. godine, što je omogućilo uvođenje sustava BIRADS u široku uporabu u Hrvatskoj.
Dr. Hricak sudjelovala je kao pozvani predavač na nizu hrvatskih nacionalnih radioloških kongresa i međunarodnih kongresa i stručnih skupova organiziranih u Hrvatskoj, poput tečaja Europske škole radiologije koje sam organizirao u dva navrata u Zagrebu, i zajedničkog europsko-američkog kongresa iz urogenitalne radiologije, koji sam organizirao 2011. godine u Dubrovniku.
Također, krajem lipnja 2017. održat će se sedmi Oncologic Imaging Course, koji svake godine u Dubrovniku organizira H. Hricak i na kojem predavanja drže najbolji američki i europski predavači.
Sve su ove aktivnosti imale izniman utjecaj na razvoj radiologije u našoj zemlji.
Prilikom proslave stote godišnjice Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 17. prosinca 2017. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Hedvig Hricak dobit će posebno priznanje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za promociju međunarodnih odnosa i održat će počasni govor kao znanstvenica koja je potekla s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, postigla iznimnu međunarodnu karijeru, pomagala i promovirala svoj fakultet u Zagrebu i hrvatsku medicinu te pomagala našim liječnicima u stručnom i znanstvenom razvoju".
To je dijaspora to nevalja