Naslovnica Priče

Preko rudnika i željezara do ureda na Capitol Hillu

Generacije naših iseljenika koji su živjeli i umirali po predgrađima i čeličanama Pittsburgha, kalifornijskim plantažama i njujorškim lukama, zasigurno nisu mogli ni sanjati kako će njihovi potomci imati toliki utjecaj na američki politički život
04. svibnja 2016. u 13:31 0 komentara 661 prikaza
Michael Bilandić
Foto: Croatians of Chicagoland

Prateći predizbornu kampanju za američke predsjedničke izbore imali smo priliku upoznati Johna Kasicha, guvernera Ohija i jednog od ključnih kandidata Republikanske stranke za predsjednika, koji pokušava umanjiti prednost kontroverznog, ali sve popularnijeg Donalda Trumpa. 

Iako su mu šanse za preotimanje kandidature Trumpu vrlo male, ipak se uspio pozicionirati kao odgovoran, odlučan i sposoban političar. 

Pritom su milijuni američkih građana imali priliku doznati kako je riječ o sinu čeških i hrvatskih doseljenika. 

Njegova majka Hrvatica Ana Vuković od malih nogu mu je razvijala ljubav prema Hrvatskoj, a otac John, koji je radio kao poštar, trajno ga je povezao s Češkom. 

John R. Kasich rođen je 1952. u McKees Rocksu u Pennsylvaniji. Završivši studij političkih znanosti na Ohio State University, već s 26 godina, 1978. ušao je u Senat države Ohio. 

Godine 1983. na strani republikanaca ulazi u američki Kongres. Svoje političke sposobnosti i privrženost biračima potvrđuje i ponovnim izborom 1994. godine, osvojivši čak 67 posto glasova u utrci za Zastupnički dom. 

Godine 1988. bio je član posebne delegacije američkog predsjednika Ronalda Reagana za Costa Ricu. Kao posebni izaslanik predsjednika Georga Busha među prvima je ušao u Kuvajt nakon Zaljevskog rata. 

Šest tisuća medijskih i političkih djelatnika u Washingtonu, 1993. godine izabralo ga je za najboljeg republikanca.

Devedesetih je bio jedan od najmoćnijih ljudi u Kongresu SAD-a, obnašajući dužnost voditelja Odbora Zastupničkog doma za proračun, kad je zapravo odlučivao o financiranju rada američkih tijela vlasti. 

Proteklih godina je privukao pozornost kao uspješan guverner države Ohio, gdje je najprije biran 2009., a na ponovnim izborima 2014. doslovno je "rasturio" protukandidate. 

Kasich je mnogobrojnim Amerikancima primjer kako se u toj useljeničkoj zemlji može uspjeti i popeti do najviših razina političke moći bez obzira na podrijetlo. A isto tako useljenicima iz Europe i drugih dijelova svijeta kako se isplati biti uporan i ulagati u sebe, jer je po mnogima ostvario američki san. No, Kasich nije jedini američki političar hrvatskog podrijetla. 

Američki Hrvati su u proteklom mandatu (2009. – 2015.) imali "svog čovjeka" u Senatu, gornjem domu američkog Kongresa! 

Demokrat Mark Begich (rođen 1962.) zastupao je Aljasku među stotinu pripadnika najutjecajnije skupine u Washingtonu, a na tu je dužnost izabran kao gradonačelnik Anchoragea, najvećeg grada u najsjevernijoj američkoj saveznoj državi. 

Njegov otac Nick Begich bio je američki kongresmen, čija je uspješna politička karijera prekinuta iznenadnom smrću u zrakoplovnoj nesreći 1972. godine. 

Obitelj Begich vuče korijene iz Podlapače u Lici, odakle se Markov djed Ivan "trbuhom za kruhom" 1911. preselio u Minnesotu gdje je radio u rudnicima željeza. 

Begići, međutim, nisu jedini Hrvati koji su mijenjali život stanovnika na sjeveru. Naime, kad je u lipnju 1957. godine Aljaska postala američka savezna država, njezin prvi guverner bio je Mike Stepovich, također američki Hrvat. Uspješnu političku karijeru okrunio je 1970., kad je izabran za kongresmena Aljaske u Washingtonu.

No, to je tek početak dugačke liste američkih Hrvata i njihovih potomaka, koji su se uzdigli do prestižnih ureda u Washingtonu i glavnim gradovima saveznih država, odakle se kreira cjelokupna američka politika.  

Sedamdesetih godina u političkom životu države Minnesote uspješno političko djelovanje započeo je sin naših doseljenika Rudi Prpich, poznatiji kao "Kennedy Minnesote". Godine 1976., u svojoj 48. godini, izabran je za guvernera te savezne države. Nakon toga na istu dužnost biran je još 1982. i 1986. 

Na poziv tadašnjeg predsjednika Tuđmana, 1991. vratio se u Zagreb gdje se namjeravao aktivno uključiti u politički život Republike Hrvatske, ali zbog protivljenja američkih vlasti političku karijeru ipak je završio u SAD-u, gdje je umro 1996. godine. 

Hrvatski gradonačelnik Chicaga Predsjednik Carter čak je spavao u njegovoj kući Priča o Hrvatu koji je postao gradonačelnik Chicaga Giggie Cortese Ponosna "veleposlanica" Posljednje zbogom Giggie, hodajućoj riznici povijesti američkih Hrvata u Chicagu

Dennis Kucinich je sa samo 31 godinom izabran za gradonačelnika Clevelanda 1977. godine, a Michael Bilandic obnašao je godinama dužnost "prvog čovjeka" Chicaga. 

Godine 1977. u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je ukupno osam hrvatskih gradonačelnika. Uz spomenute Kucinicha i Bilandica, to su bili: Charles Tomljenovich u Seattleu, Bernard Luketich u Cokeburgu, Thomas Simrak u Marianna-Floridi, Matt Furjaninch u Rankinu i Rose Buch u Clairtonu. Hrvatica Rose Ann Vujich ušla je u povijest kao prva žena senator. Izabrana je za senatoricu Kalifornije.

Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, na američkoj političkoj pozornici iskristalizirala su se imena nekolicine američkih Hrvata kao utjecajnih političkih dužnosnika, a za koje će se sigurno još puno čuti. 

U američkom kongresu od 1997. do 2013. državu Ohio zastupao je spomenuti Dennis Kucinich koji se pokušao izboriti i za nominaciju demokrata za predsjednika SAD-a 2004. i 2008. godine. Zanimljivo je kako je svoju političku karijeru započeo radeći kao sportski novinar u lokalnom listu.

Od 1995. do 2011. devetnaesti distrikt najmoćnije američke savezne države – Kalifornije, u američkom kongresu na Capitol Hillu kao republikanac je zastupao prilično utjecajni kongresmen George Radanovich. Rođen je 1955. u Mariposai, a simpatije birača stekao je, među ostalim, i kao uspješan proizvođač kalifornijskih vina. Na izborima 1994. godine osvojio je čak dvije trećine glasova biračkog tijela u svom okrugu. 

Sva trojica hrvatskih kongresmena - Kuchinich, Kasich i Radanovich, koji su proteklih desetljeća sudjelovali u kreiranju američke politike, u više navrata su se otvoreno zalagali za hrvatske interese u Washingtonu.

Godine 1999. američki Hrvati su na visoki položaj u američkom zakonodavstvu – na dužnost senatora države Ohio ispratili još jednog Amerikanca rodom iz Hrvatske – Georgea Voinovicha, rođenog 1936., koji se prethodno dokazao kao gradonačelnik Clevelenda (1980. – 1989.), američkog grada s iznimno snažnom hrvatskom zajednicom i guverner savezne države Ohio (1991. – 1998.), gdje danas vlada spomenuti Kasich. 

Vojnovićevi su hrvatski Srbi podrijetlom s Korduna. Voinovich je ponosan na svoju domovinu Hrvatsku i srpsko podrijetlo. Redovito se zauzimao za napredak Hrvatske i Srbije te stabilnost na jugoistoku Europe.    

U Washingtonu vrlo visok utjecaj već godinama ima i Edward Damich, profesor prava na George Mason Universityju i jedan od ključnih saveznih sudaca koji je bio i savjetnik senatskog odbora za pravosuđe. 

Šefom Visokog sudišta imenovao ga je Bush 2002. To je položaj koji zahtijeva iznimne stručne i moralne kvalitete, a potvrđuje ga izravno Senat pa je time možda i jedan od najutjecajnijih položaja koji su držali ljudi hrvatskog podrijetla. U SAD-u je vrlo cijenjen kao uvažen pravni stručnjak i vrhunski intelektualac. Redovito ističe ponos na svoje hrvatsko podrijetlo. 

Generacije naših iseljenika koji su živjeli i umirali po predgrađima i čeličanama Pittsburgha, kalifornijskim plantažama i njujorškim lukama, zasigurno nisu mogli ni sanjati kako će njihovi potomci, koje su teškom mukom podizali u tuđem svijetu i govorili im o važnosti obrazovanja i poštovanja nove, ali i stare domovine, imati toliki utjecaj na američki politički život. 

Hrvati odlučili o pobjedi Wilsona

Budući da se pretpostavlja kako su Hrvati stigli u Ameriku još na Kolumbovim brodovima, a poznato je da je Dubrovačka Republika među prvim priznala novoutemeljene Sjedinjene Američke Države 1776., ne čudi što su se Hrvati ondje "pozicionirali" vrlo rano. 

Američki arhivi svjedoče kako je iseljenik Andrija Ljubić još u doba Divljeg zapada, 1850-ih godina bio gradski policajac u San Franciscu gdje je u isto vrijeme dužnost suca obnašao George Ribar. 

Antun Groseta bio je u Tusconu 1800. jedan od lokalnih vođa u Republikanskoj stranci i član mjesnog komiteta stranke. 

John Gregovich izabran je 1895. za senatora u državi Nevadi. Potkraj 19. stoljeća sin hrvatskog doseljenika Arnerića bio je izabran u Kongres države Kalifornije. 

Pretpostavlja se kako arhivi skrivaju i mnoga druga imena...

Nakon masovnog dolaska Hrvata u SAD, potkraj 19. i na početku 20. stoljeća, javljali su se naši ljudi koji su ukazivali na potrebu jačeg uključivanja Hrvata u politički život Amerike. 

Tako je Nikola Polić 1892. pokrenuo list "Chicago" gdje je u uvodnim člancima nastojao ukazati na moć useljenika kroz njihovo biračko pravo. 

Među ostalim pisao je sljedeće: "Chicago je grad velike budućnosti, dakle i budućnosti naših iseljenika u njemu. Razne narodnosne skupine u Americi vrijede onoliko koliko glasova na izborima daju, koliko se za javne američke stvari zanimaju. Staru domovinu možemo pomoći samo ako ovdje budemo nešto značili".

Rijetki su naši iseljenici u to doba Polića razumjeli, međutim on je bio uporan u svojim dokazivanjima te je neumorno radio i pisao o tome. I pored njegovih i sličnih nastojanja, godinama nije bilo vidljivih tragova o širem učešću Hrvata u domaćoj američkoj politici. 

Spominjala se samo anegdota iz 1916. prema kojoj su hrvatski glasači iz Kalifornije odlučili o tijesnoj pobjedi i izboru predsjednika Wilsona.

Na pitanje o utjecaju Hrvata na politički život Amerike osvrnuo se 1925. putopisac Ante Tresić - Pavičić u listu "Novo doba".

On je napisao da Hrvati utječu "razmjerno prema stupnju svoje naobrazbe i broju, a to je vrlo malo u državi od 110 milijuna stanovnika. Za vrijeme izbora razni kandidati se sjete naših ljudi pa unajme poznate 'bossove' da im prikupe ono glasova što ih naš narod može dati. Naših kandidata za visoka legislativna ili administrativna mjesta uopće i nema. Najviše da koji od naših proturi za mjesnog suca ili blagajnika u kojem malom mjestu. Najnapredniji i najbogatiji pa i politički najsvjesniji jesu naši u Kaliforniji".

Živjeli za Hrvatsku, a umirali za Ameriku  

U razdoblju nakon velike svjetske krize, a uoči početka Drugog svjetskog rata, sve više hrvatskih iseljenika postaje svjesno važnosti političkog djelovanja. Stasaju i nove generacije rođene i školovane u SAD-u. 

"Jugoslavenski glasnik" iz San Francisca od 16. rujna 1938. donosi kako je F. A. M. Franciscovich izabran na važno mjesto u američkom političkom životu: "On je predsjednik Senata države Oregon, i kao takav zamjenjuje guvernera u njegovoj odsutnosti". 

Gradonačelnik velikog kalifornijskog grada Oaklanda postao je dr. Slavic, čiji je otac rođen u Dalmaciji. 

John Radoshevich uspješno se natjecao 1929. za mjesto gradskog suca u Garyu, u Indiani. 

Marko Zoretich 1928. izabran je za gradskog suca u Elyju u Minnesoti. 

A. Kordich 1930. imenovan je sucem u jednom okrugu Clevelanda. 

Gregor Zatkovich 1934. izabran je za suca u Alghenyju. Na toj dužnosti "s koje može mnogo učiniti i za iseljenička pitanja", čestitao mu je čak i "Amerikanski srbobran". 

U gradu Euclid u Ohiju, šefom policije 1932. imenovan je Charly Hranilovich. 

U Garyu u Indiani Petar Mandich izabran je za gradonačelnika 1952. 

U Kaliforniji je 1932. za senatora biran A. Pierovich.

Ova imena, koja smo pronašli po prašnjavim arhivima i hrvatskim iseljeničkim ljetopisima, tek su dio povijesti naše zajednice u SAD-u. 

Njima se mogu pribrojiti deseci i deseci drugih imena koja su obnašala lokalne i regionalne dužnosti u američkoj politici. 

Mnogobrojni dokumenti svjedoče koliko su truda ulagali kako bi afirmirali i iseljenička pitanja, ali iznad svega im je bila odgovornost prema zemlji u kojoj su uspjeli. 

Imenima političkih dužnosnika, koji su ostavili traga u povijesti i sadašnjosti Amerike, možemo dodati i mnogobrojne uglednike iz drugih sfera života – od znanosti i kulture do sporta i vojske. 

Dovoljno je spomenuti ime američkog ratnog heroja Petera Tonicha koji je poginuo spašavajući svoje kolege u Pearl Harboru 1945. ili Ivana Meštrovića, čiji su spomenici nezamjenjiv dio američke kulturne baštine.

No, ta i druga imena su dio neke druge priče iz nekad "obećane zemlje". 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.