Naslovnica Vijesti

Ohrabrujuće poruke iz dijaspore: Svi se trebamo pokrenuti

Želimo da se posebno prizna koliko su Hrvati diljem svijeta sudjelovali u procesu stvaranja hrvatske države – kad je Hrvatskoj najviše trebalo
04. ožujka 2019. u 13:09 0 komentara 1772 prikaza
Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL

Ivan Grbešić, predsjednik Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, na svom privatnom Facebook profilu objasnio je zašto je 22. kolovoza predložen za "Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske", i što im to znači.

Veliki simbol Bijelo ili crveno polje? Iznenadit će vas što otkrivaju arhivi dijaspore u Americi

Njegovu poruku prenosimo u cijelosti...

Činjenica je da velik dio hrvatskog naroda ne živi u granicama Republike Hrvatske, već diljem svijeta – od Subotice do Punta Arenasa. U Hrvatskoj postoje razne percepcije o Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Znamo da postoji velika razlika između značenja riječi "percepcija" i "istina" – važno je da se konačno odredi što je istina, a što tek percepcija i prepozna vrijednost "dijaspore". 

Među ciljevima ovog dana jest povezivanje Hrvata diljem svijeta i naglašavanje zajedništva jednog i nedjeljivog hrvatskog naroda – ali putem podizanja svijesti u domovini o Hrvatima izvan Lijepe Naše, o njihovu značaju u domovini, o njihovim potrebama, pravima i interesima, a i o njihovim mogućim dodatnim doprinosima Hrvatskoj.

Neki smatraju da dan "Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske" produbljuje uvjerenje da su Hrvati koji žive u inozemstvu različiti Hrvati od onih koji žive u Hrvatskoj. Jesmo različiti! Toga se ne moramo sramiti niti zato ispričavati. Neki su otišli u svijet i vidjeli i naučili nešto novo, nešto drukčije – dok su sačuvali one osnove hrvatske vrijednosti. Ne znači ako smo različiti da ne može biti zajedništva. Baš suprotno. To smo dokazali 90-ih godina. Treba nam međusobno razumijevanje da se gradi zajedništvo među Hrvatima diljem svijeta. I to je jedan od ciljeva predloženog dana.

Neki Hrvati izvan domovine imaju hrvatsko državljanstvo, a mnogo više ljudi nema državljanstvo; neki znaju hrvatski jezik, a više i više njih ne zna. Tko je kriv za to? Trebamo se svi dobro pogledati u ogledalo – ima krivnje sa svih strana. Trebamo se svi pokrenuti. Žalosno je što 3/4 zagovarača npr. dopisnog glasovanja ili većeg broja saborskih predstavnika za Hrvate izvan Republike Hrvatske uopće nema državljanstvo Hrvatske! Naši branitelji borili su se i ginuli za državotvornost Hrvatske. Tko bi zamislio da nas u 2019. godini toliko malo vani ima hrvatsko državljanstvo.

Zagreb Dijaspora želi učiti hrvatski jezik, najveći interes iz Južne Amerike

U 28 godina nismo riješili temeljna pitanja vezana za Hrvate izvan Republike Hrvatske – što se tiče položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini i pitanja državljanstva, dopisnog glasovanja i očuvanja hrvatskog jezika, među ostalim.

Osobno smatram da je potrebno da sva javnost u Republici Hrvatskoj vidi koliko nas ima izvan granica Lijepe Naše i koliko nam je Hrvatska, suradnja i poveznica s njom i naš status bitan – i da želimo da se rješavaju ta temeljna pitanja (koja su se do sada rješavala previše sporo). Koliko je važno da se obilježi "Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske" u "dijaspori", još je toliko važnije da se obilježi taj dan u Republici Hrvatskoj.

Želimo da se posebno prizna koliko su Hrvati diljem svijeta sudjelovali u procesu stvaranja hrvatske države – kad je Hrvatskoj najviše trebalo – i da se zna da želimo i dalje sudjelovati u procesu razvijanja i usavršavanja Hrvatske – ne bi li se stvorile prilike za povratak.

Neki predlažu "Dan Hrvata" kao nacija – da slavimo zajedništvo – svakako, zašto ne. Ali to nije (i mislim da ne smije biti) smisao "Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske". Želimo da se adresiraju pitanja Hrvata u BiH, Hrvata u Vojvodini i Hrvata diljem svijeta... To su naše teme. I zato trebamo svoj Dan!

Zašto 22. kolovoza – Dan "Kraljice Hrvata"?

Uz hrvatski jezik, kojeg nažalost u inozemstvu mnogi iz posljednjih naraštaja više ne govore, vjera jest obilježje hrvatskog naroda u iseljeništvu, gdje su naše crkve/misije najviše pridonijele očuvanju našeg zajedništva, identiteta i kulture, a i našeg hrvatskog jezika – i to mnogo prije nego što je Hrvatska uopće postojala. 

To se vidi najviše u zajednicama gdje postoje hrvatske crkve/misije (pogotovo u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Europi i Australiji). Gdje nema hrvatskih župa/misija (osim u slučaju nekoliko izuzetaka), teže je naći trag (kamoli organiziranu zajednicu) naših Hrvata. A najistaknutija povijesna hrvatska gesla, kao npr. "Bog i Hrvati" i "Vjera u Boga i seljačka sloga", povezuju Hrvate sa svojom vjerom.

Kao djeca "dijaspore" učili smo o sv. Leopoldu Mandiću, sv. Nikoli Taveliću, bl. Alojziju Stepincu, bl. Ivanu Merzu i sv. Josipu (zaštitniku hrvatskog naroda), među ostalima, i u velikom broju naših župa/misija, vise njihove slike ili postoje vitraji koji su posvećeni njima. To su bitni likovi iz naše hrvatske povijesti i dragocjeni uzori, kompasi i uzori u svakodnevnom životu.

Ali važno je istaknuti da je velik broj naših roditelja s područja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine odrastao u dugovječnoj tradiciji štovanja Blažene Djevice Marije i da se u teškim vremenima i nevoljama narod njoj okretao za pomoć. Hrvati su marijanski narod. Srpnja 1935. godine zagrebački nadbiskup Ante Bauer, uz mladog nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca, svečano su krunili Gospin kip u Mariji Bistrici – krunom izrađenom po uzoru na izgubljene, ali ne zaboravljene krune hrvatskih katoličkih kraljeva, Tomislava i Zvonimira, uz 30 tisuća vjernika koji su pjevali Mariji kao "Kraljici Hrvata".

Hrvati Južne Amerike Predloženo podizanje spomenika hrvatskoj dijaspori

Raseljeni po cijelom svijetu, Hrvati (među njima, naši roditelji) zadržali su čašćenje Djevice Marije – i zato je najveći broj hrvatskih župa/misija u dijaspori posvećen Mariji – a nije mi poznato da postoji hrvatska župa/misija u dijaspori koja nema kip ili sliku i vitraje s Kraljicom Hrvata – bilo to s Marijom Bistričkom ili Sinjskom, širokobriješkom ili međugorskom Gospom, u nizu ostalih diljem RH i Bosne i Hercegovine.

Tu smo povezanost proslijedili svojoj djeci, a sada želimo prihvaćanjem 22. kolovoza "Danom Hrvata izvan Republike Hrvatske" osigurati da budući naraštaji budu i dalje povezani s Hrvatskom.

Kad pomislim na predloženi blagdan, pomislim na svoje roditelje; na hrvatske svećenike i časne sestre koji su služili našem narodu i zajednicama u dijaspori tijekom godina; na svemu što su učinili tijekom njihovih života; i na njihovoj žrtvi da sljedećem naraštaju ponude priliku da se postigne nešto više. A "Kraljica Hrvata" simbol je te brige, majčinstva i njegovanja za obitelj i za zajednicu, jedino što dodatno ona brižno gleda na svoj narod razasut po cijelom svijetu. A sam blagdan u sebi nosio bi sintagmu "Kraljice Hrvata", a ne Kraljica Hrvata – samo vjernika.

Ako nam je cilj zajedništvo hrvatskog naroda, predlažemo dan koji nas ujedinjuje uz poruke mira, razumijevanja, majčinstva, obitelji i domovine!

Prijedlog 22. kolovoz nije prijedlog Vlade Republike Hrvatske – već je prijedlog većinske odluke Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske (čiji sam predsjednik).

A danas? Nekad je država vodila popis svoje dijaspore. Imamo jedan iz 1938.

Kraljice Hrvata – "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata), budi svom narodu na pomoći!

Ponosan Hrvat izvan Republike Hrvatske!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.