Istraživati život i profesionalne uspjehe Marina Soljačića, njegov put od Zagreba do prestižnog Massachusetts Institute of Technology (MIT) koji je dao čovječanstvu više od 70 nobelovaca pa do Princetona, gdje je nekad radio i slavni Albert Einstein, veliko je zadovoljstvo.
Soljačić je rođen u Zagrebu prije 43 godine, a dijete majke Marije i oca Ive danas je postalo jedno od najprepoznatljivijih hrvatskih imena u svjetskoj znanosti.
Postignuća na razvoju novih modernih tehnologija još prije deset godina donijela su mu svjetsku slavu.
Završio je srednjoškolsko obrazovanje u Zagrebu u MIOC-u (danas je to XV. gimnazija) i iz domovine je izravno primljen na sveučilište MIT u jakoj konkurenciji.
Ondje je diplomirao fiziku i električno inženjerstvo 1996. godine, magistrirao je 1998. na Sveučilištu Princeton pod mentorstvom prof. Franka Wilczeka koji je 2004. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.
Pod mentorstvom prof. Mordechai Segev, u 26. godini na Princetonu je i doktorirao fiziku 2000.
U rujnu iste godine postao je "Pappalardo Fellow" u fizici na MIT-u, a 2003. dobio poziciju vodećeg istraživača u laboratoriju za elektroniku.
Godine 2005. imenovan je profesorom fizike na MIT-u.
Za Soljačića se pročulo u svijetu nakon što je 2007. objavio članak u prestižnom znanstvenom časopisu "Science" u kojem je bilo riječi o tome kako je sa suradnicima izveo prvi pokus bežičnog nezračećeg prijenosa električne energije.
Njegov istraživački tim uspio je iz strujne mreže s pomoću dviju zavojnica na udaljenosti od dva metra uključiti žarulju od 60 W uz ukupan prijenos energije od 40 posto.
Ovaj rezultat stavljen je u kontekst nastojanja slavnog Nikole Tesle koji je pokušavao ostvariti prijenos energije, ali mu nije uspjelo.
Magazin "The New York Times" 2007. godine uvrstio je koncept bežičnog nezračećeg prijenosa energije WiTricity, koji je razvio profesor Soljačić, među 70 izvanrednih i genijalnih ideja u istoj godini.
Soljačićevih više od 200 znanstvenih radova, koji su do danas citirani oko 12 tisuća puta, objavljeni su u najuglednijim znanstvenim časopisima kao što su "Science", "Nature", "Nature Physics", "Nature Nanotechnology", "Nature Energy", "Nature Materials" i "Nature Photonics"...
Njegove su glavne istraživačke teme teorija elektromagnetskog fenomena s fokusom na nanofotoniku, nelinearnu optiku i bežični prijenos energije.
Danas Soljačić drži pozvana predavanja diljem svijeta, a o njemu često pišu i mnogi ugledni mediji kao "BBC News", "Scientific American", "Technology Review" i "Discover Magazine". Poznati "The New York Times" još ga je 2007. godine nazvao mladim Teslom.
Vrlo je produktivan znanstvenik, izumitelj i poduzetnik. Registrirao je oko 200 patenata, a od toga je 100 američkih. Uistinu impresivno!
Na osnovi svoje tehnologije osnovao je u Bostonu i tehnološku start-up tvrtku WiTricity koja je danas jedan od tehnoloških lidera čiju tehnologiju licenciraju vodeće tvrtke u automobilskoj industriji, kao što su Audi, BMW, Toyota, Nissan, General Motors i druge tvrtke koje proizvode električne automobile.
Nadalje, WiTricity tehnologija primijenjena je u računalnoj industriji (tvrtka Dell) i mnogim drugim sektorima. Posebice je zanimljivo korištenje ove tehnologije u bežičnom punjenju telefona.
Soljačić se do sada okitio brojnim svjetskim nagradama i visokim profesionalnim priznanjima.
Najvažnija su odličja: Nagrada Adolph Lomb medal (2005.) Američkog optičkog društva – dodjeljuje svake godine znanstveniku mlađem od 35 godina priznanje za otkrića u optici diljem svijeta.
Godine 2006. dobio je nagradu časopisa "Technology Review" TR35 koja se dodjeljuje najboljim inovatorima mlađima od 35 godina.
Dobitnik je i nagrade MacArthur fellowship grant 2008. Iste godine bio je jedan od 25 dobitnika nagrade za genijalce u vrijednosti od 500 tisuća američkih dolara.
Godine 2013. otkrio je novu metodu za tzv. zarobljavanje svjetlosti.
Dio sredstava od priznanja Blavatnik za mlade znanstvenike, koju je dobio sljedeće godine, uložio je u nagrade za najbolje maturante u Hrvatskoj još 2015.
Svake godine Soljačić dolazi u Zagreb da bi predao nagradu "Marin Soljačić" u vrijednosti od pet tisuća dolara najboljem učeniku na državnoj maturi.
Uzor je dobitnicima njegove nagrade za uspjeh na državnoj maturi Ivanu Skeledžiji i Nikoli Jalšenjaku.
Ivan Skeledžija danas je student Fakulteta elektronike i računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu.
U jakoj konkurenciji osvojio je nagradu "Soljačić" i svotu od otprilike 33.500 kuna jer je sto posto riješio testove iz matematike i fizike, uz dodatni kriterij – što viši postotak riješenosti hrvatskog jezika na višoj razini. To mu je dalo prednost u odnosu na još 12 učenika koji su također sto posto riješili ta dva predmeta.
"Nagrada je imala pozitivan utjecaj na moje samopouzdanje jer je profesor Soljačić prepoznao i nagradio moj dotadašnji trud. Nikad nisam mislio da će mi toliko ljudi čestitati. S druge strane, priznanje predstavlja i daljnji izazov jer kolege očekuju da ćete u svemu biti (gotovo) nepogrešivi. Ipak, odlučio sam da se neću time previše zamarati", rekao je Skeledžija koji ističe ulogu i kvalitetu svoje gimnazije, jer mu je, tvrdi, osigurala odličnu podlogu za studiranje.
Nikola Jalšenjak, danas student matematike na PMF-u Zagrebu i dobitnik nagrade "Soljačić" 2016. godine također se osvrnuo na važnost ovog priznanja za svoj profesionalni put.
"Nagrada gospodina Soljačića potvrda je mog rada i truda tijekom srednje škole. Smatram da je izuzetno vrijedno njegovo zanimanje za najbolje učenike na maturi. Važno je poticati učenike na postizanje što boljih rezultata", dodao je Jalšenjak.
Ivan i Nikola s ponosom ističu kako im je Marin Soljačić životni i profesionalni uzor. Ne kriju ni zadovoljstvo što su primili nagradu iz ruku uglednog svjetskog znanstvenika.
Profesor Hrvoje Buljan s PMF-a u Zagrebu autor je šezdesetak znanstvenih radova koji su citirani preko dvije tisuće puta. Nositelj je i državne nagrade za znanost 2010. godine te voditelj Znanstvenog centra izvrsnosti. Osvrnuo se na Soljačićev doprinos razvoju hrvatske znanosti...
"Moja je suradnja s Marinom Soljačićem započela negdje 2001. godine, onoga ljeta kada je obranio doktorsku disertaciju na Princetonu. U Zagrebu je na PMF-u održao seminar nakon kojeg smo uz kavu pričali o mogućim problemima na kojima bismo mogli raditi. Intenzivno surađujemo i dalje, koautori smo dvadesetak znanstvenih radova, od kojih je jedan od 2009. do danas citiran preko 750 puta. Imamo i zajedničke znanstvene projekte, a posebno je važno da je i nekoliko mojih doktoranada boravilo na usavršavanju u Marinovom laboratoriju na MIT-u, što im je omogućilo suradnju s jednom od najprestižnijih ustanova na svijetu", istaknuo je Buljan.
Ovaj članak bio je prilika i za kratki intervju s Marinom Soljačićem...
U Hrvatskoj je aktualna provedba kurikularne reforme. Vi ste dobili školarinu za studij izravno se natječući iz Zagreba, stekavši obrazovanje u hrvatskom školskom sustavu završivši MIOC. Studirali ste na prestižnom sveučilištu MIT i danas ste tamo profesor. Što možete preporučiti srednjoškolcima u domovini da bi dobili stipendije za studiranje na prestižnim sveučilištima u svijetu?
Odgovor na pitanje ovisi o tome o kojoj je zemlji riječ. U SAD-u su bitne ocjene u srednjoj školi, uspjeh na testovima (SAT ili ACT i SAT subject test) te pisma preporuke. Pomažu i uspjesi na raznim natjecanjima. Ako je kandidat dovoljno dobar da bude primljen na vodećih deset sveučilišta, onda će mu financijski omogućiti školovanje. Znači, neće vas primiti i onda vam reći da na primjer morate platiti 50 tisuća eura godišnje ako znaju da vi to ne možete platiti, nego će tražiti da platite točno onoliko koliko si možete priuštiti.
Osnovali ste nagradu za najbolje maturante u Hrvatskoj. Time šaljete jako pozitivnu poruku mladima. Do sada su pobijedila dvojica učenika upravo iz vaše bivše gimnazije MIOC-a? Kako to komentirate?
Nagradu sam koncipirao tako da bude dodijeljena za znanje u onim područjima koja su meni posebno draga (fizika, matematika...) To su ujedno i područja u kojima je moja bivša gimnazija posebno jaka. No u Hrvatskoj je mnogo gimnazija u kojima su učenici odlični iz fizike i matematike, pa vjerujem da ćemo u budućnosti imati pobjednike i iz drugih škola.
Imate li hobije i što volite raditi u slobodno vrijeme? Kakvu glazbu slušate?
Slobodnog vremena nemam baš previše, pa se trudim provoditi ga s obitelji. Od ostaloga, volim trčanje i trudim se vježbati svaki dan. Što se tiče glazbe, slušam mnogo raznih vrsta, ali možda najviše klasičnu i techno.
Na pitanja o tome što bi mijenjao u hrvatskoj znanosti, koje su njegove preporuke za poboljšanje, što Hrvatska mora učiniti da bi rezultati naših učenika na PISA testovima bili bolji, naš sugovornik odgovara: "Ne provodim dovoljno vremena u Hrvatskoj da bi znao dovoljno o toj tematici".
Slično odgovara i na pitanje kako vidi razliku u načinu znanstvenog napredovanja u domovini i SAD-u, te na činjenicu da za razliku od njega hrvatski znanstvenici rijetko patentiraju.
Razgovarajući s onima koji ga poznaju i čitajući o njemu i njegovu radu doznala sam dovoljno: Hrvatska je kroz Marina, skromnog i odmjerenog, svijetu dala genijalca na čiju bi sjajnu znanstvenu zvijezdu cijela nacija trebala biti itekako ponosna.
O Soljačićevim uspjesima, sigurna sam, još dugo i često ćemo slušati.
Prekrasan clanak za naslovnicu! U moru negativnih vijesti pravo osvjezenje!