Hrvatski centar (HC) gradišćanskih Hrvata u Beču već se niz godina intenzivno bavi pitanjem uvođenja dvojezičnog školskog sustava odnosno nastave na hrvatskom i njemačkom jeziku u bečke škole. Ta velika ne samo želja nego i potreba gradišćanskih Hrvata - školovanje na hrvatskom materinskom jeziku, od dječjeg vrtića do studija, do danas se nije ostvarila, bez obzira koja je politička garnitura bila na čelu Austrije. Zašto? Je li to utopija ili je realno htijenje gradišćanskih Hrvata, pitali smo glavnu tajnicu Hrvatskog centra u Beču Gabrielu Novak-Karall, koja se već gotovo deset godina bavi tim pitanjem.
Novak-Karall nam je prvotno ukazala na odredbe Državnog ugovora za narodne manjine iz 1955. Godine koje se tiču gradišćanskih Hrvata u Gradišću i Slovenaca u Koruškoj i Štajerskoj. Oni su tim Ugovorom dobili pravo na upotrebu materinskog jezika na autohtonom području gdje žive, a za gradišćanske Hrvate je navedeno samo područje Gradišća.
„Problem je da veliki dio gradišćanskih Hrvata, i to još od priključenja Gradišća Austriji 1921. godine živi u Beču. S teritorijalnim pristupom manjinskom pitanju, bolje rečeno priznavanju isključivo autohtonog područja, dio manjinske grupe u Beču nema mogućnost ostvarivanja svojih manjinskih prava zajamčenih Državnim ugovorom, pa tako i upotrebe hrvatskog materinskog jezika u javnom životu grada Beča“, pojasnila je glavna tajnica Hrvatskog centra dodavši: „Stoga je jedna od najvećih i najvažnijih političkih zadaća i ciljeva udruga i društava gradišćanskih Hrvata u Beču, a to su Hrvatsko-gradišćansko kulturno društvo, Hrvatski akademski klub i Hrvatski centar, da i Hrvati izvan autohtonog područja, prije svega u Beču, budu priznati kao dio te iste narodne grupe. A za to postoji i zakonska podloga, Zakon o narodnim grupama iz 1976. godine“.
Kako je istakla naša sugovornica, problem je da se i taj Zakon ne može primijeniti na manjinske pripadnike u Beču, jer su u njemu uglavljena manjinska prava vežu uz određen postotak stanovništva. Unatoč svemu tome gradišćanski su Hrvati i u Beču uspjeli već desetljećima svoj materinski jezik njegovati i razvijati. Ali ne institucionalno kroz javne strukture. Hvale vrijedna iznimka je njihov Dječji dvojezični vrtić „Viverica“, koji radi u sklopu Hrvatskog centra. No, potrebe onih koji su u međuvremenu preselili ili su rođeni u Beču, ali i onih koji dnevno putuju iz Gradišća u Beč su mnogo veće. Posebno na području obrazovanja. Ključnom pitanju o kojem ovisi opstanak ove narodne manjine u višejezičnom austrijskom prostoru.
„Dvojezični školski sustav za nas ima ogroman značaj, jer na mladima svijet ostaje. Pod time podrazumijevamo ravnopravno bilingvalno podučavanje svih nastavnih predmeta na hrvatskom i njemačkom jeziku. Jezičnu kompetenciju na oba službena jezika Europske unije. Od toga bi koristi mogli imali i ostali hrvatski doseljenici. A da naša želja i traženje nije utopija nego stvarnost pokazuje u Beču već godinama uspješno funkcionirajuća dvojezična češka Komensky škola, kao i brojne bečke bilingvalne škole engleskog i njemačkog jezika“, istaknula je Novak-Karall.
Na upit da li dvojezični školski sustav gradišćanskih Hrvata u Beču vidi na hrvatskom standardnom jeziku ili na gradišćanskohrvatskom kao varijanti tog jezika, glavna tajnica Hrvatskog centra je odgovorila kako je „važno da standardni hrvatski bude nastavni jezik, ali da bi na svim razinama i gradišćanskohrvatska varijanta tog jezika, kao i povijest, književnost i kultura gradišćanskih Hrvata bili sastavni dio školskog nastavnog kurikuluma“. Posebno je pozitivnim ocijenila nedavni angažman Konferencije predsjednika i potpredsjednika Savjeta šest autohtonih narodnih manjina koji djeluju pri austrijskom Saveznom kancelarstvu, pa tako i gradišćanskih Hrvata, u pitanju skorog rješavanja dvojezičnog školstva u austrijskom glavnom gradu.
„Nadamo se da ćemo u dogledno vrijeme uspjeti riješiti za nas gradišćanske Hrvate, ali i za sve ostale Hrvate u Beču, važno pitanje. Ekspertiza je na našoj strani, a realizacija ovisi o političkoj volji“, zaključila je agilna glavna tajnica Hrvatskog centra u Beču Gabriela Novak-Karall.
