Sadržaj Hrvatske radiotelevizije pamtio se i komentirao za vrijeme velikih odmora, na subotnjim špicama, u bolničkim čekaonicama i tijekom nedjeljnih ručkova.
Današnje generacije imaju puno više sadržajnog izbora nego njihovi preci, ali društveni utjecaj još uvijek je značajan. Međutim, takav jedinstveni medijski dojam na cijeli narod ne postoji u Sjedinjenim Američkim Državama.
Amerika je zemlja s više od 14 tisuća radijskih postaja, 1770 televizijskih stanica i sedam tisuća različitih novina. Vaš susjed najvjerojatnije ne gleda iste vijesti kao i vi, a svekrva čita neke novine za koje uopće niste ni čuli. Stanovnici diljem zemlje drugačije gledaju na ponuđeni sadržaj.
Kao bivša zagrebačka i sadašnja čikaška studentica novinarstva imala sam priliku promatrati ne samo kulturološke razlike u medijima, nego i zanatske. Novinarska povijest ista je u spomenutim državama, ali etički kodeks i medijski zakoni bitno se razlikuju.
Amerika je poznata po svom Prvom amandmanu koji dopušta potpunu slobodu govora, medija i vjere. To je najbitniji ustavni članak za novinare jer ih štiti od cenzure i same vlasti.
Vlada nema pravo djelovati kao takozvani gatekeeper, a američki novinar uvijek je zaštićen od države. Ima pravo pisati i objaviti svaku vijest, čak i neku koja bi mogla oštetiti reputaciju vlade ili predsjednika.
Najbolji primjer je politički skandal Watergate koji je tadašnjeg predsjednika SAD-a Richarda Nixona prisilio na odstupanje s dužnosti. U godinama dugoj sagi, novinari Bob Woodward i Carl Bernstein mogli su objaviti svaki novi trag bez ikakvih pravnih posljedica. Dvojac je informacije dobivao od anonimnog izvora pa ni sam dugo vremena nije bio siguran što je od svega istinito. Rizik se na kraju isplatio.
Tijekom studija u Chicagu radila sam na jednoj od najvećih lokalnih televizija - WGN-TV-u. Svaki američki student mora proći praksu kako bi sutra dobio posao.
Sudjelovala sam u stvaranju online sadržaja za službenu web stranicu televizije. Ovdje, kao i u Hrvatskoj, internetsko novinarstvo postaje bitan dio medija.
Sve televizije, radija i novine imaju svoje stranice te profile na društvenim mrežama. Najvažniji je Facebook kojem se posvećuje puno pozornosti s ciljem povećanja angažiranosti čitatelja.
I dok jedan televizijski odjel radi na stvaranju sadržaja za program, drugi s više od 50-ero zaposlenika bavi se isključivo Internetom.
Društvene mreže važnije su nego ikad prije pa novinari moraju biti pažljivi s riječima i sadržajem koji objavljuju. Jedan gaf u sekundi može oštetiti reputaciju tvrtke i stajati je velikog broja korisnika. Takav gubitak teško se i mučno nadoknađuje, a brojke su ovdje veoma bitne.
Hrvatsko novinarstvo stalno se mijenja i prilagođava svjetskim trendovima. Facebook svakim danom postaje sve značajnija platforma za objavu vijesti pa medijske kuće stvaraju posebne timove koji svoje vrijeme strogo posvećuju radu na Internetu.
Iako naši mediji nikad neće biti poput američkih, i suprotno, novinari diljem svijeta stvaraju standard koji sve redakcije žele dostići.
Vrijeme će pokazati što nas čeka.
daleko smo mi od Amerike i demokracije