Nakon dosta godina traženja, uspona i padova, borbi s imigracijskim odvjetnicima, u ovo blagdansko vrijeme dušu nam je otvorilo dvoje mladih iseljenika.
Splićanin Pero Gudić se spletom okolnosti, ali iz zbog svoje snalažljivosti, održao već petu godinu u Kanadi.
"Znate vjerojatno i sami da je cijeli proces useljavanja dug i mukotrpan pa se mnogi od nas bore s vjetrenjačama kako bi dobili papire, legalan status i radnu vizu", priznaje naš sugovornik, kojem još nije reguliran useljenički status.
Pridružila nam se i Nikolina Špehar iz Slavonskog Broda koja je nešto bolje sreće jer joj se ovih dana legaliziraju papiri.
Pijuckamo kavu u domaćoj atmosferi Baka caffea, popularnom okupljalištu naših ljudi u Torontu.
Nikolina je veteran useljenik iz skupine koja je stigla u Kanadu još 2010., odmah po otvaranju programa radnih viza za Hrvate.
Sjeća se dana kad su se svi novi pridošlice družili u njihovoj zgradi u strogom središtu grada, gdje je nekoliko djevojaka i mladića unajmljivalo stanove.
"Bilo nas je puno, ali nakon dvije godine mnogi su odustali, vratili se ili otišli u druge zemlje gdje je lakše regulirati status. Moja je najbolja prijateljica sada u Irskoj i čini joj se puno bolje nego u Kanadi", ističe naša sugovornica koja je završila program turističkog menadžmenta na Sveučilištu u Rijeci.
Pronašla je prvi posao u restoranu, pa u hotelu Marriot, a sada se bavi prodajom nekretnina.
"Ovdje nije lako naći dobar posao, svi žele kanadsko iskustvo u životopisu, tako da možete dobiti samo početničke pozicije. Zato su se i mnogi vratili, dosadilo im je raditi loše plaćene poslove ili nisu mogli izdržati da dugo ne vide svoju obitelj i prijatelje", pojašnjava Nikolina koja nije bila u domovini već šest godina.
Čak nije mogla doći na sprovod ocu, zbog restrikcija imigracijskog procesa koji je bio u tijeku.
"Bila sam uporna i sve to izdržala. Oko blagdana sam nostalgična. Ipak, mogu doživjeti ugođaj Božića tako da upalim Skype i pogledam kako mama i sestra prave domaće kolače, pečenku i ostalo", tvrdi.
Sada, nakon dosta godina, druženja mladih Hrvata u Torontu i okolici su se prorijedila.
"Mnogi su se umorili od borbe za opstanak. Svašta smo proživjeli, neki su nas pokušali prevariti dok smo se prijavljivali za status. Evo na primjer, jedan od pokvarenih odvjetnika je raskrinkan i naveden na internetskim stranicama kanadske imigracije kao prevarant. No, nažalost, u međuvremenu je prevario i ucijenio podosta naših ljudi", otkriva naša sugovornica.
Okupljanje Hrvata u Torontu? Pero kaže da zapravo ne pripadaju starijim generacijama useljenika.
"Nije lako naći zajedničke interese između onih koji su odavno stabilni, situirani, s izvrsnim karijerama ili pak umirovljeni i onih koji su tek došli u ovu zemlju i bore se za vlastitu egzistenciju", ističe Pero koji je iz pomorske obitelji.
Odlučivši se na drukčiji put, došao je igrati nogomet u Kanadu za klub Hrvat Oakville. Uz to je radio različite poslove na građevini te se usavršio u obradi mramora i granita.
Zbog svog nemirnog duha, promijenio je dvije kanadske provincije i nekoliko karijera. Sada se također bavi prodajom nekretnina i živi u Torontu.
Pitamo ga nedostaje li mu splitski đir...
"A kako ne, lipo je doma, sve lagano, u domaćoj atmosferi. Ali dojadi ti to", priznaje.
Naš sugovornik neko vrijeme je proveo u Alberti, neposredno prije pada cijena nafte. Tvrdi da se ondje najbolje zarađuje, nema puno gužve, ne gubi se vrijeme u prometu...
U usporedbi s Torontom, sve je povoljnije, osobito benzin i smještaj.
"U Edmontonu su svi opušteniji, lakše je naći posao. Ondje sam proveo pet zimskih mjeseci i uspio dosta uštedjeti. Ali me nešto vuklo u Split. Na kraju sam se ipak vratio u Toronto", zaključuje ovaj duhoviti Splićanin.
Na Badnjak se našao s prijateljima i pripremio je bakalar te škampe na buzaru. Poznati mirisi i okusi mogu dočarati domaću atmosferu i tisućama kilometara daleko od kuće.
Stvarno pisu gluposti pa zar su ovi mislili da ih Canada jedva ceka kao da u Canadi nema radne snage . Dosle iz Hrvatske odmah bi pozicijska mjesta odmah bi direktovale i gospodovale i da ih se dobro plati top moraju izbiti iz glave, u Canadi se dobro zivi ali se treba i raditi a ne po kaficima smicati. Sto su mislili da ce doci u Canadu i odmah za par godina biti situirani i to sa satajanjem po kaficima to ide samo u Hrvatskoj. Trebaju se spustiti na zemlju i u stvarnost jos da imaju neko zvanje a ne turisticko neko bezvezno zvanje kome to sto znaci najljepse za metlu drzati