Ante Lulić, pl. Grge pučki je pjesnik, rodom iz Igrana u Dalmaciji. Došao je 1902. u Ameriku i prošao sve faze teškog i mukotrpnog iseljeničkog života; radio kao poljodjelac, ribar, mornar i težak. U Americi je polazio večernje tečajeve engleskog jezika, a boravio je četiri godine i na Novom Zelandu.
Stekavši veliko životno iskustvo, odlučio se na izdavanje pučkim stilom pisanih pjesama, pa je do sada izdao više knjižica: "Čikaško slavlje", "Vjerenike", "Nove pjesme", "Vijenac ljubeznih pjesama" i "Sitnjansko slavlje".
Prve tri knjige doživjele su i drugo opširno izdanje. Lulić je spomenutim pjesmicama, kao poljodjelac i čovjek, uz svoj težak i naporan rad, širio perom i knjigom prosvjetu među našim iseljenicima. Čak i onda kada su u vrtlogu političkih borbi i špekulacija bili zaboravljeni od cijelog svijeta. Zato zaslužuje čast i priznanje.
Ova priča objavljena je 1927. godine u knjizi Vjekoslava Melera "Hrvati u Americi, hrvatske kolonije u Chicagu, Prilog povijesti američkih Hrvata".