Obitelj Lušić rodni Split napustila je 8. ožujka 1966. godine. Otišli su najprije vlakom u Zagreb, a onda u Trst i Genovu, pa brodom "Guglielmo Marconi" kroz Suez do daleke Australije.
"Naime, otac Šime, pomorac rodom iz Supetarske Drage na Rabu, u Australiji je imao nećakinju koja ga je nagovarala da dođe. Nije mu bilo teško donijeti odluku jer kod kuće je živio sa suprugom, troje djece, maminom tetom, djedom i bakom, a on je jedini primao plaću. I tako je odlučio napustiti rodnu grudu i krenuli smo za boljim životom. Ondje smo došli za Uskrs 1966. Stariji brat Vlado, tada osamnaestogodišnjak, odmah je počeo radi kao kadet na brodu, dok je desetogodišnji Jakša išao u osnovnu školu", prisjeća se Mišo Lušić, koji je odmah shvatio da mu nema druge nego ići na zanat.
"Tako sam upisao za soboslikara. Zatim sam završio jednogodišnji poduzetnički tečaj", objašnjava naš sugovornik te dodaje kako se 1970. oženio Tanjom Lang, rodom iz Splita, a koju je upoznao u Sydneyu, i s kojom ima dva sina.
Vaterpolska karijera
U splitskom klubu "Jadran" Mišo je igrao vaterpolo, stoga je bilo logično da u Brisbaneu nastavio sa sportskom karijerom.
"U Australiji sam nastupao za 'Magyars WK', za reprezentaciju Queenslanda, a 1980. prekinuo sam igračku karijeru zbog restorana, ali nastavio sam kao trener. Vodio sam reprezentacije za igrače mlađe od 21 godine. Brat Jakša branio je za Australiju i to protiv Jugoslavije u Njemačkoj. Bio je vratar reprezentacije četiri godine. Također sam igrao i nogomet za prvoligaški klub 'Azzuri' da bih nakon toga, kada se osnovala brisbanska Croatia, bio prvi trener, a i igrač", otkriva Lušić.
Krajem sedamdesetih godina u Brisbaneu se počeo emitirati etnički radio čiji je Mišo bio jedan od utemeljitelja i prvi koordinator hrvatskoga jezičnog programa.
Među igračima vaterpola imao je prijatelja trgovca koji ga je pozvao da dođe raditi za njega. Sedam godina poslije postao je glavni direktor tvrtke s prodavaonicama diljem države Queensland.
Nakon toga naš sugovornik je dao otkaz te s roditeljima i suprugom 1980. otvorio prvi "Misho’s Restaurant".
Promotor dalmatinske kuhinje
"Majka Tereza i otac Šime bili su kuhari, a supruga Tanja i ja smo posluživali. Bio je to pravi dalmatinski restoran. U to vrijeme u Brisbaneu nije bilo slične kuhinje. Roditelji su otišli u mirovinu 1986. godine, a Tanja i ja smo nastavili te 1988. otvorili drugi restoran koji smo nazvali 'Spalato', a u kojemu je kuhao Ivo Kondrić iz Opatije. Prvi restoran smo prodali 1992., a drugi 1994. Tri godine kasnije otvorili smo treći restoran i opet ga nazvali 'Misho’s Restaurant'. I njega smo 2007. prodali", ističe Mišo, tvrdeći: "Naši doseljenici ne izlaze mnogo u restorane. Oni su došli u Australiju da zarade nešto novca te da se vrate u domovinu, pa tako i žive, odnosno ne troše, ali uglavnom se nikada ne vrate nego samo sanjaju o rodnom zavičaju".
"Želja za povratkom u Hrvatsku, odnosno u Dalmaciju, kod mene je bila prisutna od prvog dana. Prilike to nisu dopustile u prošlosti, ali otkad mi mlađi sin živi u Dubrovniku, ta želja se ostvarila", naglašava naš sugovornik.
I za kraj, koliko vam je nedostajala rodna gruda?
"To je teško odgovoriti jer obje zemlje su lijepe na svoj način. Obje imaju dobrih i loših strana, ekonomskih i političkih problema. Nostalgija je to što nas vuče natrag", zaključuje Lušić.
Željka Lešić
