Moja Hrvatska
Naslovnica Blogovi

Halid, Bebek i Gauguin u New Yorku

Pazi sad! Halid Bešlić, Željko Bebek i Lauryn Hill isti dan u isto vrijeme. Mjesto radnje: New York City. Trilema dostojna suza radosnica. Ipak, Lauryn presuđuje, ideološka ljubav iz dana mladosti
05. travnja 2016. u 11:09 1 komentara 1622 prikaza
Hrvatica u New Yorku
Foto: Sandra Stanić
Pogledajte galeriju 1/23

Prekrasni New York! Bili smo na izložbi slika genijalnog Nicka Brandta nasuprot Plaze i spontano se zatekli na anti-Trumpovom prosvjedu oko Columbus Circlea kad sam remenom okrznula Anne Hathaway. Tako mi izgledaju slobodne i strpljive subote. Zbog toga obožavam glavni grad svijeta.

Prije dvije godine nakon veslanja po jezeru u Central Parka u bijegu od proloma oblaka našla sam se pod tendom s Keri Russell i Woodyjem Allenom. Htjela sam Woodyju nešto reći ili pitati Felicity gdje je najbliži Dean & DeLuca, ali njujorški prijatelji su me dočekali na đon pa sam odustala da im ne bude neugodno.

Hrvatica u New Yorku | Autor : Sandra Stanić Foto: Sandra Stanić

Znači, ako voliš tradicionalnu pakistansku glazbu balučistanskog prizvuka, dočekat ćeš svoj trenutak i vjerojatno tijekom nadolazećih mjeseci uživati u melodijama najpoznatijeg umjetnika.

Ovisno o sklonostima i željama, tako saznajem da se na Manhattanu nalazi sjajan restoran Kafana, postoje albanski i makedonski noćni klubovi, hrvatski barovi i kafići koji puštaju Olivera, pije se kava s mlijekom i vijori šal hrvatske reprezentacije.

U Astoriji (Queens) našla sam istarsku pancetu, ćevape, slavonski kulen i njegovu užu obitelj, odojak, ajvar te cijelo čudo naših proizvoda.

Hrvatica u New Yorku | Autor : Sandra Stanić Foto: Sandra Stanić

Janja iz Cliffside Parka je kriva za moje nazadovanje prema fitness kriterijima. Naime, ona peče najukusnije kolače i pite u ovom dijelu svijeta. Tako se lako dogodi da me uz dvoje spomenuto, sirnica i turska kava dočekaju s vrata.

Shvaćam kako svi mi neki bitan komad identiteta svojih domovina nosimo sa sobom, gdje god odlazili, kao zemlju pod noktima. I tamo gdje se nastanimo stvorimo staklenik tih uspomena, tradicija i običaja. Najviše mi nedostaju ljudi i more. Sve drugo sam pronašla na ovaj ili onaj način, ako sam uopće i tražila.

Ponekad odem u Metropolitan muzej s kavom za van pa sjedim u društvu Gauguina i njegovih Tahićanki. Osjećam se jako privilegirano što to mogu učiniti kad god mi je volja. Ili ako poželim, popričam s Degasom, Van Goghom, Monetom i ekipom. Nakon toga odlazim u Central Park na promatranje ljudi.

U isto vrijeme ima gomila rednecka koji fizički napadaju anti-Trumpove prosvjednike, jedu pržene krumpiriće, dok piju pivo iz limenki podriguju pred istim onim Gauguinovim Tahićankama, ali kažu: "Ne traži kruha preko pogače".

Hrvatica u New Yorku | Autor : Sandra Stanić Foto: Sandra Stanić

Mi smo u fazi četvrte selidbe u godinu dana i mislim da razvijam tik na spomen toga. Tim više što idemo nekoliko blokova niže, ali za manje novca ostajemo u istom kvartu. Dvorište gleda prema Empire State Buildingu, a ima i terasu koja je sinonim za radost s ledom kad zatulumari ekipa u sastavu lipnja, srpnja i kolovoza.

Planiram ishoditi dozvolu za kineske svjetiljke za tulum useljenja s teksaškim krilcima i mamuzama.

Nadam se kako ću imati dugu i turbulentnu vezu s New Yorkom, iako slutim da će američki način uvijek biti strano tijelo u mom sustavu.

  • ponor:

    Napomenimo i to da je "Oh, glavni grad svijeta" prljav do besvijesti, smrdljiv, I da normalan svijet daje pola plaće ($25oo) za stančić bez pogleda veličine 4 za 5. Ako baš nećeš u kvart gdje te upucaju jer im se ... prikaži još! pukne. Grad je lijep, ogroman, jedinstven, sve stoji, ali ima i mračnu stranu od koje većina Amerikanaca bježi.