I tako, sletjeh natrag u Dubai iz hladne Rusije i predivnog Sankt-Peterburga. Prije sljedećeg odredišta uslijedila su dva slobodna dana.
Druženje s cimericom, prijateljima, odlazak na plažu i bazen - klasika svake stjuardese.
Budući da sam od tvrtke tražila svoje rajeve na zemlji među kojima su: Mauricijus, Bali, Lisabon, Sankt-Peterburg, Oslo i Bangkok, uistinu je bilo iznenađujuće dobiti ih.
Nisam znala kamo krenuti od silnog uzbuđenja. Spomenut ću samo neka mjesta, meni stvarno posebna jer bez obzira koliko ih puta dobijem, ondje uvijek odlazim s ogromnim osmijehom na licu.
Uslijedilo je buđenje u ponoć i spremanje za let u Bangkok. Pakiranje ljetne odjeće i obuće, sve mora biti prozračno zbog velikih vrućina.
Dolazim na aerodrom i čekam da otvore moj izlaz. Zatim ulazim u sobu s 25 drugih ljudi koje vidim prvi put u životu i znam kako ću do kraja putovanja steći dosta prijatelja.
Na letu me posebno veseli opuštena atmosfera, dobro radno okruženje i naravno simpatični Tajlanđani. S njima se uvijek osjećam kao zvijezda zato što se svi žele fotografirati sa mnom.
Sletjeli smo u Bangkok s našom velikom pticom - Airbusom A380 koja prima gotovo 600 putnika.
Nakon kratkog odmora u hotelu, otišla sam na manikuru, pedikuru i masažu. To svi ovdje radimo jer je zaista povoljno.
Nikad ne gubim vrijeme u gradu i svaki put odem vidjeti nešto novo: hramove, čudna mjesta, hranu i piva...
Na kraju uvijek završimo u Khaosan Roadu, jednoj od najzabavnijih ulica prepunoj turista, barova i lokalnih ljudi koji ti pružaju svakakve stvari, poput odjeće ili lažnih diploma.
U Ping pong showu lokalne djevojke plešu gole i rade razne stvari s lopticom. Uglavnom, Bangkok je nevjerojatan! Ne mogu otići iz njega, a da ne probam novog posoljenog pečenog kukca u umaku od soje.
Posjetila sam poznata mjesta iz drugog dijela Hangovera, uživo je sve isto, ako ne i luđe. Naše slobodno vrijeme traje 30 sati pa ga nastojimo što bolje iskoristiti.
Nakon što sam sletjela u Dubai, opet je došlo vrijeme za odmor i povratak u normalu.
Na sljedećem putovanju oduševio me Lisabon, ondje bih zasigurno mogla živjeti duže. Hrana, ljudi, ulice, povijesna mjesta, jednostavno, sve mi se svidjelo!
U zrakoplovu smo imali lokalnu djevojku koja nam je pokazala znamenitosti svog rodnog mjesta.
Ono čega nikad ne nedostaje je zasigurno bakalar. Jedu ga na sve moguće načine i svaki je ukusan.
Uputili smo se i 30-ak minuta dalje od središta grada u navodno najbolji riblji restoran ispred kojeg su gosti čekali u redu. Radna kolegica je bila u pravu!
Lobo De Mar je nevjerojatan. Konobari su preljubazni, kuhari osobno dolaze vidjeti je li vam hrana odlična.
Kada smo se vratili u grad nismo mogli propustiti njihovu tradicionalnu slasticu - Pastéis de Nata. Riječ je o košarici ispunjenoj kremom od vanilije i jaja koja je na kraju posuta šećerom i cimetom.
Pri povratku smo kupili hrpu tih slastica, što za ekipu u zrakoplovu, a što za naše cimere i prijatelje.
Mislim da bih neprestano mogla pisati o ova dva odredišta, no dosta za danas. To je ono što me čini sretnom: hrana, ljudi i neistražena mjesta.
Trenutačno sam na dugom putovanju od pet dana, Australija - Novi Zeland gdje odlazimo u Melbourne i Auckland. Predivna mjesta!
No, trenutačno sam toliko jet-lagged da ne znam gdje udaram.
Spremam se posjetiti Hobbiton i jedva čekam! No, presretna sam jer uskoro idem kući.
Odmor od 15 dana provest ću s obitelji, rodbinom i prijateljima.
Puno pozdrava šaljem s Novog Zelanda!
Dobro je i pitanje hoćemo li takovu Hrvatsku.