O radu i znanstvenoj slavi akademika Paška Rakića, jednog od najvećih svjetskih imena neuroznanosti, prvi put sam s pozornošću slušala na predavanjima koje sam pohađala kao doktorska studentica početkom devedesetih.
Rakićev zanimljiv životni put, vrhunski znanstveni rad i golem doprinos razumijevanju funkcioniranja ljudskog mozga, čemu je posvetio svoj radni vijek, godinama su nadahnuće mnogim znanstvenicima u svijetu, posebno studentima i mladima.
Osobno sam imala čast upoznati Paška Rakića mnogo godina kasnije – 2011., kad je na moj poziv došao održati predavanje u Dubrovnik, rodni grad njegove majke Julijane Todorić, u kojem smo te godine obilježavali tri stoljeća rođenja drugog hrvatskog znanstvenika, velikana Ruđera Boškovića.
Rakića i Ruđera Boškovića spaja prekrasni i vječni grad Dubrovnik. Međutim, spaja ih i prestižna britanska akademija znanosti Royal Society, jer su obojica njezini članovi.
Uz njih, još su samo tri Hrvata članovi ove prestižne akademije znanosti: odnedavna liječnik Igor Rudan i hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog.
Teško je zaboraviti Rakićevo predavanje u Dubrovniku i, naravno, prekrasnog i jednostavnog znanstvenika s vojvođanskim naglaskom, tako simpatičnog i neposrednog. Bilo je to kratko druženje, ali jedno od onih koje se pamti cijeli život.
Poznavajući dobro mnoge hrvatske znanstvenike iz svih područja znanosti, studirajući njihov rad i postignute rezultate, razgovarajući s mnogim kolegama znanstvenicima, moja dilema o tome tko je najbolji riješena je: prema mišljenju mnogih, Paško Rakić najbolji je od hrvatskih znanstvenika u zemlji i svijetu, i to uzimajući u obzir sva područja znanosti.
Rakić je profesor neuroznanosti i neurologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Yale u SAD-u, jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta. Njegov laboratorij godinama istražuje migraciju neurona u mozgu, pronalazi nove molekule koje su važne u kontroli procesa u mozgu životinja i ljudi.
Rezultati rada njegova laboratorija pridonijeli su razumijevanju ključnih procesa uključenih u funkcije ljudskog mozga, u nastanak nekih bolesti, kao što su dječja epilepsija, autizam, razvojna disleksija i mentalna retardacija.
Znanstveni rezultati njegova laboratorija donijeli su mu svjetsku slavu.
Paško Rakić do sada je publicirao više od 300 znanstvenih radova i citiran je više od 60 tisuća puta.
Član je mnogih prestižnih svjetskih akademija: National Academy of Sciences (USA), 1985.; American Academy of Arts and Sciences, 1994.; National Institute of Medicine (USA), 1999.; President, Cajal Club, 1992.; Selby Fellow, Australian Academy of Science, 1983. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1990.), Srpske akademije nauka i umjetnosti (1985.); Norveške akademije znanosti (2008.), Europske akademije znanosti (2014.) i Royal Society London (2016.).
Dobitnik je mnogih prestižnih nagrada, od kojih se ističe Kavli Neuroscience Prize (2008.).
Ima počasne titule na Sveučilištu Yale, 1978.; Doctor Honoris Causa, Albert Sent-Georgyi University, Szeged (Hungary); Doctor Honoris Causa Universitatis Studiorum Zagrebiensis, 1997. (Hrvatska); Doctor Honoris Causa, University of Buenos Aires, 2011. (Argentina).
Obavljao je prestižnu funkciju predsjednika američkog Društva za neuroznanost i danas je jedan od najvažnijih živućih neuroznanstvenika.
Od dječaka iz Rume do prestižne profesure na Yaleu
Rakić je po ocu iz Pule, po majci Dubrovčanin, a rođen je u Rumi, u Vojvodini, gdje mu je otac bio u službi. Zanimljiv je njegov životni put od Rume, preko Beograda, do Harvarda i Yalea, na kojem je godinama predavao i obrazovao više od 50 studenata i stručnjaka iz dvadesetak zemalja, od kojih danas njih sedam ima vodeće pozicije direktora ili šefova odjela na prestižnim svjetskim institucijama.
Kao dječak u dobi od 14 godina, živeći u Rumi, bio je opčinjen igranjem šaha dok je olako pobjeđivao tadašnjeg vršnjaka Vladimira Sokolova koji je poslije postao svjetski velemajstor u šahu. Međutim, već godinu dana kasnije Rakić je prestao baviti se šahom i zainteresirao se za crtanje i umjetnost.
U Sremskoj Mitrovici završio je gimnaziju. Bio je odličan učenik, predsjednik debatnog kluba i rado je raspravljao, kako sam kaže, s profesorima i drugim učenicima. Već tada imao je jasno definirane stavove koji su katkada bili u suprotnosti s ustaljenim mišljenjima, vrlo rano pokazujući važnost kreiranja vlastitog stajališta i kritičkog mišljenja.
Već u ranoj mladosti Rakić je odlučio da će obrazovanje biti bitan dio njegova životnog puta. Počeo je zarađivati crtajući stripove i karikature za lokalne novine, pokazujući svoju svestranost.
Uskoro je dobio stipendiju za odlazak u Finsku, gdje je stekao prvo iskustvo u međunarodnom okruženju, koje u autobiografskom osvrtu procjenjuje vrlo važnim za svoj kasniji životni put. Zatim je upisao medicinu na Sveučilištu u Beogradu, gdje je diplomirao 1960., a doktorirao 1969. godine.
Nakon diplome medicine, započeo je specijalizaciju iz neurokirurgije (tijekom druge godine specijalizacije dobio je stipendiju za sveučilište Harvard). Ondje je proveo dio specijalizacije na Medicinskom fakultetu, na odjelu neurokirurgije.
S Harvarda se vratio u Beograd te je nastavio znanstvena istraživanja na području neuroznanosti, uskoro uočavajući da ga znanstveni rad više zanima od izravnog rada s pacijentima.
Godine 1969. dobio je poziv s Harvarda, gdje je postao docent. Tada se preselio u SAD. Nakon deset godina provedenih na Harvardu, 1979. pozvan je s Yalea od poznatog staničnog biologa, nobelovca Georgea E. Paladea, da se pridruži Medicinskom fakultetu.
Dobio je prestižnu profesuru za neuroznanost i postao predstojnik Odjela za neuroanatomiju na Yaleu. Uskoro mu se pridružila i danas pokojna supruga, s kojom je proveo 25 godina života i znanstvenog rada, Patricia Goldman-Rakic, koja je također bila neuroznanstvenica, ugledna u SAD-u i svijetu.
Njihov doprinos svjetskoj neuroznanosti donio im je svjetsku prepoznatljivost i slavu.
Doprinos Paška Rakića razvoju znanosti u Hrvatskoj
Doprinos akademika Rakića razvoju neuroznanosti u Hrvatskoj pobliže nam je opisao prof. dr. sc. Miloš Judaš, redoviti profesor neuroznanosti i anatomije u trajnom zvanju, ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga (HIIM) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te voditelj Znanstvenog centra izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost na tom fakultetu.
"Prof. dr. sc. Paško Rakić i njegova, nažalost, danas pokojna supruga, prof. dr. sc. Patricia Shoer Goldman-Rakic, oboje s Yalea (oboje s Department of Neurobiology, Yale University School of Medicine) imali su uspješnu znanstvenu suradnju s akademikom Ivicom Kostovićem još od 1979. godine u sklopu ondašnjih projekata 'U.S. – Yugoslav Joint Bord'.
Tijekom 1990./1991., naravno i sljedećih godina, oboje su bili jako angažirani u SAD-u na promociji istine o agresiji na Hrvatsku, kao i u prikupljanju humanitarne pomoći za domovinu.
Istodobno, s drugim istaknutim hrvatskim neuroznanstvenicima iz našeg iseljeništva – npr. Krešimirom Krnjevićem, Antom Pađenom, Mirkom Dikšićem, sva trojice s instituta McGill University & Montreal Neurological, Montreal, Canada) – čvrsto su poduprli osnivanje Hrvatskog instituta za istraživanje mozga na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i postali članovi Međunarodnog znanstvenog savjeta HIIM-a, što su i danas. Dakle, sustavno su pratili i savjetima pomagali razvoj HIIM-a svih 25 godina.
Institut je osnovan i uz pokroviteljstvo predsjednika Franje Tuđmana, koji je jasno prepoznao važnost razvoja neuroznanosti na početku 'Desetljeća mozga (1990-2000.)', unatoč tadašnjim ratnim okolnostima.
Prof. Rakić kroz proteklih 30 godina sustavno je i neprekidno pomagao razvoj neuroznanosti u Hrvatskoj na različite i brojne načine: suradnjom na nizu međunarodnih znanstvenih projekata s domaćim istraživačima; edukacijom brojnih hrvatskih istraživača iz domovine na Sveučilištu Yale (npr. Ladislav Mrzljak, Nenad Šestan, Krešimir Letinić, Željka Krsnik, Mladen-Roko Rašin, Goran Sedmak Mrzljak; Šestan i Rašin danas su uspješni znanstvenici u SAD-u, a Krsnik i Sedmak su se vratili na HIIM – brain-gain).
Prof. Rakić bio je suorganizator i predavač na brojnim vrlo uspješnim međunarodnim znanstvenim školama i skupovima održanima u Hrvatskoj.
U više navrata donirao je dragocjenu znanstvenu opremu, knjige, kemikalije i reagense iz svog laboratorija za laboratorije HIIM-a, posebice u ratnim godinama.
Taj njegov doprinos prepoznat je i na državnoj razini: prof. Rakić počasni je doktor Sveučilišta u Zagrebu te dopisni član HAZU".
Teško je u jednom kratkom osvrtu opisati sve doprinose i važne detalja života i ostvarenja Paška Rakića. On je znanstveni velikan čije ime bi svi, posebice mladi u Hrvatskoj, trebali itekako zapamtiti.
Njegov životni put dokaz je da svaki dječak u bilo kojem malom mjestu može uz pravi stav i pravu viziju vlastitog životnog razvoja postati velikan u svemu što želi raditi.
Rakić je dokaz da put od Rume do Yalea nije lagan, ali je moguć.
Hrvatski institut za istraživanje mozga (HIIM):
HIIM je znanstveno-nastavna podružnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je 2016. proslavila 25. godišnjicu svog postojanja i uspješnog djelovanja na domaćoj i međunarodnoj razini. Na fakultetu je HIIM osnovan 1991. godine, na inicijativu akademika Ivice Kostovića. U HIIM-u je sjedište Hrvatskog društva za neuroznanost (koje svake godine već 16 godina organizira Tjedan mozga u Hrvatskoj), a institut je i "srce" suradnje mreže istraživača u sklopu Znanstvenog centra izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost (voditelj: M. Judaš – danas i ravnatelj HIIM-a).
Molim autoricu teksta da mi objasni kako je uspela Ruđera Boškovića svrstati u Hrvate!?? Koji je kriterijum za to koristila?