Još jedno odbrojavanje je počelo! Samo nekoliko dana mi je preostalo na Tajvanu, a onda put Hrvatske, uz nekoliko stajanja putem.
S obzirom na sva događanja u i oko Lijepe Naše pitam se jesam li odabrala pravi trenutak za povratak? Kako bilo, odluka je i dalje čvrsta!
Sada slijedi onaj teži dio - odlazak iz grada koji mi je posljednjih šest mjeseci bio dom.
Tainan je teško napustiti jer nisam nesretna i u njemu se nije dogodilo ništa loše zbog čega sam to odlučila, čak upravo suprotno.
No, želja za povratkom kući dosegla je vrhunac! Ona je jedini razlog!
Uzbuđenje, sreća, mrvice neizvjesnosti, hrpe planova, pozitivan stav u ostvarenju istih, blizina obitelji i najboljih prijatelja, povratak nekim dobrim starim navikama i promjene onih loših, odlučnost, slušanje hrvatskog radija, šetnje zagrebačkim ulicama, blizina Jadranskog mora, domaća kuhinja, ptičice pod prozorom u sunčano nedjeljno jutro...
Svemu tome i još mnogočemu veselim se kao malo dijete Disneylandu. Znam, mnogi od vas će reći da nisam normalna, kako nisam svjesna gdje se vraćam i da "nema kruha" od ptičica pod prozorom.
Većina će me poželjeti spustiti na zemlju i probušiti moj ružičasti balon u kojem se trenutačno nalazim. Našlo se i onih koji su me pokušavali odgovoriti.
Koliko ljudi svakodnevno napušta Hrvatsku i odlazi u svijet u potrazi za nečim boljim, a ja se vraćam?!
Sve sam to uzela u obzir, znam što se događa i kako stvari stoje. Ovakve odluke čovjek ne donosi preko noći, pogotovo ako mu je dobro tamo gdje je kao što je meni ovdje.
Devedeset posto Hrvata u domovini reći će da se ne vraćam. Isto toliko naših ljudi izvan Hrvatske želi samo to - jednog dana se vratiti. Upravo su oni ti koji podržavaju moju odluku, koji znaju kakav je život u Hrvatskoj, a kakav izvan nje.
Iskreno, uopće me nije briga što drugi misle o bilo kojoj mojoj odluci dok god imam potporu svoje obitelji i dovoljno sigurnosti u sebe.
Život daleko od kuće, odluke o odlascima iz sigurnih luka, samostalno snalaženje u svijetu i uspjeh u istom naučili su me nečemu zbog čega me nije strah vratiti se, čak i pod cijenu da ovaj put ne ostvarim ono što planiram.
Naučila sam da uvijek postoji druga mogućnost.
"Nema kruha" niti u plakanju, niti u žalopojkama, slažete se? Nije lako otići sam i početi sve iz nule, ali dokazala sam si kako to mogu i da nije tako teško.
Jedan od izbora je i (ponovni) odlazak iz Hrvatske, na neku treću stranu svijeta. Možda ne zauvijek! Pomicanje granica me privlači bez obzira na (ne)uspjeh pa je vrlo vjerojatno da će se takva odluka kad tad dogoditi.
Iskreno, strah me je ponovnog prilagođavanja, određenog mentaliteta ljudi, načina obavljanja bilo kakvih poslova, negativnosti koju bih osjetila svaki put tijekom odmora u Hrvatskoj...
Srećom, sve se to može ignorirati, ali da bih sačuvala zdrav razum i lakše se prilagodila, isplanirala sam dovoljno putovanja u skorijoj budućnosti.
Vrijeme provedeno na Tajvanu pružilo mi je povratak u normalni bioritam, mogućnost stvaranja rasporeda kakav je meni odgovarao, dovoljno samoće kada bih ju trebala, dovoljno novaca za život i još malo više od toga.
Pružilo mi je uvid u jednu kulturu potpuno drukčiju od one iz koje dolazim. Rad s djecom, povezivanje s njima i njihovim roditeljima, savršeno je upotpunilo i zaokružilo moj boravak ovdje (još jedan razlog zbog kojeg nije lako reći zbogom).
Razumijevanje i smirenost samo su neki od pridjeva kojima bih opisala život i ljude. Ovaj grad je toliko miran da nemate razloga gubiti živce, nitko nigdje ne žuri, svi su opušteni i ljubazni...
Ono najvažnije, Tajvan mi je pružio vrijeme koje sam koristila za rad na sebi, vrijeme koje mi je toliko trebalo posljednjih godina.
Rekla bih da je ovo savršeno mjesto ako trebate odmor od užurbanog i stresnog načina života.
Dođite u Tainan na nekoliko mjeseci napuniti baterije! Pronađite djecu kojoj trebaju privatna podučavanja engleskog jezika i s 15 radnih sati tjedno (dobro ste pročitali, 15) zarađujte i dvije prosječne hrvatske plaće mjesečno.
Jedina negativna strana cijele priče je da ćete se u kratkom roku emotivno jako vezati za njih, isto kao i oni za vas.
Bilo kako bilo, vrijeme je za još jednom spakirati svojih 30 kilograma života u kovčeg i krenuti na put...
>> Dobro se dobrim vraća
>> Lijepo mjesto za život: Prodavačica je htjela platiti stvari umjesto mene
>> Zašto Tajvan?
podržavam ! samo onaj tko se je morao odreći domovine i otići ...zna kako se osjeća u tuđini ! srce uvijek vuče ... to nam je svima san ... povratak u domovinu ! pozdrav iz Frankfurta