Otprilike tako je prije godinu i pol dana počela moja nova života priča u malom selu nedaleko od Dubrovnika.
Sretna dolazim u Zagreb jer su me pozvali na testiranje. Ulazim u prepunu dvoranu prelijepih mladih ljudi. Pokušavam upoznati njih što više kako bih zaboravila na tremu. Ubrzo počinju predavanja o Dubaiju, životu u njemu i radnim zadacima osoblja ovog poznatog zrakoplovnog diva. Svime sam oduševljena i jako želim posao.
Nakon duga tri dana ranog buđenja, ispitivanja, grupnih zadataka, suza i ispadanja, došao je trenutak odluke. Saznajem kako sam ušla među 12 najboljih!
Ako smo dobili posao, zvat će nas iz centrale. Sljedeća tri tjedna vjerojatno su bila najduža u mom životu. Nisam znala što očekivati jer smo svi imali podjednaka iskustva.
I tada, nakon dvadeset izazovnih dana zazvonio mi je mobitel... Nepoznati broj, poziv iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Istovremeno se tresem i veselim od šoka jer znam da je to to. Uspjela sam!
Preostalo mi je javiti bližnjima kako se za tri mjeseca selim izvan Hrvatske. Svi su oduševljeni, Ipak, dosta njih ne vjeruje da ću na kraju otići. I ako prihvatim posao stjuardese, misle da ću se brzo vratiti.
Tijekom opraštanja sa svojima i potezanja 60 kilograma odjeće, u glavi mi se vrte glasine o Dubaiju. Do tada sam već svašta čula o njihovoj religiji i običajima. Koliko sam uzbuđena, jednako toliko sam preplašena.
No, nakon dolaska shvaćam da se nemam čega bojati. Automobil me odvozi do zgrade gdje dobivam raspored za sljedećih tjedan dana. Nisam bila jedina koja nije znala što očekivati. Tada je uslijedio naporan dvomjesečni trening s 15-ero kandidata iz svih dijelova svijeta. Budili smo se svako jutro u 5 sati i ostajali do 17 sati, osim vikendima, što su ovdje petak i subota.
Bilo je neprospavanih noći i raznovrsnih ispita nakon kojih su mnogi napustili Dubai. Radili smo nevjerojatne simulacije poput dekompresije, evakuacije, pada zrakoplova u more, gašenja požara, vezanja napadnog putnika... U tih 60 dana prijatelji iz grupe su mi bili poput obitelji, a s jednom djevojkom i danas živim.
Kada je trening završio, počela sam raditi. Na početku mi nije bilo svejedno, no nakon prvih nekoliko letova sav strah je prestao.
Tako svakog 24.-og u mjesecu dobijem raspored gdje idem i uvijek sam uzbuđena jer ne znam koje me nove zemlje očekuju. Mjesečno moram odraditi između šest i osam letova. Svojih 40 dana godišnjeg mogu rasporediti kako želim.
Kada putujemo u udaljenije krajeve, poput Amerike, imamo slobodna dva i pol dana. Po Europi i Aziji to obično bude 30-ak sati. S kolegama se mogu mijenjati za letove i birati zemlje u koje želim ići.
Veseli me što je svaki dan drugačiji, posao nije dosadan. Uvijek radim s 20 novih ljudi, a kako i ne bi kada tvrtka zapošljava čak 20 tisuća.
Do sada sam bila u više od 50 zemalja i želim posjetiti još toliko. Moj najduži let je Dubai-Houston, udaljen oko 16 sati. A stižu nam još duže relacije. No, o njima više sljedeći put. Sada odoh van, na minus 4 Celzijeva stupnja, u prelijepi i čarobni Sankt-Peterburg!
