Iako su gradišćanski Hrvati lojalni austrijski građani, za njihov opstanak kao hrvatske manjine u višejezičnom austrijskom prostoru neophodna im je, uz pomoć službene Austrije, i svekolika pomoć njihove pradomovine Hrvatske. Prije svega više novca i pomoć u realizaciji projekta bilingvalnog, dvojezičnog austrijsko-hrvatskog školskog sustava kako bi očuvali svoj materinski jezik i kulturu. Tako su barem poručili hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji ih je u ponedjeljak u sklopu svog službenog posjeta Austriji posjetio u Beču i u Željeznom u Gradišću, nakon razgovora sa svojim austrijskim kolegom i domaćinom Alexanderom Van der Bellenom.
Nakon susreta s gradišćanskim Hrvatima i sam hrvatski predsjednik bio je mišljenja da bi Hrvatska trebala „znatnije financijski pomagati ovoj manjinskoj zajednici“. Mora se naglasiti, izuzetno aktivnoj i staroj 500 godina. Hoće li se nešto po tom pitanju u budućnosti promijeniti na bolje, ostaje da se vidi. Ako se pita gradišćanske Hrvate, oni su pomalo skeptični jer do sada su im svi političari iz Hrvatske koji su ih posjećivali, bez obzira kojem su političkom taboru pripadali, mnogo obećavali, ali malo realizirali.
Jedino što su pritom uvijek ponavljali i dalje ponavljaju jest da su gradišćanski Hrvati „važan most povezivanja Austrije i Hrvatske“. Ako je ova hrvatska manjinska zajednica doista tako važan most između dvije prijateljske i povijesno povezane države, zašto joj se znatnije ne pomaže, nego se dopušta da se taj most malo-pomalo rasklimava i urušava.
Najbolji je primjer tjednik gradišćanskih Hrvata „Hrvatske novine“, koji izdaje Hrvatsko štamparsko društvo u Željeznom, a kojem nakon čak 110 godina izlaženja prijeti zbog nedostatnih financija gašenje. I to uz sve one koji jako dobro znaju da je upravo jezik uvjet opstanka jedne narodne manjine. A što će onda biti u djecom Hrvata koji će u potrazi za boljim životom doći nakon 1. srpnja ove godine u Austriju, kada ova alpska zemlja otvori svoje tržište radne snage i za hrvatske državljane. Hoće li oni uspjeti očuvati svoj materinski hrvatski jezik?
„Ako neće imati kontakt s hrvatskim obrazovnim sustavom, zaboravit će svoj jezik. Ako dođe nekoliko desetaka tisuća Hrvata, njihova će djeca u školama govoriti njemački, a roditelji rade i djecu ne vide po cijeli dan“, konstatirao je predsjednik Milanović u razgovoru s gradišćanskim Hrvatima u Beču.
Zato je za sve hrvatske doseljenike u Austriji, a ne samo za gradišćanske Hrvate, od posebne važnosti uvođenje dvojezičnog njemačko-hrvatskog školskog sustava tamo gdje ga nema, odnosno njegovo poboljšanje tamo gdje već postoji, kao primjerice u Gradišću. I to tako da hrvatski ne bude samo kao nastavni predmet nego i jezik obrazovanja za sve Hrvate.
Naravno sve to, kako se moglo čuti, vezano je uz dobru volju domicilne zemlje i matične domovine Hrvatske i njihove financijske mogućnosti. A kad smo kod toga, zanimljiva je bila i izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića pri njegovu prvom susretu s predstavnicima gradišćanskih Hrvata u Beču i u Željeznom, glavnom gradu austrijske pokrajine Gradišće: „Iz ove pozicije lako je govoriti da treba dati više novca. Dok sam bio premijer, mogao sam neke konkretne stvari sam napraviti, a sada mogu neke stvari samo Vladi sugerirati, diskretno, jer to je ono što je i meni išlo na živce dok sam bio premijer i to nitko ne voli“, rekao je pojasnivši kako kao predsjednik više o tome ne odlučuje, ali ima „moralnu odgovornost“.
„Mislim da bismo trebali dati više, riječ je o jako malim iznosima koje Hrvatska daje, siguran sam da toga nisu svjesni ni neki ljudi na vlasti", dodao je. Znakovita je to poruka koja usmjerava gradišćanske Hrvate, koji nisu ni u vrijeme Milanovićeve vlade dobili neka znatnija sredstva iz Zagreba, prema nekim ljudima na sadašnjoj vlasti.
