Naslovnica Priče

Zastupnik Hrvatskog sabora negira temelje hrvatske državnosti

Strijeljano je 38 novinara, 100 ih je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 131 novinar protjeran je ili pobjegao izvan tadašnje Jugoslavije da bi spasio živu glavu
31. svibnja 2018. u 10:48 53 komentara 10376 prikaza
Nenad Stazić
Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Saborski zastupnik Nenad Stazić bio je novinar Hrvatskog radija prije profesionalnog bavljenja politikom, što je za ovu priču vrlo važna činjenica. On je već ranije znao imati verbalne ispade prema političkim neistomišljenicima. Hrvatski mediji bili su prilično blagonakloni prema bivšem kolegi i nisu tome pridavali pažnju kakva je bila potrebna. Nažalost, mediji nisu primjereno reagirali niti na njegov posljednji ispad kada je Stazić na svom Facebook profilu napisao: "Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika".

Damir Krstičević Kuća slavnih Amerikanci su priznanjem Krstičeviću demantirali Pupovca i SNV

Nakon burnih reakcija njegovih saborskih kolega, uglavnom s desne političke scene, i vrlo oštre reakcije predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji je nekoliko puta Staziću poručio da ga treba biti sram, on je bez namjere da se ispriča pokušao relativizirati svoju izjavu, pa je manipulirajući povijesnim činjenicama rekao: "Angela Merkel u Moskvi je rekla da njemački narod nikad neće biti dovoljno zahvalan ruskom što ih je izbavio iz fašističkih ralja. Nisam čuo, a neću ni čuti da ćemo reći da nikad hrvatski narod neće biti dovoljno zahvalan Titovim partizanima što nas je oslobodio od fašizma".
 
Očito aludirajući na to da se pobjednička partizanska vojska nakon 1945. nije riješila dovoljnog broja poraženih i zarobljenih vojnika te nevinih civila koji su se povlačili iz Hrvatske i Slovenije ne želeći prihvatiti komunističku vlast, Stazić je pokušao biti ciničan i to nazvao šlampavošću pobjednika. 

Kad se suočio s oštrom reakcijom nekih svojih kolega, prvenstveno Hrvoja Zekanovića i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, Stazić je pokušao manipulirati povijesnim činjenicama. On je, naime, uzeo za primjer njemačku kancelarku Merkel i njezinu zahvalnost ruskoj vojsci koja ih je oslobodila od fašizma. Zapitao se Stazić zašto nitko u Hrvatskoj ne hvali Titove partizane koji su porazili NDH. Ova Stazićeva manipulacija povijesnim činjenicama slojevita je i opasna na više razina. 

Prvo, Stazić zanemaruje činjenicu da je hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu bio podijeljen. Manji dio Hrvata sudjelovao je u ustaškom pokretu, dok je puno više njih sudjelovalo u antifašističkom pokretu. Masovna prisutnost Hrvata u antifašističkom pokretu nije bila praćena proporcionalnom uključenošću u komunističku partiju. Sve do pred kraj 1943. godine Hrvati su činili glavninu partizanskih jedinica. Nijemci nisu bili tako podijeljeni. Oni nisu ratovali jedni protiv drugih i na kraju Drugog svjetskog rata nije bilo Nijemaca na strani pobjednika.

Negirajući ove činjenice Stazić želi poručiti da Hrvati nisu sudjelovali u antifašističkoj borbi i da su drugi pobijedili fašizam koji je bio prisutan u Hrvatskoj isto onako kao što je bio u Njemačkoj. Jasno je tko bi prema Staziću trebali biti ti drugi. On ih imenuje. To su isti oni koji prema njegovim riječima, nisu do kraja obavili posao. To su isti oni koji su monopolizirali vlast u bivšoj SFRJ, državi u kojoj su više od dvije trećine političkih i državnih funkcija držali Srbi. 

Stazić bi htio da netko u Hrvatskom saboru službeno zahvali Titu i partizanima i tako komunističkom totalitarizmu navučemo demokratsko ruho. Stazić zaboravlja da je Njemačka provela lustraciju i kažnjavala sve koji su ikad nešto napravili protiv ljudskih prava u proruskom režimu bivše Istočne Njemačke (DDR). 

Da je Hrvatska tako nešto napravila Nenad Stazić ne bi imao priliku govoriti u Saboru, pa onda niti širiti verbalnu agresiju svojim govorom mržnje. Kad je kancelarka Merkel zahvalila ruskoj vojsci na oslobađanju od fašizma sigurno nije mislila i na ono što se događalo nakon sloma Hitlerove Njemačke, jer da jest nikad ne bi provela lustraciju u Istočnoj Njemačkoj. 

Pogledajmo sad malo konkretnije o kakvom to nedovršenom poslu govori zastupnik i bivši novinar Nenad Stazić. Prema istraživanju pokojnog novinara Večernjeg lista Josipa Grbelje, čiji rad je jedan suvremeni publicist besramno prepisao i potpisao kao svoj vlastiti, ne navodeći izvor svojih podataka, 1945. godine strijeljano je 38 novinara, 100 ih je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 131 novinar protjeran je ili pobjegao izvan tadašnje Jugoslavije da bi spasio živu glavu. Da bi preživjeli 45 je novinara promijenilo profesiju. Od 330 novinara koji su to bili po profesiji 1941. godine, samo je 27 dobilo dopuštenje bavljenja novinarstvom. Od tih 27 neki su bili fotoreporteri i nisu pisali. 

"U Hrvatskoj je 1945. godine strijeljano više novinara nego u svim zemljama zajedno koje su izgubile Drugi svjetski rat", napisala je profesorica Antonija Huljev iz Osijeka koja je na svom Facebook profilu podsjetila na ove podatke te dodala kako su nakon 67 godina na Sljemenu djelatnici Ureda za istraživanje žrtava komunističkih zločina iskopali tijela dvaju razreda srednje škole. 

"Svega pet kilometara od Trga bana Josipa Jelačića i svega 35 centimetara ispod zemlje kamo zagrebački izletnici koračaju svake nedjelje", podsjeća profesorica Huljev. 

Domagoj Tomas uredio je "Rimski dnevnik svećenika Ivana Tomasa 1943. – 1944.", u kojemu je između ostalog zapisano: "Biskupi navode likvidaciju na Širokom Brijegu: 28 franjevaca, bez ikakvih izgleda za suđenje. Oni nisu nikada digli oružje protiv Narodnooslobodilačke vojske, kako su lažno bili optuženi; naprotiv, uglavnom svi ti mučki pobijeni franjevci bili su dobro poznati protivnici fašizma. Prema prihvaćenim novijim rezultatima istraživanja, sveukupan broj žrtava iz redova Katoličke Crkve u Hrvata tijekom Drugoga svjetskog rata iznosi 583 ubijena svećenika, redovnika, časne sestre i bogoslova".
 
Nakon svega treba se zapitati gdje je granica poštovanja minimalnih civilizacijskih normi za saborske zastupnike. Trebaju li u Saboru sjediti ljudi koji otvoreno opravdavaju masovne zločine i genocid, a posebno kad to rade tako da zazivaju nastavak ubijanja i progona? U cijeloj ovoj priči Nenad Stazić manji je problem. Puno veći problem su njegovi drugovi iz SDP-a koji njegove ovakve riječi ne smatraju dovoljnu teškima da bi ga izbacili iz članstva svoje partije. 

Stazić nam vrlo perfidno želi nametnuti stav po kojem trebamo biti zahvalni vojsci koja je bila čuvar zločinačkog režima od kojeg smo se oslobodili tek kad smo ih vojno porazili. Baš zato ne smijemo zaboraviti da je srbijanski politički vrh vojnu agresiju na Hrvatsku opravdavao lažnim tvrdnjama da su svi Hrvati bili uz ustaški režim negirajući vodeću ulogu Hrvata u antifašističkom pokretu...

Izvješće Vijeća Europe Da netko nije olako zaboravio što se događalo u svibnju 1991. danas ne bismo imali takvih problema Rudolf Perešin Opet nije moglo proći bez provokacija Velikosrbi nemaju dovoljno mračne laži protiv naše 'Kristalne kocke vedrine' Beli Orlovi kao Očerupane Ćurke Zašto se moramo sjećati Bljeska?
  • Avatar beskucnik
    beskucnik:

    Kak vam se nije zahvalila pa vec 80 godina SILUJETE Hrvatski narod..

  • Bassar:

    Kada čitam ove komentare (ne sve, ali puno njih) pitam se tko smo mi, tko su naša djeca i da li oni, ti danas još mali, imaju budućnost. Da li možda radimo za njih, za djecu? Ja polako prestajem u to vjerovati.

  • sudbina x:

    Žalosno, što takvo četničko srpskopetokolonaško smeće sjedi u Hrvatskom saboru a hrvati ga plaćaju...Mamicu mu maminu...