Povodom blagdana Svih Svetih i Dušnog dana, s vjerom u Vječni život mi u Kanadi odlazimo na molitvene susrete, sjećanja i odavanja časti i zahvale Bogu za umrle u našim obiteljima, prijatelje, suradnike, znance, domoljube koji su svojom predanošću učvrstili temelj postojanja Hrvatske. Ovaj skromni Listek je tek mikroskopska točkica u ispisanim tomovima o opstanku Hrvata. Zato su moje refleksije djelić iz mikrosvijeta postojanja zajednice Hrvata u Južnom Ontariju.
Furt su mi u uhu versi: Listeka ne pišem tebi ja, da već ne buš suze ronila... za me naj se ti bojati, srce nemrem drugoj dati... moja ružica (Hrvatska).
Ove godine u srpnju, anđeli su ponijeli latice duše, nezaboravne, uzorite osobe, koja je srcem i umom njegovala hrvatske korijene i ostavila neprocjenjivu baštinu mladeži na kojoj niče budućnost naše zajednice u Kanadi. Sjećamo se s pijetetom na gospođu Jelenu Vrdoljak, rođenu Zen. Posmrtni ostaci gospodina Nikole Vrdoljaka, preminulog 2013. i odane mu supruge Jelene bit će položeni 24. studenog u Holy Family Mausoleum.
Svi smo upoznati s velikim doprinosom koji je pokojni Nikica Vrdoljak dao Hrvatsko-kanadskoj folklornoj zajednici, njegovom neizmjernom radu gotovo pet desetljeća pa i žrtvi za opće dobro hrvatske zajednice u Kanadi. Ali, negdje u sjeni njegova lika, u pozadini svjetskih pozornica, stajala je jedna divna, i plemenita Jelena. Tim je riječima u svome nekrologu našu Jelenu ispratila Karmela Kristić.
Tiho, skromno, ali u istoj mjeri neumorno je radila Jelena Vrdoljak, i žrtvovala se da bi njih dvoje zajedno uzdigli naraštaje naših folkloraša Zrinske i Frankopane, društvo kojeg su često zvali svojim trećim djetetom. Nikica i Jelena dolazili su na probe Zrinski – dok je gospodin Nikica poučavao ples i pjesme, gospođa Jelena brinula je o uređivanju, restauraciji i izradi hrvatskih narodnih nošnji.
Bila je eruditske naobrazbe iz područja hrvatske kulture, osobito tradicijske i narodnog ruha. U početnim godinama FA Zrinski i Frankopani nije imalo mogućnosti za kupovanje nošnji i nakita pa je Jelene osiguravala izradu i nabavku izvornih nošnji. Ona je bila snalažljiva i kreativna žena koja je znala na razne načine iz ničega napraviti remek djelo temeljeno na hrvatskoj tradicijskoj kulturi.
Vrdoljaci, novodošli emigranti sredinom 20. stoljeća, "od grla su otkidali" za svoje treće dijete. Zato njima, i cijeloj obitelji Vrdoljak velika hvala.
Jelenina kreativnost i umjetničko rukotvorstvo posebno su došle do izražaja u izložbama na raznim međunarodnim scenama tradicijske kulture u Torontu i okolici, gdje stranci nisu mogli odoljeti, nego se samo diviti našoj kulturi, raskošnim nošnjama, ljepoti baštine i naše domovine. Ona je osigurala da Hrvatska postane prepoznatljiva i cijenjena u međunarodnoj zajednici, u doba kada je komunistički režim radio sve da uništi hrvatsku kulturu, jezik i baštinu. Nije im bilo svejedno kad ih je dočekala slika Zrinski i Frankopana na naslovnoj stranici Torontski novina, na Uskrsno jutro s čestitkom "Sretan Uskrs".
Gospođa Vrdoljak nas je učila i zahtijevala da uvijek budemo ponosni i uredni u narodnom ruhu. Svaki detalj pregledavala je pozornošću etnologa – pogotovo kod ženskih plesačica kako bi bile uštirkane i nakićene od glave do pete. Nijedan mali detalj nije propuštala. A najviše je naglašavala da se glava drži gore, da budemo ponosni, da naši osmjesi zahvate cijelo lice – od uha do uha, i da punim srcem i glasom pjevamo da bi svi osjetili našu toplinu, ponos i ljepotu naše domovine Hrvatske.
Ovih posljednjih godina, nakon smrti svog supruga, gospođa Jelena Vrdoljak i dalje je ostala aktivna članica FA Zrinski Frankopan. Uvijek je željela znati o našim aktivnostima, i nenametljivo nas je savjetovala o svemu, o pjesmi, plesovima, nošnjama i svim odlukama društva. Kao prava majka, uvijek je bila brižna, dala nam je samostalnost, a bila je dostupna kad god je bila potreba. Uvijek je bila ponosna na naše uspjehe i ostala nam najveći navijač i savjetnik.
Postupala je prema svima nama majčinski, na osobnoj razini upoznavala se s našim osobnim životnim borbama i brinula se, i suosjećala s nama. Ona je svojim vlastitim životom bila uzor svima nama, hrabrila nas i podržavala. Ne mogu nabrojati koliko je puta u našim telefonskim razgovorima u zadnji godina mene osobno savjetovala "ne daj se Karmela, budi jaka, budi hrabra."
Kako pjesma kaže, Lijepa moja milena, Jelena. Uime svih nas Zrinski, uime zajednice Hrvata u Kanadi za koju si se cijeli život borila i žrtvovala, u moje osobno ime – neizmjerno vam hvala za sav vaš trud, rad, ljubav, majčinstvo i prijateljstvo. Naše društvo bez vas ostalo je osiromašeno i s velikom prazninom. Ali nećemo zaboraviti vaše riječi – borit ćemo se, nećemo se predati, i nastojat ćemo nastaviti što ste vi započeli. Trudit ćemo se da to bude dostojanstveno i vama na ponos.
Još jednom vam velika hvala, a cijeloj obitelji Vrdoljak i Ferenac izražavam iskrenu kršćansku sućut", riječi su Karmele Kristić – dugogodišnje članice i plesačice Folklornog Ansambla Zrinski i Frankopan.
