Naslovnica Priče

Šokirao ga Zagreb nakon 30 godina iseljeničkog života: Pa i životinje ste 'poenglezili'

Sjećam se kako smo nekada mrzili iseljenike jer su dolazili doma i pravili se da su zaboravili hrvatski. Osjećam se k'o magarac
22. veljače 2017. u 18:55 119 komentara 58611 prikaza
Vladimir Mark Jakopanetz
Foto: Privatni album

Zahvaljujući prijateljima stanujem u ugodnom i toplom stanu u Sopotu. Jutros krećem tramvajem do Frankopanske. Gledam kroz prozor. S desna neka Reiffenssen ili tako nekako Bank. 

Stanica druga. S lijeve strane velika nova staklena zgrada preko koje velikim osvijetljenim slovima piše: AVENUE MALL. Molim? Pa gdi sam ja to? U Londonu? Wellingtonu? 

>> Iz Melbournea došao na koncert u Zagreb pa ostao iznenađen ponašanjem publike

Dolazimo u Savsku. S lijeve strane: Coin Laundry. Što tramvaj brže hita ulicom, sve više uglavnom engleskih firmi na dućanima. 

Tobacco, Top Grill, Sensibility, Motherhood, We Buy Gold (ti bokca, mislim si ja, tu više ni zlata nema), Northern Star, You name it. 

Pokušavam pronaći nešto na hrvatskom – jako teško. Da ljudi u tramvaju nisu govorili hrvatski, pobjegao bih van i potražio na Google maps gdje se ja to nalazim.

Vozimo se u Zagorje. Kod Save golemi shopping centar: Westgate. Tu je i Harvey Norman, McDonald’s everywhere, Kentucky Fried Chicken...

Negdje pred Bedekovčinom golemi Western Kingdom ili tako nekako. Vraćamo se u Sesvete, ništa na hrvatskom. Moji preci okreću se u grobu, da mi je sve muka u želucu. 

U Dubravi još jedan shopping centar Garden City Mall ili tako nekako, nisam zapamtio, ali znam da počinje s Garden. 

Sjećam se kako smo nekada mrzili iseljenike jer su dolazili doma i pravili se da su zaboravili hrvatski. Osjećam se k'o magarac. 

Izgleda da ja jedini ovdje i nakon 30 godina iseljeništva još uvijek govorim i hrvatski.

Vraćamo se u Sopot. S desne strane veliki zeleni dućan: Zoo City. Bemtisveca i životinje su poenglezili. 

U našem lokalnom Sparu blagajnica svaki čas customerima govori: "Sorry, enjoy, sorry, enjoy, thanks..."

Ja je pitam jel' iz Engleske? Veli da nije. "Iz Australije?" "Ne". "Amerike?" "Ne". "Nove Zelandije?" "Ne, zakaj me pitate?" "Pa, vidim da dobro govorite engleski". "K'o? Ja? Engleski?" pita ona. "Da". "Vi ste ponoreli, kaj je vama, kakav engleski?"

Vladimir Mark Jakopanetz Eurolutrija Nakon povratka u Hrvatsku, htio se baciti s četvrtog kata, no žena ga spriječila u naumu Vladimir Mark Jakopanetz Problem s mobitelima Iz Melbournea došao na koncert u Zagreb pa ostao iznenađen ponašanjem publike

Kažem svojoj ženi da zove hitnu, jer z menom fakat nekaj nije u redu. I zvala bi, ali je provjerila i za psihičke bolesti nemamo cover u inšurensu. 

U Intersparu gledamo ribe i plodove mora. Starija dama do mene značajno procijedi na dobrom zagrebačkom engleskom: "Hobotnica? Hm, kakvi divni long testicles!" 

"TENTICLES", povičem ja na rubu živaca! "Whatever", odvrati kiselo babac i odšeta na odjel vina, kamo i pripada. 

Dodaj još Kauffman, Spar, Melody Notes, Fast Food, Land of Noodles i sve one strane banke: Welcome to Babilon. 

Ne, hvala, u Babilon se ne vraćam. U jednom ionak' već 30 godina živim.

>> Nakon povratka u Hrvatsku, htio se baciti s četvrtog kata, no žena ga spriječila u naumu

  • Lavica7:

    Istina od prvog do zadnjeg slova. Sto ce tek biti kad upali TV ili procita novine...jadno, tuzno I nadasve ponizavajuce.

  • unknown19:

    Jako dobro. Ali vrhunac sramote je - Cafe de Paris na Cvjetnom trgu!

  • steiner:

    To se zove gubljenje identiteta, neki bi najsretniji bili da promijene i porijeklo pa makar samo na papiru jer on trpi sve.