Moja Hrvatska
Naslovnica Priče

SVAKE SRIJEDE upoznajte jednog hrvatskog velikana iseljenika

Knjiga Hrvatski velikani objedinila je 25 najpopularnijih, 100 najznamenitijih i najzaslužnijih te 300 najznačajnijih hrvatskih velikana. Njihove portrete sada možete čitati i na Mojoj Hrvatskoj
09. studenoga 2016. u 09:00 0 komentara 602 prikaza
Božo Skoko
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ne postoje narodi ni države koji ne čuvaju i ne slave uspomenu barem na neke ljude iz svoje prošlosti, koji su ih za života zadužili svojim djelima ili njihovo ime proslavili u svijetu. Među njima ima onih čija ostvarenja trajno svjedoče o njihovoj veličini i o kojima znamo mnoštvo detalja iz njihova života, a ima i onih o kojima se vrlo malo zna. 

Dapače, njihove su sudbine više stvar legende, nego ozbiljnih povijesnih činjenica. Međutim, njihov lik i djelo u narodu žive stoljećima i prenose se naraštajima, da bi se itko ozbiljan usudio ignorirati tu činjenicu... Neke su njihovi sugrađani još za života slavili i opjevali, a nekima je zaslužena slava pripala godinama pa i stoljećima nakon što su napušteni i zaboravljeni napustili ovaj svijet... 

Nisu svi oni nužno rođeni u tom narodu ili državi, ali su im u nasljeđe ostavljali dobra ili su pridonosili njihovim uspjesima na kulturnom, gospodarskom, vojnom, političkom ili nekom drugom području. Isto tako, nisu svi oni kojima se dive djelovali u svojoj domovini, već su značajne tragove ostavljali diljem svijeta, ali ih se sunarodnjaci s ponosom prisjećaju jer su tako svoj narod stavljali uz rame nadmoćnijima i naprednijima, pronoseći njegovo ime u inozemstvu. 

Neke od njih poštuju i slave istodobno i u više država, a o nečijoj pripadnosti se vode i sporovi. Sve njih nazivamo velikanima. Njima u čast imenujemo trgove i ulice, izrađujemo umjetnička djela, gradimo institucije i skladamo opere. Oni su naši uzori i modeli poželjnog djelovanja. A ovisno o veličini njihova djela i sposobnosti države da ih "brendira" i predstavi svijetu, mogu postati i globalni uzori. 

U odnosu na broj stanovnika i veličinu države, Hrvati i Hrvatska su Europi i svijetu darovali natprosječno velik broj znanstvenika, kulturnjaka, prosvjetitelja, izumitelja, ratnika, svetih ljudi, talentiranih sportaša i stvaratelja na drugim područjima života, koji su ostavili iznimno značajne tragove u razvoju europskog kontinenta, doprinosu svjetskoj civilizaciji te stvaranju, razvoju i očuvanju Hrvatske. 

O hrvatskim velikanima koji su živjeli i djelovali izvan hrvatskih granica moguće je naći prikaze u različitim izdanjima objavljenima u Bosni i Hercegovini, susjednim zemljama te u dijaspori. Doduše mnogobrojni su izvori i u domovini o dijaspori, posebice u institucijama koje su održavale trajnu vezu s našim iseljenicima, poput Hrvatske matice iseljenika, Matice hrvatske, Instituta Ivo Pilar i sl. Zbirni prikaz, koji donosi najrelevatnija imena po pojedinim zemljama, svakako je izdanje "Iseljena Hrvatska" autora Ivana Čizmića, Marina Sopte i Vlade Šakića (Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.). Međutim, njime nisu obuhvaćene neke zemlje i velikani. 

Zbog iznimne važnosti hrvatskih tragova u tim zemljama i dobre pokrivenosti literaturom, želimo skrenuti pozornost na nekoliko korisnih izvora koji se bave hrvatskim velikanima u Austriji, Španjolskoj, SAD-u, Australiji, Vojvodini te BiH.

O hrvatskim velikanima u Austriji korisna je knjiga "Kroatisches Wien / Hrvatski Beč" (Carl Gerold's Sohn, Beč, 2014.) autora dr. Josipa Seršića. U toj su knjizi posebno zanimljivi podaci o Hrvatima na austrijskim carskim dvorima, koji su bili izaslanici, diplomati, savjetnici, kardinali, biskupi, svećenici, glazbenici, trgovci, književnici, ugostitelji, sportaši, vojni časnici... Svrha knjige je istaknuti višestoljetne veze Hrvata u Austriji, s naglaskom na Beč kao središte Habsburške Monarhije. Budući da su poznati veliki dopronosi Hrvata Monarhiji, kroz dugu i tešku povijest, ovo je zasigurno značajno vrelo informacija. Godine 1997. Neven Budak objavio je rezultate projekta "Kroatien in Wien 1790-1918." (Hrvati u Beču 1790-1918.), na kojem je radilo više suradnika. Nažalost, taj rukopis na njemačkom jeziku od 187 stranica još nije objavljen kao knjiga, ali je pohranjen kao vrijedno istraživačko djelo u biblioteci austrijskog ministarstva znanosti. 

Prvi sustavni pregled o djelovanju Hrvata u španjolskom glavnom gradu Madridu objavio je publicist Gojko Borić u Hrvatskoj reviji br. 1 iz 2010. godine pod naslovom "Hrvati u Madridu". Poznato je kako je Španjolska bila svojevrsno utočište za studente i intelektualce, nakon završetka Drugog svjetskog rata, zbog straha od odmazde i(li) progona iz poslijeratne Jugoslavije. Među pjesnicima su tu bili, da spomenemo one koji su se poslije afirmirali svojim knjigama i u emigrantskim publikacijama: Luka Brajnović, Duško Ševerdija, Husnija Hrustanović, Srećko Karaman, Gabriel Cvitan, Antun Bonifačić, Ivo Lendić, Vinko Nikolić i brojni drugi manje poznati.

Hrvatska revija u broju od prosinca 1951. opisuje znanstvene uspjehe hrvatskih intelektualaca koji su bili namještenici ili vanjski suradnici institucije "Consejo Superior de Investigaciones Cientificas" (Visoko vijeće za znanstvena istraživanja) u Madridu, a to su bili sociolog Anton Wurster, encikopedist i slavist Pavao Tijan, muzikolog fra Branko Marić, pravnik Vladimir Vince, enciklopedist dominikanac Hijacint Eterović, kemičar Gojko Kremenić, pravnik Marijan Gec, liječnik dr. Ivo Tuškan, povjesničar Pero Vukota, pjesnik i medijski teoretičar Luka Brajnović, ekonomist Pavao Berkeš, politolog Boris Široki, knjižničarka Nevenka Dragičević i mnogi drugi, koji su se i nakon odlaska iz Španjolske istaknuli u svojim zvanjima. U okviru te ustanove objavili su članke, knjige i doktorske disertacije.

Borić u ovom temeljitom pregledu donosi niz biografija uglednih Hrvata, koji su živjeli i stvarali u Španjolskoj: Pavao Tijan (Senj, 1908 – Madrid, 1997) slavist i enciklopedist, Luka Brajnović (Kotor, 1919 – Pamplona, 2001), književnik, novinar, publicist i teoretičar medija, o. Franjo Hijacint Eterović (Pučišća na Braču, 1913 – Chicago, 1981), dominikanac, kulturni djelatnik i enciklopedist, Zdravko Dučmelić (Vinkovci, 1923 – Buenos Aires, 1989) umjetnik, prof. dr. Duško Jelavić (Veliki Prolog, 1923), medicinski stručnjak, Karlo Mirth (Otočac, 1917) publicist, urednik, izdavač i esejist, Rajmond Kupareo (Vrboska na Hvaru, 1914 – Zagreb, 1996), svećenik, književnik, teološki i filozofski pisac, prof. dr. Anton Wurster, (Rijeka, 1913 – Pamplona, 1961) filozof i sveučilišni profesor, nadbiskup vrhbosanski Ivan Ev. Šarić (Travnik, 1871 – Madrid, 1960) i dr.  

Kad smo kod zaslužnih Hrvata koji su djelovali u Španjolskoj, posebno treba još jednom naglasiti imena Luke Brajnovića i Pavla Tijana. Brajnović je, nakon studija filozofije i književnosti u Zagrebu i Madridu te prava u Pamploni, gdje je i doktorirao, od 1960. do 1992. radio kao sveučilišni profesor informacijskih i komunikacijskih znanosti u Pamploni. Gotovo trideset godina pisao je vanjskopolitičku kolumnu u dnevniku Diario de Navarra, a bio je urednik i u časopisu Nuestro Tiempo, te je surađivao i u drugim revijama u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku.

Objavio je niz knjiga o novinarstvu, kao Tecnologia de la informacion (1967.), Deontologia periodistica (1978.), El ambito cientifico de la informacion (1979.), te knijiževnih djela, poput Poema americano i Ex ponto. Sveučilište Navarra u Pamploni ustanovilo je međunarodnu novinarsku nagradu "Premio Brajnovich de la Comunicación", koju su dobili najistaknutiji svjetski novinari, a među njima posthumno i hrvatski novinar Siniša Glavašević.

Posmrtno je izišla Brajnovićeva autobiografija Despeididas y Encuentros (Rastanci i sastanci), u kojoj opisuje ne samo svoj životni put nego i stradanja i težnje hrvatskoga naroda. Zaslužan je za promociju istine o Hrvatskoj u Španjolskoj te pomaganje Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.

Pavao Pablo Tijan je poznat kao pokretač i urednik Španjolske kulturne enciklopedije (Enciclopedia de la Cultura Espańola). Od 1938. jedan je od prvih suradnika Mate Ujevića na pripremama Hrvatske enciklopedije. Zaslužan je za zaštitu kulturnih i povijesnih spomenika tijekom Drugoga svjetskog rata. Jedan je od utemeljitelja Sveučilišta u Sarajevu za vrijeme NDH. U svibnju 1945. napušta Hrvatsku, a u Rimu skupa s Krunoslavom Draganovićem i nizom drugih intelektualaca sudjeluje u objavljivanju spomen-knjige o stradanju hrvatskoga naroda Martyrium Croatiae (na latinskom).

Godine 1947. odlazi u Madrid organizirati španjolske slavističke studije. Bio je član Visokog vijeća za znanstvena istraživanja (Consejo Superior de Investigaciónes Cientificas). Zahvaljujući njegovim nastojanjima promovirana je hrvatska kultura u Španjolskoj, a postaja "Radio Nacional de Espańa" emitira emisije na hrvatskom jeziku. U Španjolskoj je smatran, ne samo "velikim Hrvatom", nego i "velikim Španjolcem".

Ima čak nekoliko knjiga koje mogu biti dobar izvor informacija o hrvatskim velikanima koji su djelovali na američkom kontinentu. Kad su u pitanju Sjedinjene Američke Države nedvojbeno je nezaobilzna knjiga Jure Prpića "Hrvati u Americi", čiji je prijevod na hrvatski 1997. objavila Hrvatska matica iseljenika. Uz opsežan prikaz povijesti hrvatskih iseljenika SAD-u te njihova doprinosa na svim područjima života i djelovanja, autor u ovoj knjizi detaljno prikazuje i najznačajnije hrvatske velikane, odnosno Hrvate koji su ostavili najdublji trag u tamošnjem društvu na području kulture, umjetnosti, znanosti, politike, gospodarstva, sporta...

Posebno su temeljito predstavljeni prvi hrvatski misionari među tamošnjim indijancima Ivan Ratkay, Joseph Kundek i Ferdinand Konščak, potom Nikola Tesla, kapetan Anthony Lucas (koji je započeo eksploataciju nafte u Texasu), Ivan Meštrović, Maksimilijan Vanka (čije freske posvećene životu hrvatskih iseljenika u crkvi svetog Nikole u Millvaleu, Pennsylvania, Amerikanci smatraju remek–djelom), Joe Magarac (legendarni mitski radnik iz čeličana) te hrvatski političari Nick Begich, Dennis Kucinich, Rudy Perpich, Mike Stepovich i dr.   

Iznimno vrijedna i opsežna knjiga o Hrvatima u Australiji je "Croatians in Australia: Pioneers, Settlers and their Descendants" (Hrvati u Australiji – pioniri, doseljenici i njihovi potomci) iz 2004. (nakladnik: Wakefield Press, Kent Town) mladog istraživača dr.sc. Ilije Šutala. Njezina posebna vrijednost je što je australskoj javnosti uspjela približiti hrvatsku iseljeničku zajednicu i njezine doprinose tamošnjoj državi. O Hrvatima u Australiji zanimljive činjenice donosi i knjiga "Australski Hrvati: Mitovi i stvarnost" autora dr. Borisa Škvorca, a u nakladi Hrvatske matice iseljenika (Zagreb, 2005.).

Riječ je o prvoj knjizi iz novog Matičinog knjižnog niza "Hrvati u svijetu", koji se bavi znanstvenom analizom kulturnog života Hrvata i građana hrvatskog podrijetla u domicilnim zemljama, a koji uređuje Vesna Kukavica. Autor tih ukoričenih kulturoloških studija koje raščlanjuju teme našega iseljeništva, književnosti u dijaspori te kulturnog života izvan matične zemlje, profesor je na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu. Inače, ljetopis Iseljenički zbornik Hrvatske matice iseljenika redovito objavljuje portrete poznatih i manje poznatih hrvatskih velikana sa svih svjetskih meridijana i paralela. 

Poznato je kako su Hrvati u Čileu iznimno ugledna zajednica, koja je toj zemlji dala niz poznatih, priznatih i zaslužnih književnika, znanstvenika, državnih dužnosnika, biskupa... O čileanskim piscima hrvatskog podrijetla knjigu je napisala Željka Lovrenčić pod nazivom "Od pustinje do ledenjaka – Književnost čileanskih Hrvata". Autorica razmatra čileansku književnost općenito i u tom kontekstu analizira važnost književnika hrvatskog podrijetla.

Najveći dio četvrtog poglavlja te knjige je posvećen trojici književnika, koje autorica smatra najznačajnijima: Nicolasu Mihovilovicu Rajcevicu (1916. – 1986.) iz Punta Arenasa, Antoniju Skarmeti Vranicicu (1940.) iz Antofagaste i Andresu Moralesu Milohnicu (1962.) iz Santiaga. Svaki od njih ujedno je i predstavnik jednoga naraštaja čileanskih književnika hrvatskog podrijetla. Lovreničić također rezimira kako Morales Milohnic, Skarmeta, Mihovilovic Hernandez i Diaz Eterovic pripadaju maloj skupini najboljih živućih čileanskih književnika i sa žaljenjem zaključuje da se o njihovim djelima u Hrvatskoj premalo zna.   

Michael Bilandić Hrvati - utjecajni američki politički dužnosnici Preko rudnika i željezara do ureda na Capitol Hillu Miljenko Grgich Najbolji Chardonnay na svijetu Američki Hrvat čija se vina piju u Bijeloj kući

Vrijedne podatke o velikanima među Hrvatima u Vojvodini moguće je pronaći u knjizi Maria Bara i Tomislava Žigmanova – "Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti – osnovne činjenice" (Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2009.). Ondje su predstavljeni: Josip Rudić Aljmaški, Josip Jelačić Bužimski, Ivan Antunović, Ilija Okrugić Srijemac, Antun Gustav Matoš, Josip Andrić, Gaja Alaga, Paško Rakić i dr. 

Prethodno smo spomenuli "Putove i putokaze" fra Ignacija Gavrana, koji donose prikaze najvećih hrvatskih velikana s nešto temeljitijim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Toj informaciji treba dodati kako je fra Šimun Šito Ćorić u svojoj knjizi "Hercegovci – Hrvati Hercegovine" (Pegaz, Zagreb, 1995.) objavio Mali hercegovački leksikon velikana, u kojem donosi kratke životopise: hercega Stjepana Vukčića Kosače, Ali-paše Rizvanbegovića, fra Petra Bakule, fra Grge Martića, don Frane Milićevića, Safvet-bega Bašagića, fra Didaka Buntića, Petra Barbarića, Ivana Krndelja, Antuna Branka Šimića, Sofije Naletilić Penavuše, Maka Dizdara i dr.       

 

U sljedeću srijedu pročitajte priču o Marku Polu, svjetskom putniku koji je zbližio Kinu i Europu...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.