Kao i na kraju svake školske godine, završna priredba Male škole iz Buenos Airesa u Hrvatskom katoličkom središtu Sv. Nikola Tavelić održana je 27. studenoga, pod duhovnim vodstvom fra Jose Peranica.
Djeca su izvela "Snjeguljicu i 10 patuljaka", prema istoimenoj audiobajci čiji je tekst obradio Stjepan Jakševac, i sa završnom pjesmom Ivane Radovniković "Snjeguljica".
Uprizorila su i "Snježno kraljevstvo" prema istoimenom filmu, s pjesmom "Puštam sve", te recitaciju "Brojalica".
Pod vodstvom volonterke Micaele Moreire, mališani su oduševili prisutne dramom "Životinje iz Madagaskara".
Uz pomoć učiteljice glazbenog odgoja Susane Ivković, otpjevali su pjesme "Bellas melodias", "Mariana" i "Jedna je Hrvatska", a pod vodstvom volonterki Mice Moreire, Eve Pulfer i Eli Ivković, izveli su plesove "Seljančica", "Drmeš" i "Starinsko slavonsko kolo".
Program su, na španjolskom i hrvatskom jeziku, vodili polaznici starijeg uzrasta.
Mala škola osnovana je još 1954. Pohađaju je učenici od 3 do 13 godina. Svake subote sastaju se kako bi, u katoličkom duhu, upoznali hrvatsku kulturu i običaje.
Na početku su nastavu vodili hrvatski iseljenici i časne sestre. Oni su ulagali svoje slobodno vrijeme, znanje i trud kako bi djeci prenijeli dio hrvatske kulture, običaja i tradicije, a unazad 15 godina Ministarstvo znanosti i obrazovanja šalje profesore hrvatskoga jezika.
Učiteljica Martina Prpić jedna je od njih. U Argentinu je došla prije dvije godine iz Nove Kapele. Bio je to njezin prvi let "preko bare".
"To mi je bio i veliki šok u svakom mogućem, pozitivnom smislu. Rad u nastavi predstavljao je i još uvijek mi predstavlja izazov", otkrila je naša sugovornica.
Ove godine hrvatsku školu pohađa 123 učenika. Ako se pita Martinu, stvari su nekad bile puno jednostavnije.
"Važno je napomenuti da danas većina učenika hrvatski jezik govori samo na nastavi. Prije su razgovarali unutar obitelji, neki su čak do polaska u školu govorili isključivo hrvatski. Kako su se izmijenile generacije, to više nije moguće", istaknula je.
Prema riječima naše sugovornice, mladim Hrvatima u Buenos Airesu hrvatski je izuzetno težak jezik.
"Razlika između španjolskog i hrvatskog je velika. Španjolski, primjerice, nema padeža. Sama činjenica da imenici treba promijeniti nastavak nekima je nerazumljiva i jako teška. Malo-pomalo djeca osvajaju svojim razumijevanjem, načinom na koji gledaju stvari i svijet oko sebe. Najviše uče kroz igru, slike, glumu, kartice, pantomimu, pjesmu, ples... U ovim mališanima je budućnost hrvatske zajednice. Jedan od naših ciljeva je privući upravo tu, najmlađu generaciju, prenijeti im dio hrvatske kulture i jezika, kako bi mogli razvijati ljubav prema drugoj domovini", zaključila je Prpić.
U Argentini ne žive "ustašofili" - njih je već Udba likvidirala. Tamo živi puno potomaka hrvatskih iseljenika poslije 1. svj. rata koji su otišli tamo trbuhom za kruhom. Nažalost, nitko od njih više ne zna hrvatski.