Prošlog utorka odem ja kod kardiologa. Nije da imam neke probleme sa srcem, nego onako, veli mi doktor, kad prešišaš šezdeset petu, da bi bilo dobro vidjeti kardiologa barem jedanput u dvije godine.
Nisam shvatio je li to zbog mene ili zbog njega, no na kraju mi je bilo jasno da je ipak zbog njega. Jer i on mora od nečega živjeti.
>> Iseljenik iz Australije poručio: Zbog ovoga se ne bih vratio u Hrvatsku
Uglavnom, u Melbourneu na klinici me dočeka tehničarka i specijalist za tredmill. (To je ona traka po kojoj se hoda. Ja bih stavio hodalica, ali da budem u trendu kao uglavnom sve hrvatske novine, moram ubacivati što više engleskog. Bilo bi krajnje glupo da ja, kao emigrant, jedini pišem hrvatski.)
Stave mi žice za EKG od glave do repa. Pogledam se u zrcalo – živi Intel inside s prijelaza stoljeća.
Polegnu me do pojasa golog na stol i udri mi snimat' srce onom mašinom kojom snimaju trbuh trudnica. Pojma nemam kako se to zove, eho, eko, vrag bi ga znao, ali da sam se kao trudnica osjećao glupo, u to nema sumnje.
A onda na hodalicu. Tri minute lijepo polako, pa onda brže, pa još brže, pa udri u trk... Kao i u životu – trčiš k'o lud, a ne mičeš se s mjesta.
Nakon osam dugih minuta, isplazio ja jezik do pupka, bacam pjenu i oni shvatili da nema smisla izigravati više doktora Mengelea, te sa mnom opet na stol.
Udri snimat, uglavnom, sve je bilo gotovo za nekih petnaestak minuta. Obučem se, dovučem se do tezge di se plača, izvadim 50 dolara i čekam. Nadam se da će ostati sitniša za kavu.
Djelatnica za šankom veli da je sve u najboljem redu te procvrkuće: "Tri stotine i sedamdeset dolara".
"Molim?"
"Tri stotine i sedamdeset dolara".
"Kako? Pa ja imam privatno osiguranje?"
"To ne ide na osiguranje. Od Medicarea (državno zdravstveno osiguranje) ćete dobiti stotinu i pedeset dolara, a ostalo plaćate sami".
"No krasno. Baš vam hvala".
Optereti mi ona već ionako iz Zagreba preopterećenu kreditnu karticu i napiše da za dva tjedna moram vidjeti kardiologa.
"Bože blagi, pa što je ovo bilo?"
"Snimanje", procijedi Kineskinja s usiljenim osmjehom, a vidim da bi me najradije nabila u top i sprašila u Budimpeštu jer nevoljko plaćam harač koji su propisali.
Odem ja kod kardiologa na apointment, a on me dočekao pun entuzijazma i čestita mi što se još uvijek tako uporno motam ovim svijetom i trošim kisik, jer nek' si samo pogledam u novine koliki moji vršnjaci svakodnevno srljaju u zemlju crnicu.
"Srce vam je super, tlak za pet, fali vam malo kose, to je točno, ali od toga nitko nije umro; jel gazite još kaj babicu? Gazite! Good, tak treba, zato ste vi meni tak jedri. Samo se viagre čuvajte. I mladih cura, naravno. To ostavite nama mlađima", savjetovao je on mene ukupno nekih pet minuta tako da mi se sljedećih deset minuta na hodniku ispred njegove ordinacije vrtjelo u glavi.
Vrtoglavicu mi je, naravno, ubrzala ovoga puta crvenokosa Irkinja za šankom ordinacije, uručivši mi komad papira na kojem je pisalo da im dugujem za taj savjet o viagri i mladim curama stotinu osamdeset pet dolara i pedeset centi, da budem precizan.
Kad je vidjela kako mijenjam boje i kako su mi se počele ruke tresti, digne se ona da bih joj vidio cijelo zanosno tijelo, što bi mi trebalo vratiti krv u obraze i riješiti me mrtvačkog bljedila te procvrkuta: "Medicare će vam vratiti pedeset dolara".
Ja od sreće samo što nisam ponorio. Znači, na moj račun ide samo 135.50. Za pet minuta. Opsujem ja masno na hrvatskom, što je Irkinja shvatila kao moje ljubazno hvala, te me ispratila sa smiješkom.
Odbauljam do auta i smišljam što ću i kako slagati ženi jer, ako ona dozna za ovakav moj dvostruki život po ordinacijama u kojem se ponašam rastrošno k'o Bill Gates, iščupat će mi to zdravo srce naživo i to golim rukama. Vjerujte mi na riječ.
Ako imate malo strpljenja, pričekajte do sutra i reći ću vam kako to ide u Zagrebu, jer vi tamo živite pa možda niste znali.
E, onda ćete shvatiti zašto sam se predomislio i zašto se možda definitivno vraćam u Hrvatsku.
>> Došao na godišnji u Hrvatsku pa ostao u šoku: Da mi nije bilo žene, bogdragizna što bi bilo
Gospodine Jakopinec, super ste napisali ovaj tekst! Socno. Mladalacki. Stil pisanja koji natjera citaoca da u 'hipu' procita Vas tekst. Pitanje : ako nalazi pokazuju da Vam je srce ok, tlak ok, zasto onda treba zaobici viagru i koja se opasnost tu krije? Pa i kardiolog zna da kod ljudi koji predju sezdesetu potencija nije bas "jaca strana" i da u tome ima problema.