Osmi u nizu susret hrvatskih studenata iz Njemačke održan je, od petka 8. do nedjelje 10. studenoga, u „Salesianumu“ u Münchenu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni i Hrvatske katoličke župe (HKM) München, pod geslom „Prijatelj na Isusov način“. Susret je vodio dr. vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, sveučilišni kapelan na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Sudionicima susreta, kojih je bilo više od stotinu, pozdravnu i prigodnu riječ uputio je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, koji im je zahvalio na odazivu. Zahvalio je i vlč. Odilonu na spremnosti vođenja susreta. Pozdravnu riječ uputio je i župnik Hrvatske katoličke župe München fra Petar Klapež. Uime studenta iz Münchena, koji su uvelike pomogli pri organizaciji susreta, studente je pozdravila Dragica Udiljak. Na susretu su bili i fra Filip Mimica (München), fra Zvonko Tolić (Berlin), fra Mato Križić (Ingolstadt) i fra Radoslav Tolić (Stuttgart – centar), fra Frano Milanović-Litre (Stuttgart – Bad Cannstatt), koji su bili u pratnji studenata. U večernjim satima u subotu u dvorani župe sv. Pavla s njima se susreo i fra Marinko Vukman (München).
U sklopu teme vlč. Odilon je održao tri predavanja. U prvom predavanju pod provokativnim naslovom: „O prijatelju, nema prijatelja – Juda kao Isusov prijatelj“, vlč. Odilon je pošao od raznih evanđeoskih odlomaka osobito od Iv 13, 21-30, kako bi istaknuo Judino ponašanje prema onome koji ga je izabrao za apostola i prozvao ga prijateljem. Isusov odnos prema njemu s jedne strane, i njegov stav prema Petru koji želi izbaviti Isusa iz muke s druge strane, opisuje otajstvo Isusova prijateljstva kako prema ljudskom rodu, tako i prema svakom čovjeku. Naime, iz Isusove perspektive, biti prijatelj ne znači prije svega osloboditi drugoga od križeva, već nositi s njim križeve, poteškoće. Stoga svaki put kada Isus govori o svojem prijateljstvu sa svojim učenicima, uvijek dodaje prisutnost križa. Nadalje, „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. Isus time doslovce poručuje da izraz istinskog prijateljstva se nalazi u toj sposobnosti odreći se vlastitog života radi prijatelja. Potvrdu toga nalazimo u Isusovom vazmenom otajstvu kada je Isus dao svoj život za nas. Isusov prijatelj treba očekivati razna progonstva, jer nije „sluga veći od gospodara“. Paradoks Isusova prijateljstva nalazi se u tome što nema učinkovitosti suvremenih tehnologija, nego naprotiv, tko je Isusov istinski prijatelj postaje kamen spoticanja. Ali to nije razlog za obeshrabrenja ili prilagođavanja mentalitetu svijeta, već siguran znak da ćemo pobijediti. Valja istaknuti kako prijateljstvo prema logici ovoga svijeta često vodi mentalitetu masovnog prijateljstva, koje je zapravo prijateljstvo mase u kojoj vlada dobitak, interes, ili neosobnost. To se najviše očituje u društvenim mrežama koje daju privid prijateljstva i često puta vodi k razočaranju i duhovnoj usamljenosti. Takvo prijateljstvo nije utemeljeno na istini, već na manipulaciji. Vraćajući se na Judino prijateljstvo, predavač je istaknuo logiku izdaje koja se često javlja u nekim odnosima. Naime, Juda je poljupcem izdao svojeg prijatelja. To je opasnost koja vreba svakoga, da najveći znak ljubavi postaje znak izdaje: „Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?“ Gotovo da smo ranjiviji ili pak ranjeni od onih koji su nam najbliži. To je upozorenje koje nam ostavlja Gospodin, ali ne da bismo bili skeptični i osobe nepovjerenja, nego da se naoružamo razumijevanja i sposobnosti opraštanja u svakom trenutku, istaknuo je.
U drugom predavanju „Molitva – prilika za opstanak u prijateljstvu“ stavilo je naglasak na sposobnost njegova prijateljstva radi prijatelja, a ne radi interesa. Naše molitve mogu biti ogledalo kvalitete našeg prijateljstva kako prema Bogu tako i prema ljudima. Polazeći od molitve Gospodnje u koju uvodi sam Gospodin riječima: Kada molite ne blebećite kao pogani, predavača je istaknuo važnost slušanja u prijateljstvu i u molitvi. Bez te kreposti, ne možemo čuti Božju volju u našem životu. Nalazimo se u društvu raznih buka, unutarnjih kao i vanjskih. I ukoliko ne njegujemo tu krepost, teško ćemo ikome biti prijatelj, a još teže ćemo pronaći put do srca ljudi. Jer prijatelj koji sebe ne cijeni, koji ne sluša, ne može opstati u prijateljstvu. Kroz molitvu naučimo i krepost zahvalnosti koja je nezaobilazna za iskreno prijateljstvo. Prijatelj je onaj koji zaslužuje i naše zahvale. Ne zbog toga što ih očekuje, nego zbog toga što na taj način pokazujemo koliko cijenimo njegov život i njegovu (tihu) prisutnost na našem životnome putu. U molitvi kao i u prijateljstvu treba dakle izbjegavati trgovački i proračunati duh. Još jedna karakteristika koja krasi molitvu i prijateljstvo je strpljenje. Strpljenje sa sobom, s drugim i s Bogom.
Treće predavanje bilo je naslovljeno „Euharistija – uzvišena oaza identitetskog prijateljstva“. Svi čeznemo za prihvaćanjem. I u tome se nalazi bit prijateljstva. Znati da nam netko puno znači, i da mi nekome puno značimo. Kroz ustanovljenje Euharistije, Isus je pokazao neizmjernu ljubav prema nama dajući sebe. Komentirajući odlomak o ustanovljenju euharistije iz evanđelja po Marku, vlč. Odilon je istaknuo četiri temeljne Isusove geste koje su s jedne strane geste pravog identiteta prijateljstva, ali s druge strane geste koje neprestano aktualiziraju naš život svaki put kada sudjelujemo u euharistiji. Četiri spomenute geste su „uze-blagoslovi-razlomi-dade“. U prvoj gesti vidimo naše izabranje koje potvrđuje ujedno našu posebnost i jedinstvenost. Baš kao što su nam prijatelji posebni i jedinstveni. Isus nas je izabrao i učinio posebnima. Drugo, blagoslovi. Stvoreni smo za blagoslov, a ne za prokletstvo. I bez obzira na sve životne stranputice naš je život pun blagoslova. Pozvani smo i mi biti izvor blagoslova. A to se vidi po riječima koje obično koristimo u našim međuljudskim odnosima. Gesta razlomljenja kruha govori o svim našim životnim poteškoćama s kojima se borimo i u kojima imamo dojam da nas je Prijatelj napustio. A zapravo nosi s nama sve, više nego što mislimo. Tek na kraju „tunela“ shvaćamo da smo izdržali upravo zbog toga što je On bio tu. Na koncu, Isus dade kruh svojim učenicima. Time potvrđuje da nijedan život nije stvoren samo za sebe. Nego smo stvoreni da bismo se dali jedni drugima. U tome je vrhunac prijateljstva. Euharistija je dakle sakrament koji najbolje opisuje razne dimenzije prijateljstva, jer nas Isus smatra prijateljima, i zato nam se daje potpuno i biva s nama na putu kako govori njegovo ime: Emanuel – s nama Bog, istaknuo je istaknuo je dr. vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo.
Tijekom susreta studenti podijeljeni u skupinama razmišljali su o značenju prijateljstva, konfliktima u prijateljstvu i prijateljstvu na društvenim mrežama. O razmišljanjima studenata o tim pitanjima izvijestili su predstavnici skupina.
U subotu popodne studenti su se upoznali s važnijim duhovnim i kulturnim znamenitostima Münchena, o čemu su im govorili studenti iz glavnoga grada Slobodne države Bavarske.
Uz fra Filipa Mimicu, valja posebno istaknuti studente iz Münchena, koji su pomogli pri organizaciji susreta, a to su Kristina Krajinović, Matea Marić, Marija Ključević, Anja Tolić, Natali Vidović, Ana Maria Benko, Ivana Pušić, Marita Matić, Branko Krolo, Branimir Krešo, Tamara Tomašević, Jelena Kovač, Ružica Krajinović, Antonia Barišić, Pero Vidović, Dragan Volarić, Antonela Vidaković, Ana Ivić, Laura-Marie Baumann, Marina Šumić, Lana Kordić, Rahela Udiljak i Dragica Udiljak. Bilo je prigode i za zajedničko upoznavanje, predstavljanje i druženje.
Središnji dio susreta bilo je misno slavlje, u nedjelju 10. studenoga, koje je u crkvi Sv. Gabrijela u Münchenu predvodio vlč. Odilon u zajedništvu sa župnikom o. Klapežom, gvardijanom samostana sv. Gabrijela fra Edvardom Sokolom, fra Zvonkom Tolićem, fra Radoslavom Tolićem i fra Franom Milanovićem-Litrom. Na misi je pjevao zbor FRAMA-e uz pratnju na glazbenim instrumentima. Sve je na početku pozdravio o. Klapež, a propovijedao je vlč. Odilon. Susret je završio zajedničkim ručkom, a studenti su pozvani na svoj deveti susret sljedeće godine u Darmstadt.
