Njegovo ime znamo jedino zato što je ispisano velikim slovima na fotografijama pročelja njegova saloona koji je, sa slikom unutrašnjosti svoje udobno opremljene gostionice, poslao obitelji u Gorski kotar.
Slike su sačuvali daleki nasljednici do kojih o Nicku nisu doprle nikakve vijesti. Možemo tek nagađati koji je među onima na slikama.
Stoji li na radnom mjestu ili se radije pokazuje kao gospodin s uvjerljivim brčinama i šeširom?
No sigurno je da je zadovoljan svojim američkim uspjehom!
Verzuh je rijetko prezime. Svega je sedam puta zabilježeno na listama iseljenika koji su u razdoblju od 1892. do 1924. stizali na Ellis Island.
No na tom popisu nema Nikole-Nicka. Znači da stiže ranije ili se iskrcava u nekoj drugoj luci, možda u Philadelphiji, Baltimoreu ili Bostonu.
Verzuhi u Ameriku dolaze iz Gorskog kotara - najprije majka s djecom, nekoliko mjeseci potom Anton iz Severina putuje u Colorado, a nakon više godina stiže još samo jedan momak.
Pažnju ipak privlači sirota Ana u dobi od 36 godina.
Mjesto prebivanja iz kojeg dolazi navedeno je pogrešno kao Roudal! Ana se 29. prosinca 1900. ukrcava u Le Havreu na parobrod La Bretagne i stiže u New York 7. siječnja 1901. godine.
Na listi putnika upisana je kao kućanica, s 36 dolara u džepu. Koliko godina života - toliko dolara!
S njom je u društvu i susjeda Marija Grgurić (23), no upadljivo je da Ana ne spominje muža, a ima brojnu djecu - Josu (15), Anu (13), Terezu (5) i Danicu koja ima samo dvije i pol godine. Majka i djeca odlaze kod šurjaka i strica u jedno od najčešćih odredišta hrvatskih iseljenika - u Pittsburgh, Pennsylvania.
Od kakve nevolje Ana bježi?
Što joj se dogodilo s mužem, ocem brojne djece? Nastradao u nesreći? Propio se, zapostavlja i zlostavlja obitelj?
I tko je šurjak kojem povjerava spas svoje djece? Je li to imućan, ali možda osamljeni Nick? Možemo jedino nagađati.
Ako su ona i djeca doista došli Nicku, znači da su se u međuvremenu vjerojatno iz naseljenih i visokoindustrijaliziranih krajeva sjeveroistoka SAD-a preselili na rančerski sjeverozapad, među krave i "kravare".
Planinski predjeli Montane posljednje su indijansko utočište. Nakon konačno završenih ratnih sukoba i brojnih čarki, krajem stoljeća iz tog područja odlazi vojska, a u bivšim utvrdama osnivaju se škole za industrijsku obuku mladih Indijanaca (1892.) koje vlasti žele uklopiti u moderni život.
Iako rodom iz Gorskog kotara, Nicka vjerojatno ne privlače toliko gorski predjeli koliko pogodnost da tu izgradi svoj saloon. Montana je tada zemlja velikih rančeva i brojnih kauboja, omiljenih gostiju takvih okupljališta, no i kraj do kojeg dopire razvoj industrije.
Trinaest godina poslije sirote Ane, u Ameriku dolazi 17-godišnji Rudolf Verzuh, također iz nečitko ispisanog mjesta u "Austriji" (Pinowae?).
U New York stiže 21. veljače 1913. brodom iz Le Havrea i odlazi u East Helenu, Montana - stricu Nicku Verzucku!
Tko bi to mogao biti ako ne onaj ponosni vlasnik saloona!
Jesu li se članovi goranske obitelji Verzuh okupili i skrasili u East Heleni u Montani?
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
