Prometna povezanost manjih mjesta u Slavoniji jednaka je nuli. Autobus i vlak voze jedanput ili dvaput dnevno, u nekim čudnim vremenima.
Propustili ste prvi dio priče? Pročitajte ovdje!
Ako nemate svoj automobil, bolje ga unajmite ili pozovite taksi. No, najam se u mom slučaju pretvorio u nemoguću misiju. U stvarnosti se automobil koji vam najviše cjenovno odgovara nalazi daleko.
Iako agencija za iznajmljivanje ima u svakom gradu, vozila su lošija i skuplja nego na Zapadu. No, nekako sam uspjela naći ono što mi odgovara.
Putovanje kroz sela, nepregledna zlatna polja žita, suncokreta i kukuruza mami vam osmijeh na lice. Napaćena i osiromašena Slavonija svu svoju snagu pokazuje u prirodnim ljepotama.
Čini se da u manjim mjestima stanovnici više pozornosti posvećuju detaljima. Sve je uredno, fasade kuća, polja, vrtovi... Čak se nije štedjelo na oznakama uz prometnice koje vode do stare crkve, dvorca, obiteljskog gospodarstva ili spomenika.
Svako mjesto u Slavoniji ima neku svoju skrivenu ljepotu, no što smo se više približavali selima oko Slavonskog Broda, počele su prevladavati napuštene kuće i oronule fasade.
Pozitivno iznenađenje su brojne označene biciklističke staze.
Zagreb, Krapina, Rijeka i Rovinj
Na uporne pozive prijatelja iz Krapine, odlučila sam posjetiti Zagorje. Vruće je subotnje poslijepodne, sjedam u autobus za Zagreb i moja avantura može početi.
Za razliku od nerashlađenih državnih ureda i brojnih prodavaonica u kojima se cijedite, autobusni prijevoznici značajno su unaprijedili kvalitetu svoje usluge. Osim što su vozila rashlađena, imate i besplatan pristup internetu. Palac gore!
Ali sve to samo ako u bespućima neorganiziranih internetskih stranica uspješno pronađete potrebnu liniju. Palac dolje!
Zagreb, gospon Milčec i ja
Zagreb me oduševio u svakom pogledu i dostojno nosi ime hrvatske metropole.
Nakon slavonske pustoši, razveselila me gužva. Grad je vrvio turistima, najviše Azijatima. Bilo ih je zadovoljstvo promatrati.
Uživala sam u šetnji gradskom jezgrom, Tkalčićevom, vožnji tramvajem, ispijanjem kave u kultnom Milčecu, fotkanjem uokolo, a na Zrinjevcu smo se počastili koncertom i pivom.
Kako se niti jedan grad ne može u potpunosti doživjeti bez pravog vodiča, ovim putem se zahvaljujem svom dugogodišnjem prijatelju na pomoći.
Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene, Zagorje zelene, Zagorje zelene
Jedan od najtoplijih ljetnih dana provela sam u obilasku Zagorja: krapinskog muzeja, brega i dvoraca.
Vrhunac je bilo kušanje vina u tamošnjoj kleti uz neizostavnu racu s mlincima. Tako sam zaokružila doživljaj Zagorja kojeg nosim u najljepšem sjećanju.
Rijeka, Opatija bajna
Posljednji put sam bila u Rijeci kao desetogodišnjakinja i evo me ponovno, točno 35 godina poslije.
Grad ne prepoznajem. Uzbrdo, nizbrdo, zavoji...
Iako je velika i turistička, u Rijeci sam popila najpovoljniji cappuccino u domovini. Stajao je pet i pol kuna, tako da ne vrijedi ono pravilo: "Hrvatska je preskupa!"
Ponoćna šetnja Opatijom, uz zvuke uličnih svirača, prekrasnih starih hotela i ukusnih slastica, vraća nas u neka zaboravljena romantična vremena.
Mjesto koje ne bi trebalo trpjeti prodavače loših kineskih suvenira, jedno je od najljepših u Hrvatskoj za njegovanje elitnog turizma.
U sljedeću srijedu pročitajte treći, ujedno i posljednji dio mog putopisa po domovini
Moja Hrvatska je projekt za koji pišu hrvatski iseljenici i ljudi s iskustvom života izvan domovine!
u hrvatskoj se ni ne isplati unajmljivat auto od domacih lihvara. ono kaj tu platis za 2-3 dana, vani se ko gospodin vozis tjedan dana.