Autorica je predstavila svoj novi roman "Njegova žena" i zbirku poezije "Prijestupnici" koju je napisala u suradnji s pjesnikom Josipom Horvatom Macadom, umjetničkog imena J.H.Macado. U uvodnom dijelu večeri sve nazočne je pozdravio predsjednik HKUD Croatia Basel Zlatko Mikulić te veleposlanica Republike Hrvatske u švicarskoj Konfederaciji dr.sc. Andrea Bekić koja je podsjetila na značaj ovakvih večeri, ali i udruga kakva je Croatia Basel u hrvatskom iseljeništvu.
- Izuzetno mi je drago što sam večeras ovdje, što ste došli u ovolikom broju jer vidim kako njegujete naš hrvatski identitet u iseljeništvu te kako postoji interes za hrvatsko književno stvaralaštvo - rekla je, između ostalog, veleposlanica dr.sc. Andrea Bekić .
Zanimalo ju je osjeća li se autorica više dijelom hrvatske iseljeničke književne scene ili smatra kako ipak pripada književnoj sceni u Hrvatskoj. Marijana Dokoza je kazala kako joj je teško odgovoriti na to pitanje.
- Kad pišu o meni, hrvatski novinari navode kako sam hrvatska spisateljica s njemačkom adresom. Sama se osjećam i jedno i drugo. U Njemačkoj sam već 17 godina i samim time vjerojatno pripadam hrvatskoj iseljeničkoj književnoj sceni, ali pripadam i onoj u domovini jer osim što mi knjige izlaze u Hrvatskoj, ali zbog jake povezanosti s domovinom nije mi neobično i blisko mi je kad me nazovu hrvatskom spisateljicom s njemačkom adresom, rekla je Marijana Dokoza.
Govoreći o romanu "Njegova žena" kazala je kako je priča temeljena na istinitim događajima o ženi koja je prevarena, psihički i fizički zlostavljana, a koja u jednom trenutku svog života saznaje kako je otac njezino dvoje djece optužen za silovanje maloljetne djevojčice koje je počinio tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Imena likova su izmijenjena uglavnom zato da bi se zaštitile sve žrtve tog zločina jer osim djevojčice koja je najveća žrtva, žrtve su i djeca počinitelja kao i supruga jer oni će cijeli život nositi težak križ kojeg im je svojim zločinom nametnuo njihov otac i suprug. Roman "Njegova žena" će za nekoliko dana ugledati i svoje englesko izdanje, te će samim time dobiti širu publiku.
Istu večer predstavljena je i zbirka "Prijestupnici" autora Marijane Dokoza i J.H.Macado, koja je postavljena kao ljubavni pjev zaljubljenih, čija ljubav je vječna ali zapriječena i zapravo neostvariva. Uvjerljivost je postignuta činjenicom kako se radi o dva autora. Osvrt na ovu zbirku pjesama napisali su popularni hrvatski pjevači Željko Bebek, Peter Grašo i Đani Stipaničev.
Večer prije promocije Željko Bebek se u Schlierenu kod Züricha gdje je imao koncert susreo s Marijanom Dokoza te kazao kako mu je iznimno drago što je zbirka ugledala svjetlo dana.
Inače, Bebek je u svom osvrtu na zbirku "Prijestupnici" napisao: ... njezino veličanstvo Ljubav ... ovom lijepom knjigom potaknut, čujem sebe i svoje ljubavi ... skoro da se sjećam svake ... evo već mi odzvanjaju neka imena puna soka mladosti ... i, zbog osmijeha na školskom, i zbog mjeseca, i zbog pijeska uz more, trave pored rijeke, i klupe duboko u parku, zadnje klupe u kinu, ili putovanja u vagonu za Berlin, i sada čujem njen gromoglasni šapat i fakat, uvijek baš ono što sam poželio čuti ... volim tu pletenicu istine, prepričane snove ... kao slatka ptica mladosti ... pa kada zatvorih korice, sretan sto sam raširenih dlanova dočekao da mi među njih s'neba padne Marijanina poetika, oživjela pisanom riječju pomislih, sreća pa se nađe netko pisati umjesto nas ... i još k'tome, kao u vodiču kroz snove, uvijek u nju mogu po malo poviriti, ili je iznova popiti cijelu, svaki dan ... a ostat će uvijek sjajna ... kao što je to, njezino veličanstvo Ljubav ... Marijana je 'zaljubljena u ljubav', kako sama zbori, a od takve duše možeš očekivati samo najdublju, nepatvorenu, istinsku emociju koju je utkala baš u svaku pjesmu. Nezahvalna tema o ljubavnicima kojima 'nije suđeno' je u njenoj lirici prošla sve postaje od čežnje, ushita, strasti, pa do najveće boli koju silom potiskuje do najdubljih segmenata vlastite duše. Život doživljava kao trenutak u vremenu kojeg ponekad treba zamrznuti i sačuvati duboko u sebi kako bi hranili ranjenu dušu uhvaćenu u mrežu nemogućnosti za iskreno suočavanje s vlastitim žićem, napisao je Željko Bebek.
