Kako zatražiti hrvatsko državljanstvo, ishoditi osobne dokumente, registrirati vozilo, riješiti priznavanje inozemne svjedodžbe ili diplome, samo su neke od tema o kojima su jučer razgovarali polaznici Tečaja hrvatskog jezika sa Zvonkom Milasom, državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Tom prilikom potomci druge, treće i četvrte generacije hrvatskih iseljenika iz Australije, Argentine, Venezuele, Čilea, Bolivije i Perua ujedno su poručili kako žele trajno ostati u domovini svojih predaka.
"U Australiji je lijepo i dobro živjeti, no jedino se u Hrvatskoj osjećam kao kod kuće. Inženjer sam građevine, stoga vjerujem kako mi pronalazak posla ovdje neće biti problem", rekao je Josip Šutalo.
Psihologinja Carolina Pia Garcia Johnson iz Čilea također dijeli želje svog kolege.
"O Hrvatskoj su mi, dok sam bila dijete, pričali baka i djed. No, zaljubila sam se u domovinu tek kad sam došla živjeti ovdje. Već imam dosta prijatelja, sviram u bendu koji smo osnovali, a padeži su mi bili i ostali najveći problem", istaknula je naša sugovornica.
Alicia Marianna Sabo Vegas, koja je hrvatsko državljanstvo dobila prije nekoliko tjedana, a obiteljske korijene vuče iz Slavonije, naglašava važnost projekta učenja hrvatskog jezika.
"Jezik je najvažniji. Sa znanjem hrvatskog, iako ne živiš u domovini, možeš trajno biti vezan uz sve što se događa ovdje. Nadam se da ću ostati u Hrvatskoj jer ona pruža brojne mogućnosti za jako dobar život", otkrila je ova Hrvatica iz Venezuele.
Andres Mauricio Munoz Gonzales sa suprugom je već počeo novi život u domovini svojih predaka koji su u Boliviju došli s otoka Brača.
"Administracija ponekad zna biti problem, posebno za nas koji ne razumijemo hrvatski jezik. No, sve smo riješili. Upisao sam i poslijediplomski studij grafičkog dizajna u Zagrebu. Polako sve dolazi na svoje mjesto. Od Ureda očekujem da nam pomogne i oko procedura vezanih uz zapošljavanje", priznao je naš sugovornik.
Državni tajnik Zvonko Milas istaknuo je kako ga veseli što potomci hrvatskih iseljenika žele ostati u domovini svojih predaka.
"To pokazuje da naš program postiže svoj cilj. Ima još dosta prepreka za njihov povratak, no isto tako ima i prostora za poboljšanje. Zato smo ove godine omogućili dodatne semestre za usavršavanje hrvatskog jezika, riješili boravišne dozvole, a u tijeku je dobivanje zdravstvenog osiguranja za naše stipendiste. Vjerujem da će Hrvatska uistinu postati zemlja dolaska i ostanka, a ne odlaska", zaključio je Milas.
Projekt učenja hrvatskoga jezika provodi Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Za akademsku godinu 2016./2017. ukupno je odobreno 155 stipendija. Među dodijeljenim naknadama 11 ih je za internetsko učenje.
Gospodo nisu svi negativci i neradnici kao 90% komentatora. Treba znati pa vidjeti i neke pozitivne stvari u Hrvatskoj a nije da ih nema.