Prije pridruženja naše zemlje Europskoj uniji, u Republici Irskoj boravilo je oko 2500 hrvatskih građana. Kada je domovina poslala punopravna članica, Hrvati su svakim mjesecom u sve većem broju počeli dolaziti na zeleni otok, tako da ih je unazad dvije godine ovdje prijavljeno još 7500.
U posljednjih nekoliko mjeseci ostvaren je dvostruki porast dodijeljenih osobnih identifikacijskih brojeva, no postoje primjeri da su se neki razočarani iskustvima pa i lošom, vlažnom klimom, odlučili vratiti u Hrvatsku.
Prije 2013. godine u Irskoj nas je živjelo prilično malo i bili smo rašireni po cijelom otoku. Nismo imali zajednička druženja, niti je bilo nekakvih prijedloga za okupljanje oko hrvatske zajednice ili župe. Imali smo osjećaj da nas je manje, nego što je uistinu bilo.
Facebook grupa "Idemo u Irsku" uistinu je svojevrstan i višeslojan fenomen. Provjerom ostalih brojnih iseljeničkih grupa koje djeluju u ovoj zemlji, nijedna nacija nema tako brojno članstvo kao što je naše, ali ni približno snažan utjecaj jednog socijalnog iseljeničkog medija. Za bilo koju udrugu ili skupinu na Facebooku, 25 tisuća članova je puno. Naša grupa po brojnosti je fenomen i za irske, i za hrvatske pojmove.
Irska inačica udruge "U ime obitelji" zove se "Defend Marriage in Ireland: Husband and Wife", a broji tek tri tisuće članova. Poljaci ovdje imaju nekoliko grupa nazvanih i podijeljenih po većim gradovima, ali najbrojnijoj na kojoj se neprestano pojavljuju razni oglasi pristupilo je 8250 korisnika.
Iako je nakon priključenja Poljske Europskoj uniji u Irskoj jedne godine službeno bilo prijavljeno oko 400 tisuća poljskih građana, na Facebooku oni zauzimaju samo trećinu članova u usporedbi s Hrvatima.
Na najbrojnijoj hrvatskoj grupi svakodnevno možete čitati o praktičnim savjetima, životnim i radnim iskustvima, ali često i bez pardona o detaljnim uputama kako se riješiti raznorazne zavrzlame oko dodjele socijalnih doplataka. Administratori ne pišu statuse jer članovi sami prema svojoj potrebi pitaju za savjete ili ih dijele s drugima. Grupa je doslovno virtualno okupljalište ljudi koji u jednom potpuno novom životnom okruženju razmjenjuju svoja iskustva. Nerijetko se članovi pohvale, većinom onda kad im se ispune očekivanja.
Neimaština je često zajednički problem mojih prijatelja i poznanika koji se javljaju jer žele doći u Irsku. Govore kako više ne mogu spojiti kraj s krajem te da gube strpljenje što svojoj djeci ne pružaju osnovne životne potrepštine.
Hrvati ovdje nemaju svoju župu sa svećenikom. Nemaju ni zajednicu s kojom se kroz stoljeća ponose naši iseljenici diljem svijeta.
No, franjevac Ljubomir Šimunović prepoznao je duhovnu potrebu pokrenuvši Facebook grupu "Hrvatski katolici u Irskoj" koju prati oko 1470 članova. Svaki mjesec objavi termin i lokaciju gdje će služiti svetu misu zbog koje u posljednjih pola godina putuje iz Londona.
Crkva Svete Terezije Avilske u Dublinu tako jednom mjesečno bude puna naših ljudi. Hrvati se sada mogu pomoliti i zapjevati na svom jeziku.
Vjernike u Irskoj nedavno je s franjevcem Ljubomirom pohodio i hrvatski biskupski povjerenik, ravnatelj inozemne pastve dr. Tomislav Markić.
Stoga se nadamo da će hrvatski biskupi ubrzo djelovati i poslati nam crkvene misionare, jer vjernici vjeruju u onu pisanu "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što dolazi iz usta Božjih".
Nadamo se kako nećemo ostati samo na razini virtualnih druženja.
Da to je sigurno ko Amen u Crkvi, Hrvati ce dobiti uskoro svoju Zupu, i trebaju je dobit.