Naslovnica Priče

Pročitajte što je Josip Juraj Strossmayer 1901. pisao hrvatskim iseljenicima

"Vaš do vijek vijeka prijatelj od sve duše. Iz svega srca iskreni štovatelj i privrženik"
31. listopada 2016. u 08:23 11 komentara 14589 prikaza
Strossmayer
Foto: Matica
Pogledajte galeriju 1/4

U povijesti hrvatskog iseljeništva važnu ulogu odigrala su iseljenička društva i iseljenički domovi. Oni su bili središte društvenih, kulturnih i političkih sastanaka. 

Kako je poznato da su od samih početaka doseljavanja u Ameriku Hrvati vrlo aktivno sudjelovali u političkom životu stare domovine, može se razumjeti zašto su tim društvima i domovima davali politička obilježja, najčešće dajući im imena političara iz Hrvatske koji su bili u opoziciji austro-ugarskom režimu. 

Tako je u Chicagu osnovano jedno od prvih hrvatskih društava u Americi, društvo Strossmayer, koje će odigrati zapaženu ulogu prilikom osnivanja Narodne hrvatske zajednice. Društvo su 29. siječnja 1892. utemeljili Janko Kovačević i Nikola Polić. 

Zagrebački Obzor objavio je o osnivanju društva: "Iz malog društvanca 'klub Strossmayer' postalo je veliko hrvatsko društvo. Vlada države Illinois 29. siječnja 1892. potvrdila je društvo Strossmayer Lodge Nro. 1 United Croatian Benevolent-Society. Dne 2. veljače konstituiralo se društvo s 90 članova".

Obzor dalje navodi da u Chicagu živi više od 500 Hrvata iz Hrvatskog primorja, a u obližnjim mjestima više od tisuću.

Biskupski blagoslov

Na osnivanje i rad društva Strossmayer osvrnuo se i Juraj Škrivanić u svojoj knjizi "Povijest američkih Hrvata" gdje piše: "U to doba već se u Chicagu nalaze njekoliko hrvatskih naseljenika, a medju ovima Toma Pravdica iz hrvatskog Primorja. Poslije tog doseliše se u Chicago više stotina, a onda i hiljada Hrvata, koji počeše raditi oko razna udruženja [...] ali prvo hrvatsko udruženje u Americi jest hrvatski klub 'Strossmayer', ustrojen po Nikoli Poliću godine 1889. uz pomoć svoje vrijedne supruge Ruže Polić, rodjene pl. Paravić, kojoj pjeva Josip Marohnić u svojim 'Jesenkama': 'Divna ženo, uzor Hrvatice, dobra majko vrla dobrotvorko'. 'Oh! Ti si bila hrvatskome rodu u tudjini domovina mila, a siroti još više neg' majka, žalostnome tješilica vila.' [...] te onda pomoću: Tome Pravdice, Vinka Letisa, Antona Vičića i njekojih ostalih. Na sjednici dneva 18. veljače 1891. predloži A. C. Janković da se klub 'Strossmayer' pretvori u dobrotvorno, što bijaše i jednoglasno prihvaćeno i tako posta prvo hrvatsko društvo u Americi, a ovomu društvu bijaše prvi predsjednik isti Nikola Polić više godina".

U društvu Strossmayer započeo je svoje političko djelovanje i Zdravko Mužina, koji je zbog svoje pravaške aktivnosti izgubio stipendiju u domovini. On je pomagao Nikoli Poliću u uređivanju lista Chicago-Sloboda.

I u državi Ohio u mjestu Youngstownu Hrvati su početkom dvadesetog stoljeća osnovali Hrvatski prosvjetni klub "Strossmayer" iz kojeg je pokrenuto izdavanje tjednika Hrvatska štampa.

Svekolika pomoć iseljenicima

Hrvatski iseljenici osnovali su 1894. Narodnu hrvatsku zajednicu, koja će s vremenom postati najveća dobrotvorna organizacija iseljenih Hrvata. Od samog početka ta se organizacija nije ograničavala samo na pružanje materijalne pomoći našim iseljenicima u slučaju bolesti, nesreće ili smrti nego ih je nastojala zaštititi u svakom pogledu. 

Tako je Zajednica vodila upornu borbu protiv neravnopravnog položaja naših iseljenika u američkom društvu, upoznavala ih s njihovim građanskim i nacionalnim pravima, podučavala ih kako će se lakše snaći u novoj sredini, ali ne tako da se asimiliraju, nego da sačuvaju svoje nacionalno obilježje. 

U to vrijeme naši ljudi su dolazili u SAD kao austro-ugarski državljani, s austrijskom ili ugarskom putovnicom, pa su ih američke vlasti najčešće smatrale Austrijancima ili Mađarima. Narodna hrvatska zajednica i na tom polju borila se da naše iseljenike predstavi američkim vlastima i američkoj javnosti kao Hrvate. 

U svojim ograncima po SAD-u organizirala je mnogobrojna predavanja i tečajeve, pomagala osnivanje hrvatskih škola i na taj način u iseljenika i njihovih potomaka poticala ljubav za materinski jezik. 

Tako je Zajednica svojim društvenim i kulturnim radom popunjavala veliku prazninu u svakidašnjem životu naših ljudi nakon dolaska u novu, tuđu sredinu. Sigurno je da nije bilo nijednoga važnijeg događaja u životu iseljenika u kojem Zajednica nije sudjelovala, a mnoge je i pokrenula.

U povodu osnivanja Narodne hrvatske zajednice Juraj Škrivanić u knjizi "Povijest američkih Hrvata" zapisao je: "Vijest ob ustrojenju 'Hrvatske Zajednice' pobudila je veliko veselje koli medju američkim Hrvatima, toli medju onima u domovini, a dokazom služe slijedeće čestitke, prispjele na uredništvo novine 'Danice': 'Velecijenjeni gospodine!'. 'Sa velikom radošću srca moga čuo sam da kanite sve tamošnje Hrvate, koji već posebna društva imaju ili će ih imati, u jednu 'Zajednicu' sklopiti, i tako jedni i druge izdašnije pomagati, bodriti, braniti i na plemenita djela buditi. Time ćete najbolje očuvati ime hrvatsko, a time najsjajnije prodičiti svoju domovinu Hrvatsku. Bog Vas dragi blagoslovio, a i ja od svega srca podjeljujem tomu Vašemu i Vaše braće naumu svoj biskupski blagoslov. Sa pozdravljem Vama i ostaloj braći Hrvatima. J. J. Strossmayer".

Pismo Hrvatima u Punta Arenasu

Na drugoj strani Amerike, u Čileu, u gradu Punta Arenasu, Hrvati su se suprotstavili okupljanju iseljenika u Austro-ugarskom društvu. Odlučili su osnovati društvo pod hrvatskim imenom. 

Boris Paškvan Zaposlenik Bijele kuće Hrvat u društvu sedmorice američkih predsjednika Hrvatski gradonačelnik Chicaga Predsjednik Carter čak je spavao u njegovoj kući Priča o Hrvatu koji je postao gradonačelnik Chicaga

Godine 1900. održana je osnivačka skupština i društvo je bilo utemeljeno pod imenom Hrvatsko dobrotvorno društvo. Svi članovi upisani dana 31. prosinca 1900. do dvanaest sati u noći bili su smatrani utemeljiteljima, a bilo ih je 79. 

Za osamdesetoga, počasnog člana društva bio je imenovan biskup Juraj Strossmayer. Iseljenici su ga o tome obavijestili pismom, a on im je poslao sljedeći odgovor: "Slavno društvo! Plemeniti prijatelji! Vaš krasni list, meni na čast, poštenje, slavu služi. Ja neizmjernim veseljem, Vaš drug postajem, preporučujuć se i nadalje uvijek Vašoj miloj uspomeni, Vašoj bratskoj ljubavi, Vašoj pobožnoj molitvi. Vaš do vijek vijeka prijatelj od sve duše. Iz svega srca iskreni štovatelj i privrženik. Đakovo, 3. svibnja 1901."

U želji da se u Hrvatskoj što više sazna o rodoljubnom radu američkih Hrvata i o njihovim nastojanjima da se širi hrvatsko ime u stranom svijetu, redovito su se obraćali hrvatskim političarima i drugim uglednim Hrvatima, tražeći njihovu potporu. 

Iz raspoloživih povijesnih izvora vidi se da su se redovito i najviše obraćali đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru.


Ivan Čizmić

  • spqr01:

    Strossmayer nije osnovao hrvatsku, nego jugoslavensku akademiju (1866), ali jugoslavenska svrha Strossmayerove Akademije nije nikada bila službeno priznata u Srbiji, u Bugarskoj i u Sloveniji. Nakon osnivanja Srpske akademije (1886), koja je naslijedila Srpsko učeno društvo (1864), Bugarske akademije (1911), ... prikaži još! Akademije u Sloveniji (1938), Hrvatska je ostala jedina zemlja u kojoj njezina Akademija nija nosila ime vlastite zemlje. Trebalo je dakle 125 godina (osim razdoblje 1941-45) da se Jugoslavenska akademija preimenuje u Hrvatsku akademiju, prihvativši hrvatsko ime svoje zemlje tek nakon proglašenja njezine samostalnosti 1991 g (ali ne još poslije prvih višestranačkih izbora 1990 g.). Jedinstven slučaj u Europi. Apologetske rasprave o idealiziranom Strossmayeru redovno izbjegavaju spomenuti njegovo zagovaranje priključenja Bosne Srbiji (1867), ili njegova antižidovska i antisemitska uvjerenja (korespondencija s apostolskim nuncijem Vanutellijem).

  • centirion:

    Ispada da se vise bavio politikom nego spašavanjem duša!

  • Avatar Pitman
    Pitman:

    Strossmayerov jugoslavenizam u biti je bio ilirizam i panslavizam kroz crkveni ekumenizam. To njegovo "jugoslavenstvo" ne smije se promatrati kroz prizmu Karađorđevićevog i Titovog.