Moja Hrvatska
Naslovnica Vijesti

Ovo su priče polaznika hrvatske škole: Zanimanje za učenje jezika je iznenađujuće

Instruktorima hrvatskog jezika Dariju Šaki i Hildi Obadić se puno i iskreno zahvaljujemo na odanom radu i uspjehu!
01. travnja 2022. u 16:38 0 komentara 257 prikaza
Foto: Franjo Bertović
Pogledajte galeriju 1/2

Već nekoliko godina zaredom održavamo tečajeve hrvatskog jezika u glavnom uredu Hrvatske bratske zajednice. Zanimanje za učenje hrvatskog jezika je iznenađujuće.

U početku rado su dolazili tamburaši i glazbeni direktori da bi bolje razumjeli riječi pjesama koje žele uvrstiti u svoje programe, a kasnije su i drugi iskazali želju da nauče hrvatski jezik, kako bi se lakše sporazumijevali sa svojom rodbinom u Hrvatskoj, domovini svojih predaka. Prošle godine na nastavu u listopadu se je prijavilo 19 osoba ali u siječnju 2022., neki su odustali zbog naglog širenja korona virusa. Instruktorima hrvatskog jezika Dariju Šaki i Hildi Obadić se puno i iskreno zahvaljujemo na odanom radu i uspjehu!

Evo kratkih priča koje su polaznici pripremili za domaću zadaću, za posljednju lekciju u ožujku.

Moja priča (Arlene Domenčić)

Ja sam učila hrvatski od naše djece kad su učestvovala u tamburaškim skupinama etničke glazbe i plesova. Trebalo je istražiti i izraditi narodne nošnje. Putovali smo tri puta u Hrvatsku. Posjetili smo selo u kojem je rođena majka moga muža. Primili smo vrlo toplu dobrodošlicu. Rođaci su nas dočekali s puno domaće hrane i pića. 

Kad smo bili u Hrvatskoj (Susan Stafura)

U lipnju 2018. suprug i ja smo putovali u Hrvatsku. U Zagrebu smo išli na Smotru mladih tamburaša. Ja sam bila profesorica folklorne glazbe. Učila sam mladu djecu svirati tamburicu i pjevati hrvatske pjesme.

Muž i ja smo se prošetali Zagrebom i posjetili „Dolac“ poznatu zagrebačku tržnicu. Jeli smo specijalitete hrvatske hrane kao što su štrukle i ćevapčići. Posjetili smo Paulove rođake koji žive blizu Ogulina. Ostali smo u poznatom hotelu „Frankopan“. U Slavoniju smo išli na najljepšu smotru folklora „Đakovački vezovi“  i vidjeli smo divne konje 'lipicance'. Naše putovanje je bilo tako nezaboravno. Ja bih – mi bismo – voljeli ići ponovno u Hrvatsku.

Priča o meni (Chris Happ)

Moje ime je Chris Happ. Moje djevojačko prezime je Sipkovich a rođena sam u McKeesportu. Moji roditelji se zovu Louis i Eleanor Sipkovich. Moj muž je Richard.Imamo sina Jastin i dvije kćeri Carrie i Maghan. Imam jednog unuka i šest unučica. Moje unuke su članovi Cleveland omladinskog tamburaškog ansambla. 

Priča o Babu Luketiću

Moje zadnje putovanje u Hrvatsku bilo je u lipnju 2019. Putovao sam sa svojim prijateljem, velečasnim Philipom Pribonićem. Odsjeli smo u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu a nalazi se na Trgu Bana Jelačića.

Prošetali smo Zagrebom i uživali u razgledavanju grada. Iznajmili smo auto za putovanje van grada. Posjetili smo moju rodbinu u Zagrebu, Desmericama, Modruškoj Munjavi i Ogulinskom zagorju. Vozili smo se i u Đakovo i Senj.  Posjetili smo i Bosiljevo, gdje je otac Phil služio svoju prvu misu prije više od pedeset godina. Odsjeli smo u Ogulinu gdje smo posjetili obitelj Franje Bertovića. Sudjelovali smo i u ogulinskoj proslavi blagdana Tijelovo. Putovanje je bilo vrlo ugodno i nadam se da ću se uskoro vratiti.

Ovog se sjećam kad sam bio mlad (Larry Domenčić)

Kako se je približila jesen, moj otac i stariji brat Franjo, krenuli su na svoje godišnje putovanje u Strip District u Pittsburgu, kupiti grožđe. Grožđe je bilo spremno za preradu; očišćeno od stabljika i stavljeno u bačvu za drobljenje. Nakon fermentacije, neznam koliko dugo i nitko nije rekao konačnu formulu. Kad se vino preda u druge bačve za odležanje, ostaje talog. Tata je sad uzeo ostatke grožđa i rasuo ih po maminom vrtu u dvorištu. 

U vrtovima su rasle, rađale paprike i rajčice. Učinak od gnojiva od grožđa proizvelo je loze rajčice duge 3 metra (10 ft). Negdje postoji fotografija od mog tate, kako stoji ispred vrlo velikih biljaka rajčice. Neznam je li vino ispalo dobro, ali rajčice su imale vrlo dobar okus.

Biografska skica (Theresa Rocca) 

Moje ime je Theresa (Terry) Vučina Rocca i druga sam generacija Američkih Hrvata. U braku sam s Ambroseom Rocca koji je rođen u Italiji. Imamo kćer, zeta i desetomjesečnu unuku. Četrdeset i pet godina prije umirovljenja obnašala sam razne dužnosti u administraciji kao medecinska sestra. U mladosti sam bila član New Brighton Junior Tamburitza, zatim kao odrasla osoba, učila sam i vodila juniorske i odrasle sastave hrvatskih, balkanskih i američkih plesova koji su nastupali diljem SAD-a, te u Hrvatskoj kao gosti Matice. New Brighton Junior Tamburiza kojeg sam osnovala, bio je jedan od prvih koji je nastupio na TamFestu 1991. a potom su uslijedili i nastupale druge folklorne skupine. Predavala sam i nastavu kola široj javnosti, osnovnim, srednjim i višim školama, fakultetima i drugim organizacijama. 

Sviram bisernicu i pjevam u Ansamblu Svetog Nikole, i tajnica/rizničarka sam odsjeka 535 HBZ-a, dužnosti koje su obavljali moja teta i baka. Kao što vidite, volim sve hrvatsko, pa naravno kuham i pečem hrvatsko. I ako je bilo teško, jako sam uživala u tečaju hrvatskog jezika kod HBZ-a i predanim učiteljima Franji i Hildi, kao i u druženju učenika. 

KULTURA Prvi hrvatski pjesnički festival u Beču, organizatori otkrili detalje Njemačka zastava PRAVILA U UVJETI Kada vaše dijete ima pravo na njemačko državljanstvo? Izložba - ilustracija POVIJEST U Paragvaju otvorena izložba “Braća Seljan – hrvatski istraživači u Južnoj Americi"
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.