Naslovnica Blogovi

Na Harvardu nema podjela: Studenti iz Hrvatske, BiH, Makedonije i Srbije - zajedno!

Unatoč svim razlikama, povezuju nas korijeni, ljubav prema sarmi, bureku i ajvaru. Isto tako, veže nas briga za sunarodnjake u domovini
15. lipnja 2016. u 15:01 124 komentara 8168 prikaza
Harvard
Foto: Thinkstock
Pogledajte galeriju 1/3

Prije dvije i pol godine, kad sam primljena na Harvard, iznenadio me jedan poziv s tog prestižnog fakulteta.

"Je li Vaše prezime hrvatsko ili srpsko?", netko me pitao na engleskom jeziku sa stranim naglaskom.

"Hrvatsko", odgovorila sam, pomalo zbunjena. 

Budući da sam rođena u SAD-u na studij sam primljena kao američka studentica.

"Znate li onda hrvatski?", nastavio je. Odgovorila sam potvrdno.

"Pa hajdemo onda na hrvatskom!"

Brzo sam saznala kako razgovaram s Lukom iz Zagreba, studentom prve godine. Uz studij, privremeno je radio za prijemni ured fakulteta i nazivao sve kandidate sa slavenskim prezimenima. 

Drugim riječima, njegov posao je zapravo bio pozvati potencijalne studente u Harvardsko društvo Južnih Slavena. "Ima nas dosta", ustrajao je Luka, sa željom da buduće kolege obavijesti o toj zajednici.

Dolazeći iz malog američkog gradića gdje su jedini Hrvati s kojima sam redovito provodila vrijeme bili članovi moje uske obitelji, jako sam se veselila druženju sa svojim vršnjacima iz domovine.

Lukin poziv bio je dodatan razlog da se na kraju odlučim za Harvard. Sve to zvučalo mi je privlačno.

Društvo povezuje i unapređuje suradnju studenata južne Europe. Kao članovi trudimo se predstaviti svoje zemlje, tradicije, kulture i običaje slavenskih naroda.

Između ostalog, svake nedjelje imamo zajednički ručak gdje razgovaramo o svemu. Uvijek se trudimo pronaći tih slobodnih sat vremena.

Nije se lako snaći na velikom Harvardu. Meni je puno značilo što na prvoj godini imam zajednicu srodnih prijatelja s kojima mogu dijeliti svoja iskustva. Već od samog početka u njoj se osjećam kao kod kuće. 

Dosad smo nekoliko puta organizirali večeru sa specijalitetima iz Bosne i Hercegovine. Pravili smo baklavu, pratili izbore u domovinama i navijali za naše sportaše.

Većina nas dolazi iz Hrvatske, BiH, Makedonije i Srbije, a nešto manje iz Albanije, Bugarske, Crne Gore... Imamo čak i američke članove koje zanima slavenska kultura.

Neki od nas su rođeni u SAD-u, a neki dolaze iz Europe. Jedni govore materinjim jezikom, dok drugi radije komuniciraju na engleskom. 

Unatoč svim razlikama, povezuju nas korijeni, ljubav prema sarmi, bureku i ajvaru. Isto tako, veže nas briga za sunarodnjake u domovini.

Trenutačno imamo 35 članova. Uvijek smo spremni prihvatiti nove, a posebno se veselimo susretu s tri hrvatske studentice koje će ove jeseni doći na Harvard. 

  • djordje:

    I niti jedan nije od veterana domovinskog rata vec svi od tatice tajkuna !?!? , iliti. jakih generale sto su nili ustvari sverceri od o1 do 96 godine

  • Deleted user:

    Mrššš ! Odkad su to Albanci i državotvorni Hrvati Južni Slaveni ? Ja potječem iz Irana, a za ove tzv. Hrvate - južne Slavene me zaboli... I s njima ne želim imati ništa !

  • budagigo:

    Kao hrvat rođen u hrvatskoj koji je iskusio život u jugoslaviji moram reči da me nikakvi korjeni ne povezuju sa srbijom i srbinom.sa srbima me povezuje jedino krv i rat ..đabe ovdje srbujete.."jeli ko nas bre zavadi" i slične gluposti.crvene sotone raus!