Posebno mi se u Hrvatskoj sviđa politička kultura. Tu je demokracija podignuta na jedan viši stupanj, posve nepoznat ostatku svijeta.
Zašto ne? Ako smo bili kadri svijet obogatiti kravatom, padobranom i plaćanjem parkiranja telefonom, zašto ne bismo dali svoj obol i demokraciji ovoga svijeta.
>> Šokirao ga Zagreb nakon 30 godina iseljeničkog života: Pa i životinje ste 'poenglezili'
Taj hrvatski model demokracije mogli bismo nazvati neodemokracijom ili novom demokracijom, a ona se sastoji u tome da samo 39.5 – 50.3 posto stanovnika izlazi na izbore.
Nakon izbora ti koji nisu izišli na izbore mogu po želji rušiti legalno izabrane političare i predstavnike u Saboru jer ih oni, naravno, nisu birali.
Prema njihovu kazivanju, birali su ih Hercegovci i Imoćani, ljudi koji jedini izlaze na izbore. I dijaspora, naravno. Pa kaj budu oni nama pamet solili!
U toj dakle zemlji, ulica hoće postavljati i svrgavati ministre i predsjednika vlade jer za njih su izbori i odluka većine, čista primitiva, stvar prošlosti.
Još bolji primjer – institucija države do koje se u svim demokratskim državama drži, osim, naravno, u neodemokraciji Hrvatske i sada u SAD-u, predsjednik ili predsjednica države.
Po gospođi predsjednici države Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović, unatoč tome što je legalno izabrana na priznatim izborima, doduše po biračima iz Hercegovine i Imotskog, uključujući i dijasporu, pljuje čitava nacija.
U svakoj demokratskoj zemlji za takvo vrijeđanje šefa države išlo bi se u zatvor, ali ne i u neodemokratskoj Hrvatskoj.
Tu se tijekom cijele bogovetne godine politički viče i galami u apsolutno svakom kafiću, u svakoj kuhinji, na svim kolinjima, u bračnom krevetu – jedino je tišina na dan izbora.
Svatko toga dana uredno obavlja svoje poslove i k'o da je crkveni svetak, nitko da bi nos pomolio iz svog stana ili avlije. Osim u Hercegovini i Imotskom. I u dijaspori, da prostite.
Jer, nisi valjda glup da ideš na izbore. Ionako nemaš koga birati. Bolje ne glasovati, jer onda možeš mirne duše rušiti. Briga te za one koji su se potrudili i izašli na birališta.
Pardon, da ne mislite kako mi nije poznat glas naroda na ulici kad treba svrgnuti s vlasti nekog kretena.
U zemlji u kojoj živim svaki čas je promet u središtu grada usporen zbog demonstracija najrazličitije vrste, ali političarima se daje vrijeme, sto dana, godinu dana, pa se onda vrednuje njihov rad, osim ako je netko stvarno zasvinjio na samom početku.
U Hrvatskoj nema roka. Izbacuje se nepodobnog i prije nego što je uspio sjesti u svoju novu fotelju.
Znam, dragi moji domicilni Hrvati, neodemokracija je fora, ali vjerujte mi na riječ, čuo sam da neodemokratske zemlje nemaju perspektivu.
Trebalo bi se, dakle trgnuti dok je još malo vremena, jer čovjek ne mora biti nuklearni fizičar da bi dosta pouzdano mogao prognozirati kako se tako, ajmo blago reći, naivnom narodu dobro ne piše, pogotovo ako je to mali i po mnogo čemu beznačajan narod i ako Bog, nedajbože, zaključi da je ovu divnu zemlju Hrvatsku dao posve neozbiljnom narodu na čuvanje.
Eto, između ostalog, uza sve ono divno i pametno u Hrvatskoj i njezinu narodu, zbog svega navedenog danas se ipak ne bih vratio u domovinu.
>> Iz Melbournea došao na koncert u Zagreb pa ostao iznenađen ponašanjem publike
Dobro, uvjeril ste nas. Nebumo Vas više nagovarali da se vrnete, gospon.